Uhapšen je krajem novembra, osumnjičen za nasilničko ponašanje na masovnim demonstracijama u Novom Sadu 5. novembra. U pritvoru je proveo dva meseca, iako su svi koji su bili hapšeni brzo pušteni. Razlog njegovog zadržavanja bio je zato što se vodi kao beksućnik. Odrastao je u Dečjem selu u Sremskoj Kamenici, pa mu je adresa Centar za socijalni rad. Dobio je advokata po službenoj dužnosti ali se o tome ništa nije znalo dok na društvenim mrežama o tom slučaju nije pisala advokatica i narodna poslanica Ekološkog ustanka Danijela Nestorović. On je govorio za N1, ali nije želeo da se otkriva njegov identitet.
Svoju priču u emisiji Newsnight počinje rečima:
„Toliko sam raumevanja dobio, i svima vam hvala na tome. Drago mi je što vas toliko ima“.
Kaže da je na protest posle pogibiji 15 ljudi na Železničkoj stanici u Novom sadu otišao jer je bio pogođen tragedijom i jer ga je ponela atmosfera.
„Ponela me je atmosfera. Ja ceo život nisam imao nikoga da me podrži i da mi pruži pažnju pa sam želeo da ja pružim pažnju i podršku drugima, onima kojima je tada bila potrebna. Ja sam odrastao u tri hraniteljske porodice, a potom sam prebačen u Dečje selo u Sremskoj Kamenici. Kada sam izašao odande bio sam sam. Imam samo par drugara, i tako je bilo sve dok nisam upoznao jednog dobrog, straijeg čoveka koji je limar i koji mi je dao posao“, priča za N1 jedan od uhapšenih na protestu u Novom Sadu, a koji je u pritvoru proveo najviše vremena.
Opisuje kako je izgledo njegov život u zatvoru.
„Možda neki znaju kako je kad si sam, kad nema nikog da ti pruži pažnju. Imao sam dobre cimere u zatvoru. Nadao sam se samo da sve dobro prođe. Nisam imao tremu da li će da me puste jer sam bio svesan posledica. Za sve ove moje godine sam mnogo propatio, i želim da kada budem imao ženu i decu oni ne pate već da imaju nekog ko će ih paziti i pružati im podršku. U pritvoru je bilo nas osam u jednoj sobi. I tamo ti je kako se snađeš. Odmah kad stigneš, pitaju te zašto si došao, zbog čega. Ja nisam imao probleme jer sam znao da nisam nešto loše uradio.“
Dodaje i da imao informacije da su oni koji su privedeni iste noći kao i on svi pre njega pušteni iz pritvora.
„Znao sam kada neki izlaze, imao sam priliku da čujem ujutru. Kada nekog puštaju kažu – hajde, došao ti je advokat, izlaziš. Nije mi bilo krivo, znao sam da meni nije tu mesto, a ni drugima. I bio sam srećan kad čujem da nekog puštaju na slobodu. Osećao sam negativnost jer sam opet bio sam. To se promenilo, i mnogo mu je značilo, kada mi je advokat koji me je zastupao po službenoj dužnosti rekao da ljudi napolju brinu za mene, da pitaju za mene i da nisam sam“.
Kaže i da mu nije lako kada vidi šta se sve dešava studentima na protestima.
„Želim da pružim podršku studentima i znam da su oni upravu. Zaslužuju od celog naroda podršku da žive bolje. Oni su se sada našli u takvoj situaciji ali verujem da će biti jaki kao do sada, i da će pritisak celog okruženja im pomoći da izdrže“, poručio je studentima.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare