Kako do „ozdravljenja“ ljudskih prava u Srbiji

Vesti 01. apr 202310:24 5 komentara

"Slučaj devojčice na Mirijevu prikazan je kao da su roditelji mučili dete, a komšije su krive što nisu reagovale. I ponovo se govori da su građani krivi, ljudi koje neprestano zastrašujemo, a onda ih krivimo što ne reaguju. Moje pitanje je zašto nešto nisu uradile službe", kazala je za N1 aktivistkinja Marija Ratković.

Beogradski centar za ljudska prava u petak je predstavio izveštaj o ljudskim pravima u Srbiji za 2022. godinu. Direktorka Sonja Tošković rekla je da stanje ljudskih prava nije bolje, a sva istraživanja, ankete, razgovori koje su obavili pripremajući izveštaj, pokazuju da su prava „u mraku, u tunelu“, posebno kada je reč o slobodi izražavanja, slobodi medija, prava marginalizovanih grupa. Na delu je obračun sa svima koji drugačije misle, bilo to politički protivnici ili obični ljudi koji se usude da podignu glas.

„Način na koji se ljudska prava krše zalazi u svaku poru našeg života, meni prvo padne na pamet femicid, jer je to nešto što je ugrožavanja prava za život. Ubistvo je možda najesktremnije kršenje ljudskih prava, a onda po meni, i pravo na zdravstvenu zaštitu“, kazala je Ratković u Novom danu.

POVEZANE VESTI

U petak je, podseća, bio dan vidljivosti transosoba.

„To je jedna od najmarginalizovanijih grupa u našem društvu, od toga kako ih nazivamo do toga kako prava mogu da ostvare, posebno pravo za zdravlje. Veći deo marginalizovanih osoba izbegava odlazak u organizacije zdravstvene zaštite, jer su često diskriminisane, ide se samo kad se mora, što je neki obrazac i svih ostalih“, naglašava Ratković.

A sve te manjinske, marginalizovane grupe, dodaje, čine „jednu većinu ljudi našeg zdravstvenog sistema kojima je na neki način uskraćeno pravo na zdravlje“.

Ona daje i primer:

„Recimo, po pitanju zdravstvene zaštite žena – veći deo ginekoloških ordinacija nije opremljen da na odgovarajući način tretira ženu koja se otežano kreće. Počev od tih fizičkih barijera, odnosa prema takvim pacijentima, i dovodi do toga što statistike nazivaju neodlaskom ljudi kod lekara, kako smo neodgovorni, ali u istraživanjima našim, otkrili smo da je situacija drugačija, da žene češće idu kod ginekologa nego kod zubar, da veruju lekaru više nego majci, i da jedino što stoji između lekara i pacijenata je narušen odnos poverenja, ili neke fizičke prepreke, nepostojanje ambulante, recimo“.

Ratković je govorila i o „mapi preporuka“.

„To je projekat mapa preporuka, jednostavan je, to je gugl mapa na kojoj svako može da nađe preporuku za lekare i lekarke iz oblasti zdravstvene zaštite žena, ali tu su i srodne prakse koje se na neki način odnose prema zdravlju žena. Ta mapa pokazuje i koje su službe posebno senzibilisane za LGBT populaciju, da bisimo sprečili negativna iskustva u startu“, navela je.

Komentarišući pisanje štampe o slučaju zlostavljane devojčice sa Mirijeva, Ratković kaže da joj smeta kako je taj slučaj uopšte predstavljen.

„Taj slučaj je prikazan kao: roditelji su mučili dete, a komšije su krive što nisu reagovale. Ponovo se govori da su građani krivi, ali građani su ugušeni, njihove ideje, čak i shvatanje o nasilju, to je sve skrajnuto. Iste te ljude koje zastrašujemo neprestano, i onda se ponovo ti građani krive što nešto nisu uradili. Moje pitanje je zašto nešto nisu uradile službe“, upitala je.

A na pitanje odakle treba krenuti u „ispravljanje stvari“, kaže:

„Svi smo imali u školi predmet Ustav i pravo građana, uvek bih počela od toga ko je plaćen da to radi? Znajući da je kriza i da ljudi žive teško, mi sad ne možemo njih da krivimo zašto nešto nisu uradili. Ja bih volela da je svaki građanin aktivan, ali ja ne mogu da to očekujem od ljudi koji se bore za svoj život. Ali, imam puno pravo da to očekujem od ljudi koji su plaćeni za to, našim novcem, a ne da skupljaju sigurne glasove za ljude na vlasti“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare