
Odricanje preko novina od članova porodice nije otišlo u istoriju. U skladu sa vremenom i tehnologijama, neki su se preorijentisali na društvene mreže, dok su drugi i dalje verni oglasima. Međutim, kada dođe do raspodele imovine i nasledstva, ove javne moralne osude – nemaju nikakvu pravnu snagu.
Punih 29 godina bilo je potrebno da Petar Mitrović promeni mišljenje i oprosti sinovima, kojih se javno odrekao u junu 1995. godine oglasom u Bjelovarskom listu. I ne samo da ih se odrekao, već je tražio i da promene prezime.
„Sinova Marka (Iveka) i Zvonimira Mitrovića (29 i 26 godina), režimskih denuncijanata ODRIČEM se jer su me iz koristoljublja više puta pokušavali i druge podstrekivali lišiti života i slobode“, tvrdio je tada Petar.
Prošle nedelje zagrebački Večernji list objavio je novi oglas, u kojem Petar kaže da demantuje, poništava i povlači oglas iz 1995. godine. Prema sopstvenom priznanju, oglas ne odražava činjenično stanje i bio je „odraz negativnog emotivnog stanja u tadašnjem trenutku“.
Razočarani otac iz Priboja prošle godine se odrekao svog sina, ali ne preko novina, već preko Fejsbuka.
"Javno se odričem M. O. koji mi je po krvi bio sin, zbog ponašanja prema roditelju, od danas on više nije u nikakvom srodstvu sa mnom. I molim vas, bez glupih pitanja, jer odgovarati neću" napisao je Z. O.
Advokat Luka Obradović objašnjava da samo odricanje preko novina nema nikakvu pravnu snagu, i da kada dođe do raspodele nasledstva odbačeni sin ostaje sin, osim ako se ogorčeni roditelj nije odlučio pre smrti da pravnim sredstvima isključi dete iz nasledstva.
"Lice koje treba na nekoga da prenese neko pravo na osnovu nasleđivanja (ostavilac) može postići efekat čime će uskratiti pravo na nasleđivanje budućeg naslednika kroz postupak koji može inicirati za vreme svog života, radi utvrđivanja nedostojnosti budućeg naslednika za nasleđivanje", kaže advokat Obradović.
On objašnjava da odricanje od dece preko novina može da ima samo moralni karakter, da se javnost informiše da ostavilac smatra da je budući naslednik nedostojan za nasleđivanje.
„Ali se time, zapravo, ne remete prava koja budućem nasledniku stoje na raspolaganju saglasno Zakonu o nasleđivanju“, ističe sagovornik N1.
Lepio plakate po gradu - odriče se žene i (male) dece
Slično je i u slučaju muškarca iz Vlasotinca, koji je prošle godine oblepio grad plakatima na kojima piše da se odriče supruge i njihove maloletne dece od 10 i šest godina.
Pored punog imena i prezimena dece, njihovih fotografija, datuma rođenja i mesta prebivališta, ovaj muškarac rodom iz Leskovca naveo je sledeće:
„Ovom prilikom želim da izjavim da za gore navedene osobe ne želim da snosim nikakve posledice zbog nemara njihove majke i same dece, sa kojima sam preživeo golgotu“, pisalo je na plakatima.
Zbog toga je reagovao Centar za socijalni rad, koji je obišao majku s decom i ponudio im pomoć, prema rečima direktora Centra.
Direktor je za medije tada rekao da se u slučaj uključilo i tužilaštvo.
To što je svoj gnev bračnom i porodičnom situacijom izrazio na banderima i fasadama, navedenog muškarca ne lišava prava i obaveza koje ima prema svojoj maloletnoj deci i ne može ih se odreći.
Jedino sud može da liši roditelja roditeljskog prava, delimično ili potpuno, ali i tada roditelj ima zakonsku obavezu da izdržava dete.
Iako je praksa odricanja od članova porodice sve ređa, pravnici napominju da je u pitanju samo simbolika bez pravnog efekta.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare