Stejt department: Nasilje nad manjinama, nerešena pitanja povraćaja imovine Srba

Vesti 04. maj 202112:18 > 12:18 2 komentara
N1

Pritisak na medije, nasilje ili pretnje nasiljem upućene novinarima, nesprovođenje odluke Ustavnog suda oko vraćanja parcele manastiru Visoki Dečani, korupcija i nekažnjivost visokih zvaničnika, javno protivljenje radu Specijalnog suda od strane vodećih političara i lidera civilnog društva u Prištini, napadi na pripadnike etničkih manjina ili drugih marginalizovanih zajednica, napadi na povratnike i njihovu imovinu, uznemiravanje Srba pripadnika KBS, diskriminacija u zapošljavanju, nedostatak prevoda na srpski jezik – sve ovo je Stejt Department zabeležio u svom izveštaju o stanju ljudskih prava na Kosovu za 2020. godinu, prenosi Kossev.

„Iako Ustav propisuje nezavisno sudstvo, sudstvo nije uvek obezbedilo zakonom propisan proces, a sprovođenje pravde je prema navodima Evropske komisije, nevladinih organizacija i Institucije ombudsmana bilo sporo i nije imalo načine da osigura odgovornost pravosudnih zvaničnika“, navodi se u izveštaju koji prenosi KoSSev.

Stejt department precizira da su pravosudne strukture bile podložne političkom uplitanju sa osporavanim imenovanjima i nejasnim mandatima. Izveštaj se osvrće i na nesposobnost vlasti da uvek primene sudske odluke, uključujući i one Ustavnog suda, a posebno odluke „koje idu u prilog manjinama“.

Kao primer navode neizvršenu odluku o povraćaju zemlje manastiru Visoki Dečani. „Centralne vlasti i lokalne vlasti u Dečanima i dalje su odbijale da sprovedu odluku Ustavnog suda iz 2016. godine kojom se potvrđuje vlasništvo Srpske pravoslavne crkve na više od 24 hektara zemlje koji se nalazi uz Manastir Visoki Dečani. Nijedan od zvaničnika koji je bio uključen u neizvršenje naredbe suda nije bio sankcionisan“, ističu.

Podseća se i na mnogobrojne nerešene slučajeve povraćaja imovine kosovskih Srba.

„Kompleksna mešavina zakona, uredbi, administrativnih uputstava i sudske prakse, kao i nezakonito ponovno zauzimanje imovine i višestruka potraživanja za istu imovinu nastavili su da komplikuju rešavanje predmeta za vraćanje imovine iz ratnog perioda i nakon toga“, navodi se u izveštaju.

Precizira se da je više od 96 odsto takvih zahteva podneto od strane Srba, te da je Kosovska agencija za upoređivanje i verifikaciju imovine (KAUVI) po zakonu ovlašćena da odlučuje o zahtevima koji se odnose na obim, vrednost i vlasništvo zemljišnih parcela i da rešava nepoklapanja između katastarskih dokumenata.

„Nepostojanje katastarskih podataka koje je Srbija uklonila sa Kosova 1999. su međutim sprečili KAUVI da u potpunosti ispunjava svoj mandat. Potražioci imaju pravo da sudovima podnesu žalbu na odluke“, dodaje se u izveštaju.

Dodaju i to da je ova agencija imala poteškoće prilikom izvršenja odluka o iseljavanju stanara koji su bespravno stanovali i da nisu uspeli da uklone nelegalne objekte sagrađene nakon što je pravo vlasništva potvrđeno podnosiocima zahteva.

KAUVI je u oktobru 2020. imao 61 postupak za iseljenje na čekanju, od kojih 23 u regionu Mitrovice, primarno uključujući imovinu u vlasništvu kosovskih Albanaca.

Podseća se i na navode organizacija civilnog društva, koje su prigovarale da Kosovo nije imalo delotvoran sistem koji bi omogućio raseljenim kosovskim Srbima koji žive van Kosova da podnesu imovinske zahteve i dobiju obaveštenje o odlukama u vezi sa imovinskim potraživanjima.

Stejt department zaključuje da je ponovno zauzimanje imovine i dalje problem, iako je brojka navodno opala.

U izveštaju podsećaju i na to da su 4. septembra prošle godine, tadašnji kosovski premijer Avdulah Hoti i predsednik Srbije Aleksandar Vučić potpisali u Vašingtonu sporazume koji su obuhvatali obećanja da će se nastaviti restitucija jevrejske imovine bez naslednika iz vremena Holokausta.

Sloboda kretanja, o dokumentima izdatim od strane Srbije i mostu na Ibru

U izveštaju se konstatuje da je kosovska vlada generalno poštovala zakonom propisanu slobodu kretanja na Kosovu i putovanja u inostranstvo, emigraciju i repatrijaciju.

Sa druge strane, Stejt department naglašava da kosovska vlada nije smatrala da su lična dokumenta koje je izdala Srbija, a koja nose nazive kosovskih gradova, važeća putna dokumenta.

„To je otežalo mnogim pripadnicima zajednice kosovskih Srba da slobodnu putuju unutar i izvan Kosova, osim ako ne koriste dva granična prelaza sa Srbijom koja se nalaze u opštinama na severu sa većinskim srpskim stanovništvom“, dodaje se.

Ukazuje se na to da su predstavnici Srba na Kosovu tvrdili da i dalje postoje izazovi, poput pristupa građanskim dokumentima za Srbe iz Srbije koji su sklopili brakove sa Srbima sa Kosova.

Ujedno se konstatuje i da je uočeno poboljšanje u civilnom registru stanovništva u 2018. i 2019. godini.

Kako dodaju, uveliko je proširen pristup kosovskih Srba ličnim dokumentima, te se broj kosovskih Srba sa tim dokumentima značajno uvećao u 2020.

U izveštaju se podseća da je i dalje most na Ibru između južnog i severnog dela Mitrovce zatvoren za vozila.

Dodaju i da KFOR i Kosovska policija pružaju stalno obezbeđenje na toj lokaciji i ističu da su ostali mostovi koji povezuju dva grada i dalje otvoreni.

O interno raseljenim licima i povratku

Prema proceni UNHCR-a, više je od 90.000 raseljenih lica usled sukoba na Kosovu 1999. godine, uključujući 65.000 u Srbiji, 16.406 na Kosovu, 7.500 u „trećim zemljama“, 729 u Crnoj Gori i 394 u Severnoj Makedoniji.

Ministarstvo za zajednice i povratak ne prikuplja, ne obrađuje niti upravlja podacima o raseljenom stanovništvu i dobrovoljnim povratnicima

Stejt department podseća na navode kosovskog Ministarstvu za zajednice i povratak – da su prepreke povratku bezbednosni incidenti, nedovoljna zaštita imovinskih prava, neuspeh sudova da reše imovinske sporove, nepoštovanje sudskih odluka, nedostatak pristupa javnim službama, problemi sa primenom jezičkih prava, ograničene ekonomske perspektive i društvena diskriminacija.

Kao primer navode da su u januaru 2020. kosovski Albanci u Đakovici, uključujući osobe čiji članovi porodice se i dalje vode kao nestali, protestovali zbog hodočašća raseljenih Srba u gradsku crkvu. Udruženje hodočasnika je tada otkazalo posetu iz bezbednosnih razloga.

Dalje se, međutim, navodi da je kosovska vlada, preko Ministarstva za zajednice i povratak promovisala siguran i bezbedan povratak interno raseljenih lica u skladu sa politikama EU i sarađivala sa domaćim i međunarodnim organizacijama koje se bave ovim pitanjem, a kako bi se raseljenima omogućilo da vrate svoju imovinu.

„Zaključno sa decembrom, Ministarstvo za zajednice i povratak izvestilo je da su se 273 osobe – uključujući 133 Srbina, 42 Goranca, 36 Roma, 33 balkanska Egipćana, 23 Aškalija i pet Albanaca – vratilo u svoje mesto porekla na Kosovu“, precizira se.

Do juna je 408 interno raseljenih lica, uglavnom kosovskih Srba, živelo je u kolektivnim prihvatilištima širom Kosova.

Međutim, Stejt department podseća i na izgradnju stanova za 255 osoba koji su živele u pet koletivnih prihvatilišta, kao i da su opštine Leposavić i Zvečan dodelile zemljište za izgradnju stanova za preostale stanovnike 10 kolektivnih prihvatilišta, finansirane od strane EU i Ministarstva za zajednice i povratak.

Do septembra, u okviru programa povratka i reintegracije koji finansira EU, i u partnerstvu sa Međunarodnom organizacijom za migracije, Ministarstvo za zajednice i povratak uspešno je izgradilo i sprovelo tehnički prijem 53 kuće za raseljena lica i povratnike, sa 38 dodatnih kuća u izgradnji, a pored toga 65 izabranih korisnika novoizgrađenih kuća dobilo je nameštaj i kućne aparate.

Nasilje nad pripadnicima manjinskih grupa

Društveno nasilje nastavilo se nad zajednicama kosovskih Srba i drugim zajednicama etničkih manjina, koje su sve takođe bile izložene društvenoj diskriminaciji i diskriminaciji u zapošljavanju, ističu iz Stejt departmenta u ovom izveštaju.

Zajednica kosovskih Srba, njeni predstavnici, civilno društvo i međunarodna zajednica izrazili su zabrinutost zbog incidenata koji uključuju krađe, provale, verbalno uznemiravanje i oštećenje imovine kosovskih Srba, posebno povratnika u ruralnim područjima.

„Nevladina organizacija AKTIV prijavila je više od 20 incidenata između marta i juna usmerenih na kosovske Srbe, uključujući podmetanje požara, fizičke napade i pljačke“, dodaju.

Između januara i oktobra, Ministarstvo za zajednice i povratak primilo je žalbe u vezi sa 49 bezbednosnih incidenata usmereni kosovskim Srbima i povratnicima.

Zaključno sa julom, UNHCR je zabeležio 45 incidenta koji su prvenstveno uticali na povratnike i njihovu imovinu, uglavnom u regionu Peći precizira se i izveštaju, ali i dodaje da su mete u incidentima bili uglavnom Srbi, osim jednog slučaja – u pitanju je povratnik Aškalija.

Konstatuje se da je policija zadržala prisustvo u područjima sa etničkim manjinama i povratnicima kako bi sprečila kriminal, izgradila poverenje povratnika i zaštitila imovinu povratnika.
Predizbornu kampanju obeležilo zastrašivanje unutar zajednice kosovskih Srba

U izveštaju se navodi da su nastavile sa radom „nelegalne paralelne strukture“ srpske vlade u opštinama sa srpskom većinom i podrčuju naseljenom Gorancima.

„Ove strukture često je koristila srpska vlada kako bi uticala i manipulisala zajednicom kosovskih Srba i zajednicom kosovskih Goranaca i njihovim političkim predstavnicima“, navode u izveštaju.

Komentarišući prevremene parlamentarne izbore u oktobru 2019. godine, navode da je kampanju obeležilo zastrašivanje unutar zajednica kosovskih Srba.

Neki kosovski Srbi su naveli da je na njih vršen pritisak da ne podrže niti jednu drugu partiju osim Srpske liste (SL), partiju koja je blisko povezana sa srpskom vladom

Sa druge strane, podseća se na to da su opozicioni predstavnici u srpskim sredinama govorili o pritisku na svoje kandidate da se povuku iz izborne trke, pretnje nasiljem itd.

Partijska pripadnost je često igrala ulogu u pristupu vladinim uslugama i socijalnim mogućnostima i mogućnostima zapošljavanja

Uznemiranje Srba pripadnika KBS-a od strane drugih Srba

Uznemiravanje kosovskih Srba pripadnika Kosovskih bezbednosnih snaga (KBS) od strane drugih etničkih Srba bilo je uobičajeno, mada je incidentima obično bilo teško ući u trag, ističu.

Konstatuje se da žrtve u većini slučajeva nisu prijavile incidente policiji zbog „straha od eskalacije i odmazde“.

Navode i konkretan primer uznemiravanja.

„U junu je lokalni sud odredio 30-dnevni pritvor kosovskom Srbinu zbog uznemiravanja kosovskih Srba pripadnika KBS-a na društvenim mrežama. Prema tužilaštvu, žrtva je dobila preteće poruke nakon što je osumnjičeni objavio fotografiju žrtve u uniformi zajedno sa Ramušom Haradinajem, bivšim premijerom i komandantom ‘OVK’. Osumnjičeni je uklonio objavu, ali je žrtva nastavila da dobija preteće poruke“, navedeno je u izveštaju.

Kosovski Srbi, pripadnici KBS su takođe bili izloženi zadržavanju od strane srpskih vlasti na graničnim prelazima između Kosova i Srbije, dodaju.

Ministarstvo odbrane i rukovodstvo KBS preduzeli su korake da zaštite pripadnika – kosovskih Srba, koji su uključivali bolje dokumentovanje incidenata, rutinske provere od strane komandanata i pokušaje da se poboljša odgovor policije i Kosovske obaveštajne agencije, precizirali su.

Pristup pravdi za Srbe poboljšan zbog integracije pravosudnog sistema, mane – loš kvalitet, nerešeni predmeti

Pristup pravdi za kosovske Srbe poboljšao se zbog integracije pravosudnog sistema 2017. godine u četiri opštine na severu sa većinskim srpskim stanovništvom i integracije sudija kosovskih Srba i osoblja u druge osnovne sudove, konstatuje Stejt department.

Ipak, naglašava da je sudstvu izostalo finansiranje i podrška manjinama, ali i ukazuju na druge nedostatke.

„Loš kvalitet ili kašnjenje prevoda u sudskim postupcima, veliki broj nerešenih predmeta na severu, neizvršenje sudskih odluka, ograničen broj osoblja iz manjinskih zajednica i nedoslednost prevoda zakonskih propisa na albanski i srpski jezik nastavili su da ugrožavaju propisno vršenje pravde za kosovske Srbe i ostale manjinske zajednice“, dodaju.
Nedoslednost u pristupu službenim jezicima

„Poverenik za jezike izvestio je da su opštinske uprave i centralne vladine institucije nedosledne u primeni odredbi zakona o nacionalnom jeziku – u pružanju prevoda vladinih izjava na srpski jezik, uključujući obaveštenja o vanrednim situacijama tokom pandemije kovida-19“, navodi se dalje u izveštaju.

Konstatuje se da je mnogim građanima uskraćen ravnopravan pristup javnim službama, informacijama, zapošljavanju, pravdi i drugim pravima.

Kao nedostatak je takođe navedeno nepostojanje prevoda na srpski jezik ili loš prevod brojnih zakona, javnih natpisa u javnim institucijama i u komunikaciji tokom sudskih postupaka.

Podseća se da je u 2019. maja meseca kosovska vlada usvojila koncept dokument sponzorisan od strane poverenika za jezike koji zahteva uspostavljanje vladine prevodilačke službe, kako bi se rešili ovi nedostaci.

Zaključno sa novembrom, služba nije bila uspostavljena, dodaje se u izveštaju.

Dalje se navodi da sudovi nisu redovno pružali odgovarajuće usluge usmenog i pisanog prevoda okrivljenima i svedocima iz manjinskih zajednica i nisu obezbedili odgovarajući prevod zakona i sudskih dokumenata kao što to propisuje zakon.

Nevladina organizacija AKTIV izvestila je da su sudovi pripadnicima zajednice kosovskih Srba i drugih manjinskih zajednica svoje odluke, uključujući odluke o pritvoru i presudama slali na albanskom jeziku. Ova organizacije je navela da je takva praksa sprečavala da pripadnici manjinskih zajednica ostvare pravo na pravne lekove, navode iz Stejt departmenta.
Specijalizovana veća u Hagu naišli na kritike zbog podizanja optužnica

Istraživanje se bavi i radom Specijalnog suda u 2020. godini.

Podseća se na podnošenje optužnice protiv nekadašnjeg kosovskog predsednika Hašima Tačija i predsednika skupštine, Kadrija Veseljija, u prvoj polovini 2020., ali i potvrđivanje iste novembra meseca, na kojoj se ujedno nalaze i Jakup Krasnići i Redžep Seljimi.

„Vodeći političari i lideri civilnog društva, posebno organizacije veterana javno su osudili STK i SVK i radili na podrivanju javne podrške za rad STK i SVK. Ti napori su uključivali javne proteste, peticiju za ukidanje suda i zakonodavnu inicijativu koju je predložio bivši predsednik Tači koje su mogle da podriju mandat SVK“, dodaje se u izveštaju.
Ratni zločini pred sudovima na Kosovu

Izveštaj se bavi i slučajevima ratnih zločina koji se pokrenuti na Kosovu.

Specijalno tužilaštvo Kosova imalo je 101 slučaj ratnih zločina pod formalnom istragom, zaključno sa septembrom, a tokom godine, donelo i jedno rešenje za pokretanje istrage.
Slučaj „Drenica“

U ovom izveštaju navedena su i dva slučaja pod istragom STRK, poznatijim i kao „Drenica“ a koji su uključivali 15 bivših pripadnika „OVK“ osumnjičenih za ratne zločine protiv civilnog stanovništva.

Oni su se teretili za mučenje, maltretiranje zarobljenika i ubistvo u pritvorskom centru „OVK“ u selu Likovac u regionu Drenica 1998. godine.

Iako su ovi predmeti u početku rezultirali sa 11 osuđujućih presuda u 2015. godini, šestorica osuđenih izbeglo je izdržavanje kazne zatvora do jula 2019. godine, kada im je sud odredio ovu kaznu.

Slučaj ratnih zločina poznat kao „Drenica I“ poslat je na ponovno suđenje 2017. godine, ali prvo ročište u decembru 2019. godine nije održano, jer vlada nije izvela svog zaštićenog svedoka.

Ročište je zakazano za decembar 2020. godine, punih godinu dana nakon otkazivanja prvog ročišta, a do kraja godine nije bilo održano, podseća se u izveštaju.
Slučaj Darka Tasića i Milorada Zajića

Osnovni sud u Prizrenu je u junu 2020. godine osudio Darka Tasića, raseljenog Srbina na 22 godine zatvora zbog ratnog zločina počinjenog nad etničkim Albancima 1999. godine u selu Mala Kruša u opštini Prizren.

On je takođe bio optužen i za učešće u oduzimanju, pljački, skrnavljenju ljudskih ostataka i nezakonitom i namernom uništavanju imovine.

Stejt department poziva se u izveštaju na navode Fonda za humanitarno pravo – da je presuda premašila zakonske maksimume, te da je u žalbenom postupku kazna smanjena na 11 godina zatvora.

Za razliku od Tasića, Osnovni sud u Peći oslobodio je Milorada Zajića marta 2019. godine za ubistvo dve osobe i proterivanje etničkih Albanaca tokom rata na Kosovu 1998. godine kao člana oružane grupe, podseća se u izveštaju.

Iste godine, oktobra meseca, Apelacioni sud je potvrdio oslobađajuću presudu zbog kontradiktornih iskaza svedoka.

U izveštaju se dalje navodi da je u junu 2020. Vrhovni sud odlučio da su presude kojima je Milorad Zajić oslobođen optužbi bile netačne, ali i dodaje da Vrhovni sud nije mogao da naredi ponovno suđenje, jer ne može da preinači konačnu odluku na štetu okrivljenog.

Sloboda štampe i mediji

U delu izveštaja koji se odnosi na slobodu medija navodi se da su nezavisni mediji bili aktivni i izražavali raznolike stavove „uglavnom bez ograničenja“.

Sa druge strane, preciziraju i da je bilo prijava da su zvaničnici kosovske vlade, pojedine političke partije, privredni subjekti povezani sa vladom, verske grupe i nezadovoljni pojedinci nastavili da vrše pritiske na vlasnike medija, pojedine urednike i reportere da ne objavljuju određene priče ili materijale.

„Zaključno sa septembrom, Udruženje novinara Kosova i medijske kuće prijavili su 18 slučajeva gde su vladini zvaničnici, poslovne interesne grupe ili verske grupe zloupotrebile slobodu štampe fizičkim napadima ili verbalnim pretnjama upućenim novinarima“, dodaje se u izveštaju.

Ukazuje se i na probleme u finansiranju medija koji ugrožavaju njegovu nezavisnost.

„Novinari su se susreli sa poteškoćama pri dobijanju informacija od vlade i javnih institucija zbog odlaganja u usvajanju uredbi o sprovođenju, iako zakoni propisuju pristup javnim dokumentima“ navode.

Konkretno, naveden je slučaj napada na novinara – kosovskog Albana i njegovu ekipu, na Severu Kosova, dok je izveštavao o kovidu.

Podseća se i na hapšenje urednice KoSSev portala, Tatjane Lazarević zbog navodnog kršenja epidemioloških mera o zabrani kretanja koje su izuzeti novinari koji su na radnom zadatku.

Uvećan broj slučajeva nasilja u porodici, više od 800 žena žrtava seksualnog nasija dobilo penziju

Kancelarija za pomoć i podršku žrtvama tužilaštva prijavila je povećan broj slučajeva nasilja u porodici tokom godine i to sa 946 slučajeva u 2019. na 1145 slučajeva zaključno sa oktobrom.

„Seksualno nasilje i silovanje koje se događa ili unutar ili van porodice ili domaćinstva žrtve retko prijavljuju često zbog socijalne stigme ili nepoverenja u organe vlasti“, naglašava se u izveštaju.

Podseća se, međutim, na formiranje Komisije za prepoznavanje i obeštećenje žratava seksualnog nasilja tokom rata.

„Više od 800 žena je od 2018. godine dobilo penzije koje je dodelila komisija. STRK je dodelilo jednog tužioca za slučajeve seksualnog nasilja tokom rata. Kosovska policija je imala jedinicu za slučajeve ratnih zločina, uključujući slučajeve seksualnog nasilja tokom rata“, dodaje se.

Žalbe za maltretiranje zatvorenika i žalbe građana na postupanje policije

Od 21 prijavljene žalbe Ombudsmana zaključno sa oktobrom, od kojih je sedam zadovoljilo kriterijume prihvatljivosti za maltretiranje zatvorenika: šest žalbi protiv policije i jednu protiv kazneno-popravne službe. Policijski inspektorat je istražio tri slučaja, dok je Institucija ombudsmana preispitala preostale slučajeve.

Policijski inspektorat je odgovoran za preispitivanje žalbi građana na postupanje policije. PIK je zaključno sa avgustom istražio 360 policijskih službenika u vezi sa 935 žalbi građana na postupanje policije.

Inspektorat je u 545 ovih žalbi utvrdio disciplinske prekršaje i prosledio ih Policijskoj jedinici za profesionalne standarde. Inspektorat je tokom godine istražio 23 krivična slučaja iz 2019. godine i podneo 29 krivičnih prijava zbog disciplinskih prekršaja.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare