Svi kolektivno imamo jednu novu ljubav i poštovanje prema zemlji kakva bi trebalo da bude i svi bi trebalo da se brinu o nečemu što je naše i gde smo odrasli i to se konačno dešava da nam studenti pokazuju na koji način bi svi trebalo da se ponašamo, poruka je fotografkinje Dunje Dopsaj i fotografa Gavrila Anrdića koji su pratili studentki marš do Kragujevca, gde se održao veliki skup na Sretenje.
Dunja Dopsaj kazala je kako su neki studenti na maršu ka Kragujevcu već prvog dana dobili velike plikove po tabanima, ali da niko od njih nije hteo da odustane.
„Njihova jačina je da što je nešto teže i izazovnije, oni su kao skupina jači i međusobno se podržavaju i koliko god da su teške povrede svi će zajedno da izdrže jer se drže kao celina“, izjavila je ona u „Danu uživo“ na TV N1.
„Čak i u selima sa dve kuće, ljudi su izlazili, znali su šta se dešava. Ti ljudi su bili toliko srećni i ponosni kao da su studenti njihova deca, čak i da su imali dve jabuke da iznesu, oni bi izneli dve jabuke. Sve što su mogli da iznesu od hrane do obuće i ćebića. Stvarno su svi navijali za njih“, dodala je ona.
Dopsaj je i opisala tri situacije koje su za nju bile emotivno jako intenzivne.
„To su uglavnom stariji ljudi. Bila je jedna baka sa ružom koja je plakala i koja je grlila decu, sitna je, obukla se najbolje što je mogla i imala je bundu, sredila se za to. Devojke su izašle iz kolone i zagrlile su je i svima su lile suze, a ona nije mogla da se smiri, plakala je i govorila ‘deco moja’. Tu je i jedan gospodina, mislim da je taj video videlo više od tri miliona ljudi i deca isto koja daju ruku da se baci ‘pet’ i da se pozdravi sa njima, bili su presrećni i trčali su roditeljima da se pohvale“, ispričala je Dopsaj.
Govoreći o samom dočeku studenata u Kragujevcu, Dopsaj je rekla:
„Ta količina emocija, mislim da su ceo Kragujevac i sva ta okolna mesta došli da ih dočekaju. Bilo je plakanja, grljenja i ljubljenja. Te emocije se slegnu tek posle nekoliko dana, jer tamo se toliko stvari dešava jer je sve prepuno ljubavi.“
Za Gavrila Andrića dva najveća utiska bili su neverovatna upornost ljudi koji ne odustaju i svi ti ljudi koji su usput iznosili sve što imaju da bi pozdravili te ljude koji prolaze.
„U velikim mestima to izgleda neverovatno kako ih ti ljudi dočekuju“, istakao je Andrić.
Govoreći o ljudima koji su se priključivali studentskom maršu na putu ka Kragujevcu, Andrić je naveo da ima utisak da su svi „želeli da budu deo te grupe“.
„To su sve neki mikro događaji, ali sve zajedno to čini neki neopisiv momenat… Nas dvoje smo često išli ispred kolone, čekajući da vidimo kakva je reakcija, ogromna većina ljudi je pružala podršku i to je jako fino videti“, istakao je on.
„Puno tih ljudi naziva te studente ‘oslobodiocima’ i tako ih doživljava. Tu ima i starijih ljudi, pogotovo po tim selima po Šumadiji. Meni je bilo jako zanimljivo da primetim koliko tu ima starijih muškaraca koji plaču i koji sve to emotivno doživljavaju“, dodao je on.
Andrić je istakao i da su ti dočeci na nekoliko mesta izgledali kao neki državni doček.
„Sve jako dobro organizovano. Tu su pogača, so, muzika, neko dočekuje u narodnoj nošnji i to je sve nekako izuzetno lepo i ceremonijalno“, rekao je on.
„Ja sam posle jako dugo vremena ponovo ponosan, jer sam deo ovog naroda i ja sam tokom celog puta išao i ponavljao“, dodao je Andrić.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare