Ima li strategije za borbu protiv korupcije? „Kod nas je postala način života“

Vesti 31. jan 202321:54 10 komentara

Srbija se ove godine našla na 101. mestu globalne liste po percepciji korupcije u javnom sektoru, koju objavljuje međunarodna organizacija Transparensi Internešnel, što predstavlja pad od pet mesta u odnosu na prethodnu godinu i najgori rezultat u poslednjih 11 godina. Profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković kaže da je kod nas problem što je korupcija način života i što nema ozbiljne strategije za borbu. Nemanja Nenadić iz Transparentnosti Srbija dodaje da postoje mnoge stvari koje bi Agencija za sprečavanje korupcije mogla bolje da radi.

Sa svega 36 poena od mogućih 100, Srbija spada u zemlje sa razvijenom korupcijom. Od zemalja u regionu, to 101. mesto deli sa Albanijom, a gore je rangirana jedino Bosna i Hercegovina.

„To je posledica stvari koje nisu urađene. Kada je u pitanju percepcija korupcije, treba da imamo u vidu da je to nešto što se sporo menja. Trebalo bi da uradimo mnogo toga pa da onda prođe nekoliko godina da bi se promenio utisak. Živimo na Balkanu o zemljama i vladama postoje predrasude koje nisu uvek opravdane. Naše vlasti moraju da ulože veći trud da bi stvorile utisak da je tlo oslobođeno korupcije. Mi nismo primenjivali svoje zakone tamo gde ih imamo, prilikom izbora direktora javnih preduzeća, postavljenja u javnoj upravi i ugovaranja javnih poslova. Kada je reč o opravdanjima, slušamo ih godinama, tačno je imamo problem, nismo postavili sve nakon konkursa, ali to nije najvažnije, a onda su opravdanja prestala, poslednju godinu dve ih ne čujemo. Imamo situaciju gde se otvoreno priznaje da se zakoni neće poštovati ili dobijamo kvazirešenja poput ovog s javnim preduzećima, gde se predlaže transformacija u akcionarska društva, kao to će da reši problem, a imamo drugi zakon koji nije primenjivan“, rekao je Nenadić.

POVEZANE VESTI:

Profesor Stojiljković je dodao da je ovo u dugoj tradiciji relativno loših rezultata u granicama sistemske korupcije.

„Ovo nije problem ulične korupcije, kad korumpirate one koje možete da dosegnete, nego je nešto što kreira koruptivni prostor gde se kupuju i zakoni, na tom smo nivou. Nismo na onome što je obeležje gotovo svih zemalja. Kada je uhapšen Mišković građani su pomislili da će se nešto promeniti. Mi imamo nedovoljnu otpornost prema praksi korupcije i nedovoljno shvatanja šta korupcija jeste. To je svako svesno ili namerno rušenje principa nepristrasnosti da bi se ostvarila neka korist. Kod nas je problem što je to način života i što nema ozbiljne strategije za borbu“, rekao je profesor.

Kako objašnjava Nenadić, da bi postojala korupcija, moraju da postoje zadovoljeni zakoni ponude i potražnje.

„Vrlo je verovatno i zato siromašne zemlje imaju rašireniju korupciju jer njihov javni sektor ne može da podmiri potrebe stanovništva i onda ljudi koji žele bolju uslugu posežu za korupcijom“, navodi.

Dodaje da često, kada je negde raširena korupcija, ljudi polaze od pretpostavke da neće moći da završe posao na drugi načlin, iako to možda nije tačno, pa već unapred kreću – da traže vezu.

„Onda dolazimo do stranog faktora da ljudi koji dolaze s predubeđenjem da je zemlja korumpirana i tako se i ponašaju. Mi ne izgrađujemo nove obrasce ponašanja i ne pokazujemo da želimo da se primenjujunaši zakoni, najbolji primer su nabvavke, gde je Srbija krenula da sve poslove završava putem direktnih pogodbni. Nisu više samo Kina, Azerbejdžan, Rusija, imamo direktno ugovaranje s firmama iz Francuske, tu je metro, nešto vrčo slično s Moravskim koridorom, možemo da očekujemo ne neku normalizaciju, nego da ćemo dobijati takve zahteve u budućnosti“, dodao je.

Podsetio je da je Srbija dobila rezoluciju Evropskog parlamenta 2012. gde su pomenuti izveštaji Saveta o 24 privatizacije. „Onda smo imali posbne radne grupe, a na kraju smo dobili jedno prilično veliko ništa“, kaže.

„Savet je u međuvremenu objavio nekoliko desetina novih izveštaja o kojima vlast nije ništa uradila, nismo dobili odgovor šta je ispitano, a najverovatnije nije ništa. 24 privatizacije su ušle čak u predizborni program stranke koja je postala vladajuća. Manje više imamo sve bitne zakone i institucije. Ima dosta stvari koje bi trebalo da se poprave. Možemo da kažemo da bi stvari mogle da funkcionišu, neuporedivo su bolje nego pre 10, 20 godina. Kako vreme prolazi imamo generalno slabljenje uloge institucija, nešto što je postojalo kao karakteristika od kad je uvedeno višetsranačje, sada je došlo do krajnosti, uvek smo imali partijske lidere koji su moćniji od nosilaca javnih funckija. Došlo je do izrazite koncentracije moći kakvu nismo videli dugo vremena. Imamo predsednika koji je lider najveće stranke, Vladu, Skupštinu i mnoge organe koji ne rade svoj posao“, rekao je Nenadić.

PROČITAJTE I:

Naglašava da postoje mnoge stvari gde bi Agencija za sprečavanje korupcije mogla bolje da radi. „Bilo smo nezadovoljni nekim odlukama tokom izborne kampanje, da li su stranke i funkcioneri povredili pravila o mešanju javne i pratijske funkcije“, dodaje.

„Imamo situaciju gde Agencija ne radi nešto kako treba. Donose neka rešenja, ali ih ne objavljuju. Ima nekoliko slučajeva sa visokim funkcionerima vlasti, gde izlaze sa saopštenjima koja mogu da se protumače kao amnetsije. Tu je bilo slučaj, sećate se fimra GIM, pa povezanost Stefanovića, jedan slučaj s Vučićem, bila je neka od promotivnih akcija i u oba slučaja Agencija je izašla sa saopštenjem u kome je rekla da nema povrede zakona a da se nisu osvrnuli na sve činjenice. Prvo saopštenje za Šapića je ličilo na to, onda juče drugo saopštenje koje vraća stvari u normalan tok, da vidimo koliko će trajati ispitivanje, makar znamo da se nešto radi. Ima dosta stvari koje bi mogle bolje da rade, ima nekih koje nesumnjivo dobro rade. Generalno gledano, nisu dovoljno aktivni i ne rade stvari koje bi mogli“, smatra Nenadić.

„Ja sam sedeo u odboru Agencije. Vi formirate jedan broj institucija, to je problem svih nezavisnih državnih organa, inkorporirate organe u bolesni organizam i onda gledate kako ćete da im smanjite mogućnosti da se apliciraju u priču. To je pitanje svih organa, u nekim organima su se pojavljivali ljudi koji su to shvatili kao misiju, poput Šabića, Jankovića. Kod nas tako ide. Dobijete direktivu od Greka da nešto formirate, prođu godine dok dođe zakon, onda još pa formirate organ, onda mu date materijalne pretpostavke da deluje i onda počinje da radi posao i kad vidi da posao boli. Onda vam se dešava javnost i očekuju nešto, kad vide da od toga nema ništa, da ignorišu vaša rešenja, ne preuzimate ulogu da vi propitujete druge aktere i svedete ambicije na servisiranje onoga što stoji u zakonu. Onda vas svi zaborave“, priča Stojiljković.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare