Novinar Radara: Turska od Srbije može da dobije ulaz u Evropu, a Srbija oružje i investicije koje će platiti

author
N1 Beograd
11. okt. 2024. 18:02

Novinar Radara Marko Lovrić, komentarišući posetu turskog predsednika Redžepa Tajipa Erdogana Beogradu, tokom koje je potpisano 11 memoranduma i protokola, kaže da mi ne znamo šta je potpisano, niti šta je turski zvaničnik u četiri oka razgovarao sa srpskim kolegom Aleksandrom Vučićem. Smatra da Turska od Srbije može da dobije tržište za svoje proizvode, jeftinu radnu snagu, i što je najvažnije, ulaz u Evropu, dok Srbija može da dobije naoružanje koje će platiti, kao i investicije koje će takođe platiti.

"Razmena dve države koje imaju toliku razliku o snazi kao što imaju Turska i Srbija ne može nikada da bude ravnopravna, ne može nikada da bude jednaka", ocenjuje Lovrić.

Dodaje da je Turcima odavno jasno da ih Evropa ne želi, pogotovu ne u EU.

"Zato se Turska poslednjih godina pokazala kao tako moćan regionalni igrač. Ona je naprosto okrenula pogled od Evrope ka svom susedstvu, ka svom okruženju, da igra značajnu ulogu u Iraku i u Siriji, slanjem eksplozivnih i humanitarnih paketa, gde se pokazuje kao posrednik i tako dalje. Način na koji Turska može da uđe u Evropu je upravo preko Balkana. Sa balkanskim zemljama može da uspostavi saradnju i to saradnju koja će biti dominantna, jer je Turska daleko moćnija od bilo koje države bivše Jugoslavije, izvesno i moćnija, ima više potencijala čak i od balkanskih članica EU, poput Bugarske i Rumunije", navodi.
Osvrnuvši se na trenutnu situaciju na Bliskom istoku, kaže da ono što se u prethodnih godinu dana dešavalo u Gazi, sada se dešava u Libanu.

Pojašnjava da Izrael sprovodi doktrinu Dahije, što je, inače, predgrađe Bejruta, koje je i uporište Hezbolaha.

Dodaje da ta doktrina podrazumeva da tokom sukoba Izrael ne samo da mora da nanosi neproporcionalnu štetu, nego mora da uništava i civilnu infrastrukturu.

"Ideja na kojoj ta doktrina počiva jeste da će civili, suočeni sa takvim razaranjem, da se okrenu protiv militantnih grupa, da će izvršiti pritisak na njih ili na vladu Libana i da će time uspeti da suzbiju delovanje militantnih grupa. E sad, činjenica da 18 godina nakon smišljanja te doktrine Izrael i dalje ratuje protiv istog protivnika govori o tome da je ta doktrina manjkava", navodi on.

Međutim, ukazuje da Hezbolah i Hamas nisu samo terorističke grupe ili pokreti otpora, već mnogo više od toga.

"To su i političke partije, i iznad svega to su socijalni pokreti. To pre svega važi za Hezbolah, koji ne samo da ima svoje militantno krilo, nego ima i svoje političko krilo, koje je predstavljeno u libanskom parlamentu, koje trenutno ima dva ministra u libanskoj vladi. Hezbolah je organizacija koja ima svoje škole, koja ima svoje bolnice, koja popunjava praznine koje klimava libanska država, a klimava je već pola veka, od sredine 70-ih, ne može da popuni. Vi to ne možete raketama da uništite", ocenjuje.

Ističe da su Hezbolah i Hamas ideje, a "tek ideje ne možete da uništite raketama".

Navodi da je Hezbolah od osnivanja bio popularan ne samo među šiitskim stanovništvom iz kojeg je potekao, nego i među onima koji nisu šiiti.

Nešto te popularnosti, nastavlja, opalo je tokom rata u Siriji, jer se Hezbolah svrstao uz Asadov režim, a žitelji Libana su strahovali da ih Hezbolah upliće u dodatni rat.

Ocenjuje da za sukobe na Bliskom istoku jednostavno nema rešenja, "to važi i za izraelsko-palestinski rat koji u kontinuitetu traje skoro osam decenija".

Teme

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Pratite nas na društvenim mrežama