Informacija – ključna reč u epidemiji korone

Vesti 29. apr 202319:41 1 komentar
Shutterstock/Lightspring

Širenje panike i dezinformacija putem medija i društvenih mreža ne samo da su izazivali zbunjenost i strah kod građana, nego su i ometali lekare u borbi protiv epidemije, što je doprinelo da Srbija ima veliku smrtnost i građana i lekara i drugog medicinskog osoblja, koje je bilo u epicentru epidemije.

Da je to bilo tako potvrdio je i pulmolog doktor Dejan Žujović –  načelnik Dnevne bolnice u Gradskom zavodu za za plućne bolesti i TBC, i predsednik pokreta Za sve moje ljude, koji je dve godine bio u epicentru korone.

Dr Žujović kaže da su informacije koje su bile objavljivane tokom epidemije imale ogroman uticaj na njihov rad i širenje virusa, i da se tada pokazala moć medija koji su bili njihovi ključni prenosioci.

– To se dešavalo na dva načina. Imali smo dva tipa medija: medije pod kontrolom državnih institucija,koji su izveštavali na jedan način, dok su ovi drugi, da kažemo nezavisni mediji, izveštavali najobjektivnije moguće. Što se tiče prvih imali smo obraćanje Kriznog štaba u 15:00 gde smo svi mi stajali kao hipnotisani ispred televizora i gledali da vidimo šta će da nam saopšte „mitska bića“ i to je neko vreme pilo vodu dok na kraju nismo shvatili da je to sve laž i da su nekompetentni ljudi dobili nekompetentne funkcije  – navodi dr Žujović.

On kaže da su i građani i lekari u kovid sistemu bili svedoci da se podaci koji su dolazili od države, odnosnog Kriznog štaba ne uklapaju u realnu situaciju i da je mnogo više ljudi umiralo, nego što se to prikazivalo kroz zvaničnu statistiku, da je to situacija mnogo ozbiljnija nego što se prikazuje i da je sve to bio „politički marketing u svrhu povećanja rejtinga predsednika države“ i vremenom prešlo u karikaturne situacije kao kada je predsednik nosio koncentatore kiseonika u Novi Pazar i uči doktore šta se radi sa njima.

– To je bio vrhunac ludila i totalni ambis. Sve je bila jedna velika igranka, ja sam sve to vreme imao osećao kao da se nalazim u okupiranoj zemlji, da neko ima vlast i moć nad medijima da mi nešto prikazuje jedne boje, ja vidim drugu boju svakoga dana na svom radnom mestu, da mi priča da imamo sve dovoljno, da je sve okej, a ja vidim na svom radnom mestu da nemamo ničeg dovoljno i da ništa nije okej, da se ne snalazimo najbolje i da celo ovo društvo ide u ambis po broju mrtvih, nastradalih kao što se i sada ćuti o broju trajno povređenih ljudi – navodi on.

Doktor kaže da je u Srbiji sada da imamo hiljade i hiljade ljudi koji imaju trajne promene na plućima kao posledicu kovida i koji su na koncentratorima kiseonika, a o kojima niko iz zdravstvenog sistema, ni političkog rukovodstva ne priča. Kako sugeriše, umesto da se naprave neki post kovid centri, koji bi se bavili time na najstručniji mogućniji način, to je prepušteno ličnom angažovanju lekara koji rade u, kako kaže, „ovom oronulom zdravstvenom sistemu Srbije“.

– Loša informisanost je ključna tačka našeg neadekvatnog reagovanja tokom epidemije kovida. Mediji su bili krila koja su davala političkom establišmentu mogućnost da ovom epidemijom rukovodi u interesu političkih elita, a ne naroda. Ne svi, osim oko pet medija, a to su Vreme, NIN, N1, Nova S, dnevni list Danas- kaže dr Žujović i dodaje da je bilo više tako poštenih medija politički establišment ne bi dobio priliku da se razmaše i u toj meri vodi samo sopstvenim interesom.

– Taj korektivni momenat koji mediji treba da imaju novinari ne postoji u ovom društvu i onda imamo ovakve rezultate. Takva situacija nas je mnogo ometala da radimo svoj posao zato što sam sa ogromnom negativnom tenzijom dolazio na posao, nisam se osećao ni malo prijatno u tom ambijentu, imao sam utisak da sistem ne stoji iza mene, da me zove herojem, a u stvari me pravi budalom i da svesno žrtvuje moj život za svoj interes – navodi naš sagovornik, koji se borio protiv netačnih informacija i pomagao građanima onako kako je mogao – i preko svog Facebook naloga.

Kako dodaje, dodatni problem je bilo nepostojanje prave borbe protiv antivakserskog lobija, tadašnji čelnici koji su vodili borbu protiv korone su išli od studija do studija,“pričali gluposti“ i popuno dovodili u zabludu narod.

Primarijus dr Slavica Plavšić, koja je u Savetu „Ujedinjeni protiv kovida“, slaže se sa dr Žujovićem da su mediji informacijama koje su prenosili imali veliki uticaj na tok epidemije i usmeravali ponašanje građana.

– Na početku epidemije svi smo bukvalno gutali sve informacije, hteli smo da saznamo što više i celokupna javnost je tada verovala da je sve upravo tako kako nam se plasira. Građani su poštovali mere, koje su bile najstrože u Evropi, vladao je veliki strah, a onda, kako je vlast menjala svoj odnos prema kovidu, tako je i narod počeo da menja svoj stav – objašnjava ona.

Mediji su ponovo pokazali moć, ističe ona, pa su tako oni prorežimski podržavali i podgrevali strah i paniku, da bi u kasnijem toku epidemije u prvi plan izbacili antivaksere, u prvom redu dr Branimira Nestorovića, koji je nakon isključenja iz Kriznog štaba, opet dobio ogroman prostor u istim tim medijima.

– Tako je posle slepe poslušnosti i lažnog proglašenja pobede epidemije korone  narod izgubio poverenje. S druge strane, nezavisni mediji su bili otvoreniji, kritičniji i nisu prihvatali informacije koje su im plasirane „zdravo za gotovo“. Posle formiranja „Ujedinjeni protiv kovida“, s idejom da se bori protiv netačnih informacija i javnosti prezentuje isključivo istina zasnovana na nauci, ublaženi su štetni efekti dezinformacija – ističe dr Plavšić.

Dodaje i da su režimski mediji forsirali senzacionalizam i zastrašivali građane pojavom novih sojeva virusa korona, što je izazvalo dodatni haos, a cela ta situacija uticala je da imamo najviše preminulih lekara  kao i medicinskih tehničara i drugog medicinskog osoblja u Evropi.

– U Srbiji smo tada imali dva paralelna sveta: s jedne strane besomučno umiranje ljudi, a s druge strane besomučne kovid žurke, odnosno s jedne strane smrt, a s druge strane totalno ludilo – zaključuje primarijus dr Slavica Plavšić.

Doktor Ivan Anđelić, koji je lekar opšte prakse i pokriva oblasti centralne Srbije: Levač, Šumadija i Pomoravlje i 32 okolna sela, bio je u epicentru epidemije od samog početka. I on takođe ističe značaj informacija, naročito u seoskim, pretežno staračkim, razuđenim selima, koja je obilazio.

– Ljudi su od nas i s televizije dobijali savete i uglavnom su nas slušali. To je bilo veoma značajno jer smo imali mnogo informacija neproverenih, iz mnogo izvora, kao i kontroverznih izjava različitih stručnjaka. One su se delile po društvenim mrežama, a uz sve to smo imali konfuziju oko vanrednog stanja, političke implikacije, pa onda vakseri i antivakseri, pro et contra..ivermectin, respiratori, Batajnica – navodi ovaj lekar.

Sve što su dotad znali o zaraznim ispalo je, kako kaže, pogrešno. Kako je odmicala epidemija postali su iskusniji i imali više informacija, pa su im i dijagnostika i lečenje bili mnogo lakši.

– Sva ta konfuzija oko korone je prošla, tako da smo sada spremni kao zapete puške za sve novo što može da nas zadesi – zaključio je doktor Anđelić.

Šta kažu građani

S ovim stavom lekara slažu se i mnogi građani. Beograđanka Ivana Petrović, kojoj je nekoliko članova familije preminulo tokom epidemije korona, ističe da je na samom početku epidemije prevladao strah i uspaničenost, pa su se strogo pridržavali mera, da bi potom, dobijanjem više informacija, prevladalo nepoverenje prema merama nakon velikog broja preminulih  istovremenog objavljivanja pobede nad koronom.

– Nije se moglo doći do lekara ako nemate vezu, bolnice su bile prepune, a s televizije i iz novina smo svakoga dana bombardovani zastrašujućim informacijama koje su izazivale jezu. Naročito je bilo strašno hroničnim bolesnicima kao što su bili moji rođaci – kaže ona.

U početku su se sami lečili koristeći savete koje su nalazili na društvenim mrežama jer je preovladaao strah od bolnice, koje, kako su čuli od drugih ljudi, nisu bile dobro organizovane, nisu imale dovoljno medicinskog osoblja i samim tim za nju delovale zastrašujuće.

– Nadam se da se nešto slično nikada neće ponoviti – kaže ova žena.

Njen sugrađanin Milan Petrović kaže da je i on na svojoj koži osetio katastrofalno stanje zdravstvenog sistema. Njemu je preminuo otac dok je pokušavao da ga prebaci u bolnicu, a on sam je imao težak oblik korone i bio je na respiratoru u bolnici u Batajnici.

– Tada sam izgubio poverenje u zdravstveni sistem i u medije jer se informacije koje su objavljivanje u javnosti nisu poklapale sa realnim stanjem. Ljudi su umirali, a mi smo celo vreme uglavnom guglali očajnički pokušavajući da pomognemo sami sebi i članovima porodice plašeći se da nećemo preživeti epidemiju – navodi on.

Kako kaže, bilo bi mnogo lakše da su mediji i zdravstveni radnici sarađivali i tako pomogli građanima da epidemija prođe sa što manje štete.

– Ovako u ovom zatvorenom krugu informacija nismo znali ni gde, ni šta da radimo, pa ni kako da se zaštitimo. Umesto da bolnice i lekare vidimo kao spas mi smo ih videli kao mesta na kojima nas čeka kraj – ističe on.

Tekst je nastao u okviru obuke za novinare Nezavisnog udruženja novinara Srbije „Upravljanje informacijama o zdravstvenim temama“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare