Gosti N1: Komplementarni pritisak Šolea i jasna poruka u vezi sa ZSO

Vesti 12. jan 202322:44 16 komentara

Diplomata Duško Lopandić posetu savetnika Stejt departmenta Dereka Šolea vidi kao vrstu komplementarnog pritiska i na Beograd i na Prištinu, kako bi se od perioda destabilizacije krenulo ka konstruktivnijem razgovoru. Dragiša Mijačić iz Instituta za teritorijalni ekonomski razvoj i koordinator radne grupe Nacionalnog konventa EU za Poglavlje 35 kaže da je misija američkog predstavnika da otkoči dijalog i da je njegovu poruka jasna - da se traži od Prištine da iznese predlog za ZSO.

Upitan o porukama koje je doneo Šole, Mijačić kaže da je poseta važna i da od njega ali i od američkih predstavnika često čujemo da jednu poruku šalju u Prištini i ističu nezavisnost, a da se druge priče pričaju u Beogradu, gde je fokus na nekim drugim temama. SAD su priznale Kosovo i te izjave u Prištini nikoga ne treba da iznenađuju, pa ni nas u Beogradu, navodi gost emisije Newsnight.

Povezano:

Misija Šolea kako u Prištini, tako i u Beogradu je da otkoči proces dijaloga pre svega pritiscima koji treba da idu ka Prištini po pitanju formiranja ZSO, kaže gost N1. Navodi da je poruka prilično jasna – da se traži od Prištine da iznese predlog za ZSO kako bi uopšte moglo da se pregovara o onome što se kolokvijalno naziva francusko-nemački predlog.

Lopandić kaže da je apsurdno da se pregovara o nečemu što je dogovoreno. Podseća da ne samo da je ZSO predviđena Briselskim sporazumom, već je tada i nacrt usvojen.

Međutim, Kurti poručuje da ne želi takvu zajednicu, zasnovanu po etničkom principu.

„Apsurdno je slušati od jednog albanskog nacionaliste, koji proklamuje ujedinjenje sa Albanijom, da želi neko multietničko Kosovo, ali dobro ako se predomislio – to je u redu“, kaže Lopandić.

On konstatuje da i pored svih sporazuma, ipak nije podizano ni poverenje ni bolja saradnja između dve strane, ni pre Kurtija, ali kako ocenjuje – sada je došlo do sloma. Međutim, ističe da se kontekst sada promenio, da imamo Evropu u ratu i navodi da je prvi interes i SAD i Evrope da se održi stabilnost koja je bila na rubu u decembru.

„Za Srbiju je važno da ti pregovori napreduju, Srbija ima interes da se oslobi kosovskog pitanja kao gotovo jedinog pitanja, mi smo zarobljenici te teme. Pogledajmo koliko smo samo izgubili na planu odnosa i u EU“, kaže gost N1 podsećajući da je Briselski sporazum bio prvi korak ka otvaranju pregovora sa EU i da je to sve jako povezano.

Smatra da ima prostora da se nađu zajedničke tačke, odnosno da ima tema oko kojih se može razgovarati.

Mijačić navodi da je Briselski sporazum napravio arhitekturu odnosa između Kosova i Srbije, koju su pravili Tači i Vučić, a da je to za deset godina uključivalo integracije Srba sa severa u ustavno-pravni poredak na Kosovu, pa su organizovani lokalni, pa parlamentarni izbori, zatim učešće u vlasti Srpske liste. „Kurti je sve to vreme bio veliki protivnik ZSO i svih ostalih dogovora. On je na tome izgradio političku karijeru. Došao je na vlast i rekao je da ga ne zanimaju pregovori sa Srbijom“, podseća Mijačić i dodaje da kada je na tako nešto međurnarodna zajednica počela da reagujue, on je počeo da ruši iznutra Brisleski sporazum.

U okviru ovog plana nemačko-francuskog plana se pregovara o jednoj novoj arhitekturi na način koji će garantovati s jedne strane mir, s druge – regionalne i evropske integracije kako Srbije tako i Kosova, dodaje.

Jasno je, kaže, da prvo mora da se formira ZSO, da se Srbi vrate u institucije i da se pregovara o Šolc – Makronovom planu i do kraja godine i početka sledeće godine je u planu da bude postignut.
Ističe da postoje jednostrani akti koji izlaze iz te trajektorije i da je pitanje koliko će međunarodna zajednica zaista tolerisati pre svega ponašanje Kurtija, ali i srpske strane, naročito njihovih lidera na severu Kosova.

Mijačić, upitan o francusko -nemačkom predlogu, kaže da je to nacrt, dokument koji će se ponuditi. „Pitanje je u kojoj meri će to biti prihvatljivo za Srbiju i da li će ona uspeti da inkorporira u okviru nacrta neke svoje interese, vidimo da je glavni interes da se ne garantuje Kosovu stolica u UN, da li još nešto ima, to ne znamo. Da li će Srbija decidno da kaže da odbija, ili Kosovo – to se neće desiti“, dodaje.

On smatra da je potrebno da postoje bolji mehanizmi praćenja implementacije dogovorenog i da to ne zavisi od jedne do druge Vlade – da postoji neka misija EU koja će imati zadatak to da prati.

Lopandić ovu posetu vidi kao jednu vrstu komplementarnog pritiska i na jednu i na drugu stranu, da se od ovog perioda destabilizacije krene ka nekom konstruktivnijem razgovoru. Nisam uveren koliko je Kurti konstruktivan za neki dogovor, samo ponavlja „priznanje, priznanje“ i ostaje da se vidi koliko će ovaj proces da traje, kaže.

Srbija je, dodaje, u pregovorima pokazivala jedan nivo fleksibilnosti i u tom smeru treba da nastavi. Kaže da osim o ZSO sigurno postoje pitanja o kojima može da se pregovara. Meni je neshvatljivo da Priština može da zabrani izbore za Srbiju ili da se srpskom patrijarhu zabrani ulazak na teritoriju Kosova, zaključio je.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare