
Politička volja biće presudna kod donošenja odluka o formiranju međunarodne komisije povodom neregularnosti na izborima u Srbiji, smatraju sagovornici N1.
Lista „Srbija protiv nasilja“ je neposredno posle održanih izbora tražila osnivanje Međunarodnog verifikacionog komiteta pod okriljem Evropskog parlamenta (EP) uz učešće četiri glavne političke grupe EP-a i četiri vodeće izborne liste u Srbiji, sa nezavisnim predsedavajućim koji će pratiti i verifikovati sprovođenje svake preporuke međunarodne istrage, kao i OEBS/ODIHR i domaćih posmatračkih misija (CRTA), te utvrditi da su ispunjeni uslovi za nove izbore.
Ipak do danas nije bilo promena po tom pitanju, a prošli put međunarodna zajednica je bila angažovana posle izbora iz 1996. godine kada je konstatovano prekrajanje volje građana na lokalnim izborima, a tadašnja opozcija osvojila vlast u velikom broju gradova i opština.
Politikolog Aleksandar Đokić smatra da eventualno formiranje tela za sprovođenje istrage zavisi od dva faktora: pravno-birokratskog i političkog.
„Pravno-birokratski je proces dolaženja do izveštaja. Potrebne su razne provere, poštovanje procedura. To sve traje. Mnogo više zavisi od političkog momenta pošto Zapad dugo vremena toleriša Vučića, njegovo hibiridni režim i urušavanje demokratije“.

On kaže da je na delu kulminacija neregularnosti i instrumenata koji su korišćeni za nameštanje godinama unazad. Ove godine su zbog ujedinjenja opozicije i neizvesnosti u Beogradu, neregularnosti kulminirale toliko, da nisu mogle da budu ignorisane.
„Do sada su Zapadni političari mogli da zažmure na jedno oko, ali sada je to teško. EU teško može da ignoriše sve ovo jer je u pitanju evropska, a ne neka zemlja u Aziji ili latinskog Americi jer nije isto kada u zemlji kanididatu za EU postoji puzeća diktatura“.
Aleksandar Ivković, urednik portala European Western Balkans za N1 kaže da dosadašnja iskustva pokazuju da EU i SAD vrše dosta ograničen pritisak na vlast kada je reč o demokratiji, jer im je vlast partner oko geopolitičkih pitanja u regionu – pre svega pitanja Kosova.
„U tom smislu su moja očekivanja nešto veća od EU, koja ima dodatnu odgovornost prema Srbiji jer je ona država kandidat, ali EU će biti zauzeta izborima ove godine. Za sada mi ne izgleda da će vlast ući u ozbiljan konflikt ni sa SAD ni sa EU oko stanja demokratije u Srbiji, sem ako ne dođe do dodatnog produbljivanja političke krize“.
Oštriji jezik ODIHR
U preliminarnom postizbornom izveštaju ODHIR (Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava), glavna institucija Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) na 14 strana, navedeno je da su „glavni problemi kupovina glasova, prevoz birača, zastrašivanje i pritisci na birače, zatim zloupotreba državnih resursa u predizbornoj kampanji, sa posebnim fokusom na beogradskim izborima“.
Izveštaj ističe i nepoštovanje prava na slobodno izražavanje i pritiska na medije u okviru predizbornog ciklusa, pasivnost u radu REM-a kada je u pitanju regulacija medija tokom izborne kampanje.
Katja Andruš, portparolka (ODIHR), izjavila je za Danas da je šef posmatračke misije ODIHR-a na parlamentarnim i lokalnim izborima u Srbiji od svojih sagovornika iz vlasti, opozicije, medija i nevladinih organizacija čuo za zabrinutost za legitimitet izbora i mogućeg organizovanja mirnih protesta opozicije.
„Šef naše posmatračke misije je čuo za zabrinutost zbog legitimiteta izbora i potencijalnog organizovanja mirnih protesta opozicije. Takođe je važno napomenuti da su zabrinutost zbog protesta izrazili i visoki državni zvaničnici uoči izbornog dana“, kazala je Andruš.
Kako ističe Ivković, u izveštaju ODIHR-a, zapravo, nema mnogo novih stvari, koje se nisu pominjale i prethodnih godina.
„Jezik kojim su predstavljeni je, po mojoj oceni, nešto oštriji i direktniji, posebno kada je reč o individualnim komentarima članova misije – gospode Šidera i Šenaha – koji nisu deo zvaničnog izveštaja. To bih protumačio time što se stanje ne popravlja iz izbornog ciklusa u izborni ciklus. Mislim da je bitan momenat što su navodi o migracijama birača uključeni u izveštaj, to je novina u odnosu na prethodne godine. To pokazuje da je zabrinutost domaće javnosti povodom tog pitanja legitimna“.

Đokić smatra da predsednik Srbije i pored podrške Zapada razmišlja kako da najbezbolnije izađe iz krize, zbog čega su novi izbori, makar u Beogradu, očekivani.
„Vučić će, verujem, pre ići na opciju da do novih izbora u glavnom gradu dođe zbog nemogućnosti da se formira većina, a ne zbog neregularnosti. Zapad će iskoristiti sve ovo pre svega za dodatni pritisak u okviru kosovskog procesa. Oni veruju da iako nije neki demokrata, baš zato može da stavi tačku na kosovski problem i završi tu krizu kako oni žele. Osim Kosova tu je i drugi, strateški, geopolitički cilj, a to je da ceo region uđe u NATO ili EU“.
Đokić kaže da su upravo to razlozi zbog čega je Zapad tolerisao i dozvolio da se uruši demokratija u Srbiji.
„Sve priče o Majdanu su nebuloze. Opozicija nema podršku zapada da ruši Vučića.. Podsećam da je demokratija u Srbiji do 2012. godine bila takmičarska. Imali smo smene Vlada, različite koalicije….”.
Sličnosti sa Makedonijom
Aleksandar Ivković smatra da bi u slučaju Srbije mogao da se primeni nešto slično što je viđeno u Severnoj Makedoniji, gde je 2015. godine Evropska komisija poslala grupu visokih eksperata predvođenu bivšim direktorom EK Rajnhardom Pribeom. Ova grupa je, podseća, sastavila takozvani „Pribeov izveštaj“ o stanju vladavine prava u ovoj zemlji.
U tom izveštaju su kako navodi zabeleženi ključni problemi funkcionisanja institucija, uključujući izbore, pravosuđe i medije, zajedno sa preporukama kako da se stanje popravi. Kada pričamo o potencijalnoj međunarodnoj istrazi u Srbiji, ona bi verovatno imala oblik sličan ovome.
„Bitno je naglasiti da ni Pribeova grupa nije imala nikakva ovlašćenja u Makedoniji – njeni nalazi bili su zasnovani na saradnji državnih institucija, koje su joj stavili informacije na raspolaganje, kao i sastancima sa stručnjacima, opozicijom i civilnim društvom. Ova istraga je pre svega doprinela na taj način što je probleme saopštio izvor sa autoritetom, koji ni vlast nije mogla lako da zanemari“.
On podseća da je istrazi i izveštaju o Makedoniji prethodila velika politička kriza koja je nastala povodom curenja prisluškivanih razgovora političara, medija i drugih aktera koje su državne službe pod premijerom Nikolom Gruevskim nelegalno snimale.
„Krizu su pratili veliki protesti, narušavanje međunarodnog ugleda Makedonije, što je navelo Gruevskog da prihvati istragu. Mislim da su to činioci od kojih zavisi i potencijalna istraga u Srbiji – vidimo slične obrasce – protesti, najave bojkota institucija, međunarodne kritike… ali mislim da oni sada nisu istog intenziteta kao što su bili u Makedoniji tada”.
Zahtev SPN nije zvanično razmatran u EU
Ivković kaže da za sada nijedna institucija EU nije zvanično razmatrala zahtev Srbije protiv nasilja ali da osnivanje ad-hok tela koji bi se bavili ovim pitanjima jeste moguće, posebno u okvirima Evropskog parlamenta, koji ima svoju direkciju za globalnu podršku demokratiji.
Kako navodi, u okviru nje evropski poslanici učestvuju u nadgledanju izbora i medijaciji u političkom dijalogu u trećim zemljama – tako je održan i međupartijski dijalog o izbornim uslovima u Srbiji 2019-2022.
„Podsećam na slučaj Makedonije, gde je „trojka“ evroposlanika (Kukan, Vajgl i Hovit, posle Flekenštajn) više puta dolazila u zemlju da proveri stanje reformi pred izbore 2016. godine. Možda format koji je opozicija tražila nije u potpunosti primenjiv, ali nešto slično bi moglo da se ostvari – jedini problem je što se Evropski parlament raspušta za koji mesec i slede izbori u junu, nakon čega će trajati period formiranja njegovih radnih tela i slično, što će ograničiti ono što može da uradi u Srbiji“.
Đokić kaže da i pored podrške Zapad, ona nije neograničena, a da li će biti novih izbora zavisi od od pritisaka i spolja i iznutra:
„Vučiću je u interesu da ponovi izbore u Beogradu ali da ne budu poništeni. Ukoliko novih izbora ne bude dolazi do produbljavanja političke krize, a Zapad bi u tom slučaju bio više na strani opozicije. Ipak, bez pritiska iznutra, poput protesta teško da bi se bilo šta promenilo, kao što bi teško samo sa unutrašnjim pritiskom nešto moglo da se promeni“, zaključuje Đokić.
Ivković ističe da Srbija nema nema obavezu da prihvati istragu:
„Srbija nema bilo kakvu formalnu obavezu da prihvati istragu i njene rezultate – ako se to desi, to će biti rezultat političke odluke pod unutrašnjim i spoljašnjim pritiskom. Jedino što EU eventualno može da uradi jeste da veže napredak u rešavanju izbornih uslova sa daljim napretkom Srbije u procesu pristupanja, što bi isto bila politička odluka država članica, ali nemam utisak da bi to mnogo potreslo vlast, kojoj evropske integracije već dugo nisu prioritet“.