
Donosimo vam pregled najvažnijih priča koje je Forbes Srbija objavio ove sedmice.
Forbes Srbija početkom nedelje pisao je o tome žašto najveći deo javnih preduzeća, odnosno onih na koje se primenjuje Zakon o javnim preduzećima, a koji su se nalazili na spisku Ministarstva privrede i dalje imaju isti status, iako je i pre prošlogodišnjeg usvajanja Zakona o upravljanju preduzećima u vlasništvu Republike Srbije planirana promena njihove pravne forme.
Oni bi u narednom periodu, nalik EPS-u koji je to već uradio, trebalo da postanu akcionarska društva ili društva sa ograničenom odgovornošću (doo), bez obzira na to što će i dalje vršiti delatnost od javnog interesa. Situacija je trenutno mešovita pa su Železnice, Elektromreža i Transnafta već godinama unazad akcionarska društva, Koridori Srbije su od svog osnivanja d.o.o, dok je većina ostalih i dalje javno preduzeće.
Ono što je, većini, međutim, zajedničko bez obzira na pravnu formu i način organizovanja jeste direktor u statusu vršioca dužnosti, po pravilu duže od zakonom propisanog roka od godinu dana. U nameri da u registru javnih funkcionera Agencije za borbu protiv korupcije proveri prihode i imovinu koju su direktori strateških državnih preduzeća prijavili, Forbes Srbija ustanovio je da u registru nema Dušana Živkovića, v.d. direktora EPS-a, kao ni Vladimira Lučića, generalnog direktora Telekoma Srbija, dok su ostali tu.
U teksta Forbes Srbija donosi spisak imovine i prihoda 10 direktora strateških državnih preduzeća, izuzimajući u obzir i Vladimira Lučića i Dušana Živkovića.
Forbes Srbija istraživao je šta sve pokazuju najnoviji podaci Narodne banke Srbije od 31. januara 2024. godine u kojima se navodi da su blokirani računi 46.847 preduzeća i preduzetnikau Srbiji, a da je na njima „zarobljeno“ 219.917.298.267 dinara, odnosno vrtoglavih 1 ,87 milijardi evra, i to bez kamate.
U NBS su za Forbes Srbija rekli da je 14.791 dužnik u blokadi duže od tri godine.
Forbes Srbija tražio je od NBS i podatke o broju preduzeća čiji su računi blokirani na kraju 2020. godine. Interesantno je da je pre tri godine ukupan broj tih kompanija samo malo manji, jer ih je bilo 40.273, dok je ukupan iznos blokade gotovo identičan današnjem – 220,86 milijardi dinara. Među njima je bilo dosta manje preduzetnika nego sada. Tako su na kraju 2020. bili blokirani računi 13.938preduzetnika, dok ih je sada19.683.
Inače, na ovom spisku poslednjih nekoliko godina (barem od 2020.) nalaze se imena gotovo istih preduzeća, pa su tako među njima Ladinvest doo, Magma prom Šabac, Finam skin, Holding korporacija Krušik, Agencija za krizni menadžment, Industrija vode Aqua, Aktor ATE ogranak…
Takođe, interesantno je da se u prvih 20 firmisa tog spiska kao vlasnici pojavljuju i neka poznata imena iz srpskog biznisa, ali i ljudi koji su hapšeni ili se terete za zloupotrebu položaja, protivzakonito sticanje novčane koristi, razne prevare, pranje novca…
Subotička firma KTG Solucijedostavila je u pravi čas dokaze Komisiji za zaštitu konkurencije da je sklopila sporazum sa konkurentom – firmom Eko sens. Tako su stekli pravo na delimičan oprost greha i izbegli plaćanje punog iznosa kazne. Konkurentima teče rok od šest meseci da izmire globu od 384.504 dinara, a dužni su 189.578 dinara.
Zanimljivo je da je ovo prvi slučaj u kom je Komisija utvrdila ispunjenost uslova za smanjenje obaveze plaćanja novčanog iznosa mere zaštite konkurencije na osnovu prijave učesnika u restriktivnom sporazumu podnete u toku trajanja postupka.
Pod lupu Komisije ove dve subotičke firme su došle posle javne nabavke sredstava za održavanje higijene u JKP „Stadion“. Kancelarija za javne nabavke je prošlog februara podnela inicijativu jer su se, prilikom nadzora, susreli sa mogućnošću povrede konkurencije.
JKP „Stadion“ je posao nabavke sredstava za održavanje higijene poverilo Eko sensu, drugoplasiranom ponuđaču. I to zato što je nešto povoljniji KTG Solucije odustao od učešća. Kancelarija je prekontrolisala i druge javne nabavke i naišla na identičan scenario u slučaju kupovine sredstava za čišćenje Sportskog centra „Soko“ iz Sombora.
Prema poslednjem izveštaju Kancelarije za javne nabavke iz 2022. godine, skoro svaki deseti dinar svega što se stvori u Srbiji, potroši se kroz javne nabavke. Na raspisani oglas, u proseku, stignu 2,5 ponude. Najveći broj ponuda podnet je u postupcima javnih nabavki radova – 3,03 po oglasu, zatim kod nabavke dobara – 2,58, a najmanje kod usluge – 2,26.
Forbes Srbija ove nedelje je uz sva ograničenja dostupnih podataka, doneo presek najvećih zemljoposednika u Srbiji.
Narednih meseci, na osnovu tek završenog Popisa poljoprivrede utvrđivaće se zašto je stočarstvo na nizbrdici, kakva je mehanizacija, koji tip gazdinstava je ekonomski najsnažniji, koliko radne snage angažuju…
Iako su anketiranjem prikupili i te podatke,statističari ne smeju da objavljuju ko poseduje najviše hektara oranica. Tako da zvaničnu listu nećemo dobiti ni posle ovog zbrajanja njiva, pašnjaka, vinograda. Glavni igrači u srpskoj poljoprivredi su godinama isti. Eventualno promene redosled ukoliko prodaju ili kupe nove hektare, ali krug pet najvećih zemljoposednika se ne menja. Među njima su Industrija mesa Matijević, zatim kompanije Al dahraMK Grupa, Delta hodlding.Almeks, Login eko, Ćorić agrar, Mile Blagojević,Elit agrar i Al Ravafed i Nicko.
Lista razloga zbog kojih Crvena zvezda neće u skorije vreme moći da gradi novi stadion sve je duža i sve je dalji datum kada bi bageri mogli da dođu pred stadion Rajko Mitić.
Kako je Forbes Srbija već pisao, najveća prepreka direktoru Zvezde da ostvari svoje zamisli jeste to što je u zvaničnim dokumentima, fudbalski klub samo nosilac prava korišćenja zemljišta na parcelama ispod i oko stadiona.
Da bi dobili građevinsku dozvolu za izgradnju, morali bi da pravo korišćenja konvertuju u pravo svojine nad zemljištem.
To po zakonu nije dozvoljeno sportskim organizacijama.
Ove nedelje Forbes Srbija doneo je još dva razloga koja takođe postavljaju „prečku“prilično visoko.
Crvena zvezda ne može samostalno da gradi stadion jer taj fudbalski klub ne može da uradi konverziju – ni sa naknadom ni bez naknade. Osim ako Vlada i parlament naprasno ne promene zakon.
Drugi, lakše premostiv, ali svakako veliki problem jesu imovinsko-pravni odnosi na parcelama na kojima leži stadion i prostor oko ove sportske arene.
Jedan od najvećih problema jeste parcela koja zahvata deo terena, celu istočnu tribinu i prostor između stadiona i Bulevara Oslobođenja. Tu pravo korišćenja ima i firma Investec, koja je u vlasništvu nekadašnjeg savetnika premijer Đinđića – Zorana Janjuševića.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare