"Mladi nemaju uopšte svest da život nema reprizu": Psihološkinja o nasilju među tinejdžerima
U poslednjih pet dana samo u Beogradu bilo je pet incidenata ubadanja nožem u kojima su učestvovali tinejdžeri od 16 i 17 godina. Psihološkinja Radmila Vulić Bojović kaže da to svakako nije koincidencija, "živimo u vremenu apsolutnog nasilja na svim nivoima, uronjeni smo u nasilje kao društvo".
"To govori o tome da mladi ljudi, koji su negde najslabija karika društva, apsolutno odigravaju ono što se već dugo dešava u društvu", ocenjuje ona u Novom danu na TV N1.
Dodaje da je "nasilje inherentno ljudskoj prirodi, ne možete ga nikad isključiti, ali možete ga svesti na minimum, ovo izgleda kao neka plima, kao talas koji nas preplavljuje".
Imajući u vidu da pomenuta incidente povezuju godine - 16 i 17 godina, ona navodi da se radi o mladim ljudima koje su gajili roditelji odrasli u devedesetim, "kada su društvene norme bile potpuno razorene, i njihovi roditelji i njihova deca su zapušteni, ovi incidenti mi govore da ljudski život jako malo vredi".
"Te mlade osobe nemaju uopšte svest da je život jedan, da nema reprizu, to ih niko nije naučio ni u porodici, ni u školi, ni u društvu", smatra Vulić Bojović.
Ističe da je kod nas mnogo toga otišlo stranputicom i da prisustvujemo rastakanju onoga što je dobrobit, "mi kao društvo ne znamo šta je dobrobit".
"Postoji mnogo ljudi koji su užasno zbunjeni, jer je slika koja im se daje o tome šta je dobro potpuno drugačija od onoga kako žive", navodi.
Na pitanje da je bilo mnogo razgovora o prevenciji nasilja kod mladih posle majskih događaja, odnosno dva masovna ubistva u kojima je stradalo 19 ljudi, uglavnom mladih, ona kaže da su ubistva u OŠ Vladislav Ribnikar, i u selima kod Mladenovca potpuno različita.
Kada se radi o Ribnikaru, smatra da se radi o porodičnoj patologiji, dok je, kako ukazuje, "mladenovačka situacija paradigma onoga što živimo ovde jako dugo".
Dodaje da je posle majskih tragedija mislil "da sve mora da stane i da se napravi reset", ali, kako ističe, to se nije desilo.

"Mladi uče svašta, a ne uče ono što je stvarno vredno... Uče mnogo stvari koje ih onespokojavaju, čine da su frustirani, beznadežni, da se osećaju kao da nemaju budućnost, a kad se tako osećaš neguješ u sebi to agresivno jezgro, i čeka se samo kada će ono da pukne kao čir", navodi Vulić Bojović.
O preduzetim merama posle majskih masakara, kaže da su bile "na neki način kozmetičke", a časovi solidarnosti koji su održani na početku nove školske godine "pro forme, da se kaže 'eto, uradili smo to'".
"Razgovor o empatiji, solidarnosti nije se desio, naprotiv, i u javnom i u društvenom diskursu sve se više insistira na polarizaciji, kada imate polarizovane strane, strada najslabija karika, a to su deca i mladi", ocenjuje ona.
Dodaje i da oni koji su u poziciji odlučivanja ne misle da je prevencija i borba protiv nasilja kod mladih nešto važno.
Upozorava i da su deca preko interneta u poziciji da "na dva klika budu od ekstremno neprimerenih sadržaja koje mogu da gledaju, i gledaju".
"Deva nemaju svest o tome šta se dešava, hoće da budu kao neki drugi koji su poznati, i to su nažalost stvari kojima se uče ta deca", zaključuje Vulić Bojović.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare