"Mit o balkanskom tigru": Knjiga koja otvara pitanje "koliko su nas koštali pogrešni izbori na biračkim mestima"
Knjiga "Mit o balkanskom tigru - i još 18 lekcija o izgubljenoj deceniji i društvenoj i ekonomskoj imploziji Srbije", analiza koju su napisali Ognjen Radonjić i Ivan Ostojić, dobila je svoje drugo izdanje još pre promocije.
"Namera nam nije bila da dopremo do svojih istomišljenika, pa da pričamo sami sa sobom, nego da dođemo do ljudi koji imaju drugi pogled na svet, da se malo razmisle, ali i do onih koji misle drugačije", kazao je Ivan Ostojić, stručnjak za ekonomiju, tehnologije i inovacije i mikrobiolog.
Dodao je:
"Vrlo je bitno da činjenice koje su tu iznete - zašto su važne institucije, šta su to diktature 20. veka, šta su to spin-diktature - dođu do šireg auditorijuma koji nije začauren u jednom krugu ljudi, u jednoj od ove dve podeljene grupe. Želja nam je bila da ljudi sa emotivnog rasuđivanja pređu na kritičko razmišljanje o činjenicama. Možda nismo u svemu u pravu, ali je bitno da imamo dijalog", rekao je on.
U knjizi se otvaraju različite teme - to da rast nije razvoj, da trenutna situacija ostavlja našu decu bez budućnosti, zatim propast zdravstva, odliv mozgova...
Trebalo je da u nedelju bude predstavljena u Sečnju (dve nedelje pre lokalnih izbora), ali je zakup sale u hotelu naprasno povučen, te će promocija biti na trgu.
Profesor Ognjen Radonjić kaže da mu to ne smeta, da je demokratija i počela na trgovima.
"Poruka knjige bi bila - ako se mi ne budemo bavili politikom, politika će se baviti nama, i to niko neće moći da izbegne. Bolje je biti informisan. Politika je širok opseg različitih podsistema, koji kao jedan živi organizam može da raste i razvija se, a može da ode i u destruktivnom smeru. U knjizi pokušavamo da uakžemo na anomalije i kako ih na vreme prepoznati", naveo je on.
Mi danas "kusamo čorbu koju smo sami zakuvali", procenjuje.
"Ako ste 2014. imali da je 57 osoba poginulo usred poplava, ako su uzornog pilota Omera Mehića proglasili alkoholičarem, ako ste imali niz afera, dva minuta snimka na Doljevcima, pogibiju u Lučanima, pa suđenje i sramotno aplaudiranje, pogibiju 11 rudara u rudniku Soko (vrlo slična nadstrešnici, a ni tu nema optužnice)... Moramo da izgradimo društvo koje će reagovati na prvi alarm da nešto nije u redu", istakao je on.
Radonjić kaže da, kada dođemo u ovakvu situaciju, gde se režim duboko učaurio, bezbednosne strukture i ogroman kapital su u njihovim rukama, stvari su mnogo teže i mukotrpnije.
Knjiga otvara i pitanje koliko su nas koštali pogrešni izbori na biračkim mestima.
"Bio nam je cilj da stavimo jedan broj, da to uprostimo i da ljudi shvate. Broj je došao do milion dolara po osobi (neko bi imao više, neko bi imao manje). Mi smo izabrali neke zemlje koje su uporedive sa Srbijom, a najuporedivija je bila Češka (nema more, imala je dobar nivo industrijskog razvoja i istu populaciju kao Srbija kad smo ušli u 1990, isti BDP). Danas oni stvore 220 milijardi više godišnje nego mi", objasnio je Ostojić.
Pretpostavili su, nastavio je, šta bi bilo da je Srbija napravila odluke kao Češka.
"Oni su mogli, ali nisu zaratili sa Slovačkom, prošli su kroz tranziciju. Uopšteno, primenili smo njihov rast na naš BDP, podelili sa brojem stanovnika i došli do milion dolara po osobi. Hteli smo da pokažemo ljudima koliko koštaju pogrešni izbori. Razmislite sledeći put", upozorio je on.
Profesor Radonjić dodaje - nije samo u pitanju gubitak novca, jer "mi sada imamo razvaljeno društvo, a to ne može da se monetizuje".
Knjiga ipak ostavlja tračak nade.
"Videćemo kako ćemo izaći iz ove krize. Ako uspemo da izađemo iz ove krize kao pobednici, ako uspemo da se izborimo za ideju slobode, onda imamo nadu. Ako ne uspemo, ja sam veliki pesimista. Moramo da imamo pluralizam, ali moramo da nađemo društveni konsenzus, društveni dogovor. Koje su tu minimalne vrednosti? Neka to bude nekih deset tačaka u vezi kojih ćemo se svi saglasiti. Usput ćemo rešavati i ideološke razlike, a i naše geostrateške muke. Spoljno-politička pitanja vi možete da rešavate tek kada oformite i stabilizujete državu. Obrazovanje je ključno, ali ne možemo da spasemo obrazovanje, ako ne spasemo prvo državu", kazao je.
Sloboda je ključna, zaključuju oni - od lične, do slobode u privredi, razmeni ideja.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare