
Predsednica udruženja "Šansa za roditeljstvo" Dragana Krstić rekla je gostujući u Novom danu N1 da je, nakon što je Republički fond za zdravstveno osiguranje (RFZO) još martu povećao starosnu granicu za vantelesnu oplodnju o trošku fonda sa 43 na 45 godina, to bila povoljna vest za mnogo parova, koja je donela mnogo nade, ali da se ništa zvanično nije desilo. "Svakodnevno nas pozivaju žene, čekaju samo da se brojka pomeri. Pisali smo RFZO i Ministarstvu zdravlja, ni mi ne znamo zašto je zapelo, nadam se da će se to usvojiti, ogroman je broj ljudi koji to čeka", navela je Krstić. Jadranka Sekerić, buduća mama koja je od Vlade traži niz novih izmena pravilnika, kaže da je to za nju bila ogromna šansa i dodaje da je cela priča stvar retorike. "Ako RFZO izađe i kaže u pripremi je, znači da imamo nadu. Oni su izašli za stanjem da je odluka doneta. RFZO to ne radi sam, radi sa komisijom, oni su izašli sa vešću da je odluka doneta, a da bi bila stavljena na stagu mora da se objavi u Službenom glasniku. Da li su oni mogli to da urade, ne da verujem, nego znam da jesu", kazala je Sekerić.
Ona dodaje da 2020. godine, sedam dana pred izbore, RFZO izlazi i kaže da je pomerena granica sa 41 na 43 godine, a da smo imali iste ministre.
„Znate koliko vam je potrebno da skupite sve dokumente, i mi smo pet dana pred moj rođendan dobili zeleno svetlo i ja sam se uključila u jedan pokušaj vantelesne oplodnje. Pokušala sam dvaput o trošku države, cena privatno zavisi od klinike do klinike, od 3.500 do 5.000 evra, cene variraju. Da bih otišla sa najosnovnijim paketom u Češku, minimum 5.500 evra, minimum bez koga ne smem da razmišljam, a sigurno će ići još neki dodatni troškovi. Nije postupak taj koji će vas opredeliti da ostanete u drugom stanju, jako je važna priprema. Onda imamo post deo jer i tada imate dosta medikamenata, potrebno je odsustvo sa posla, to je ogroman novac“, kazala je Sekerić.
Krstić objašnjava da ne postoji tačan podatak koliko parova ima neki problem, ali navodi da je to otprilike svaki šesti par, što znači oko 400.000 ljudi.
„Sve više je muškaraca na vezi sa nama, ne znamo šta je uzrok tome, možda što se priča o tome. Medicinski problemi su jedna stvar, psihološki su drugi. Mi koji imamo problem smo stigmatizovani na mnogo načina, ne uklapamo se u stereotipe ljude, etiketirani smo da smo se drugačije ponašali u mladosti. Sterilitet može da se desi svakome, etiketirani smo i treba proći kroz to i uporedo voditi bitku, isto sam se borila za dete. Život ne može da se napravi scenografije, život prolazi, smanjuje se plodnost žena, u tome nema tajne, ali moramo da podržavamo žene i u 35. i u 45. godini. Pravo na roditeljstvo, ako je moguće, treba pružiti svima“, kazala je Krstić.
Jadranka Sekerić je govorila o borbi koju ona vodi i opisala da čime se ona sve suočavala. Navela je da je borba koju vodi mnogo važna i da sada imamo priliku da se izborimo.
„Kada je stigma u pitanju, imate diskriminaciju od porodice, gde i najbliži članovi porodice nemaju razumevanje, ‘šta se mučiš, idi usvoji’. U mom slučaju najgore – oprostila sam doktoru, na saopštavanju mog neuspeha, kada sam plakala, on govori ‘nemoralno je da u 42. želite da budete majka’. Ja sam ostala ‘mrtva’, nisam znala šta da odgovorim tom čoveku, ja sam uz mnogo rada to prevazišla i otišla korak dalje. Ja ću moju bebu imati i tačka, nema šanse da neko utiče na mene, za to su zaslužni i terapeuti. Ja stojim i borim se za sebe, snaga je u pojedincu. ‘Šansa za roditeljstvo’ mi je ogromna podrška i da nije bilo njih, nisam mogla da dobijem informacije gde da obavim analize, koliko se čeka, šta je sve neophodno, koliko kilograma da imate, kako da se hranite. Jedini dobar izlaz je kad izađete trudni i imate bebu u rukama, sve ostalo je teško i bolno, oporavak je dug“, rekla je ona.
Sekerić kaže da će borbu pokušati i o svom trošku i da ne odustaje od bebe.
„Biće mi to otežavajuća okolnost, nemamo kuću i njivu koju mogu da prodam. Podizanje kredita nije opcija, imam psihološku barijeru, mogla bih da pogidnem kredit za jedan pokušaj, ali ako se taj pokušaj ne bi ostvario ja bih sedam godina kroz otplatu kredita imala podsećaj da nisam ostala u drugom stanju. Ne mogu da prelomim, borbe će biti, nastavljam da se borim, u Srbiji je daleko veći broj žena koje to ne mogu da priušte, ja se borim i za njih i razumam zašto ćute, istupanje nije lako, teško je. Nije bilo lako da prospem svoj život u Nemanjinoj, dugo sam radila na sebi da bih imala tu snagu, osetila sam da je dobar trenutak, moja odgovornost je veća“, zaključila je Sekerić.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare