Jedina uspomena na roditelje i detinjstvo – u zgarištu pronađena majčina cipela

Vesti 04. avg 202219:10 > 19:20 19 komentara

I 27 godina nakon operacije Oluja nema pomaka u procesima ekshumacije i identifikacije žrtava, poručuje udruženje porodica nestalih i prognanih "Suza". Predsednica tog udruženja tvrdi da je Hrvatska jedina zemlja u regionu koja ima registrovana grobna mesta i da se u njihovim institutima nalaze posmrtni ostaci oko 900 ljudi. Iz Vladine komisije za nestala lica kažu da se oko 600 osoba i dalje vodi kao nestalo.

U koloni koja se avgusta 1995. godine kretala ka Srbiji trebalo je da budu i Danica i Teodor Samardžija iz Slavskog polja. Na neki od traktora se ipak nisu popeli, priča njihova ćerka Nada Bodiroga, jer su čuli obećanje tadašnjeg hrvatskog predsednika Franje Tuđmana da se onima koji nisu počinili zločine ništa neće dogoditi.

Povezane vesti

„I otac i majka su se vratili svojoj kući i tu su ostali sve do 7. avgusta kad je hrvatska vojska ušla u naše selo, zatekla ih tu, zapalila sve i njih žive gurnula u vatru“, kaže Bodiroga.

Dugo o njima ništa nije znala. Dočekivala je kolone izbeglih, obilazila prihvatne centre…

„Raspitivala se, međutim njih nigde nije bilo, dobijala sam razne informacije, te videli su ih ovde, onde, a ništa to nije bilo tačno“, priča.

Šta im se zapravo dogodilo saznala je ubrzo, ali slučajno, iz novina. Potraga za njihovim posmrtnim ostacima, međutim, i dalje traje. Čak 27 godina nije bilo dovoljno da se utvrdi da li su posmrtni ostaci nađeni na zgarištu Nadine kuće pripadali njenim roditeljima. Od hrvatskih zvaničnika je, kaže, dobijala savete da posmrtne ostatke sahrani kao neidentifikovane, da bi na kraju dobila odgovor da su pronađeni ostaci zapravo životinjskog porekla.

„Oni nemaju volje da se pronađu ostaci mojih roditelja, znajući da su oni bili civili, što kažu – nema tela, nema dela“, ističe Bodiroga.

Međutim, ako i ima tela, odnosno ostatka, identifikacija se ne obavlja godinama, tvrde iz Udruženja porodica nestalih. Prema njihovim informacijama, takvih slučajeva je oko 900 i njihovi ostaci se nalaze u hrvatskim institutima za sudsku medicinu.

„Hrvatska je i dalje jedina zemlja u regionu koja ima poznata registrovana grobna mesta, sa pravom se pitamo da li će na red doći skrivene lokacije“, ističe Dragana Đukić iz Udruženja porodica Suza.

Time što ne radi dovoljno na pronalasku nestalih u Oluji, Hrvatska krši međudržavni sporazum, kaže Veljko Odalović iz Vladine komisije za nestala lica. Uverava da je srpska strana poslala preko 50 zahteva za sastanke.

„Očekivali smo da će Hrvatska napraviti dinamiku i pozvati nas da sa svedocima, sa dokumentacijama ili bilo čime dođemo na te lokacije zajedno, proveru lokacija, eventualnu pretragu i da jednostavno idemo ka procesu ekshumacije i identifikacije ili da kažemo da smo vršili proveru. Hrvatska nije spremna da se suoči sa time“, kaže Odalović.

Srbija do nedavno nije bila spremna da podigne prvu optužnicu za zločine u Oluji. Tek početkom juna ove godine Viši sud u Beogradu potvrdio je optužnicu protiv hrvatskih oficira zbog granatiranja kolone tokom Oluje. Dok čekaju da se čuje prva presuda i izgovori istina, porodicama žrtava ostaje da se teše uspomenama. Za Nadu Bodirogu to je, u zgarištu pronađena, samo jedna majčina cipela.

To je jedina uspomena na moje roditelje i celo moje detinjstvo i moju kuću i sve preživljeno tamo. Tu cipelu sam donela i eno čuvam je kao uspomenu.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare