Ovo selo je čak i imenom slika i prilika jugoistoka Srbije

Vesti 24. jan 202314:38 77 komentara

U kakvom je položaju jugoistočna Srbija i zašto se tamo sve više kroz zbilju šale da ne bi imali ništa protiv ni da ih preuzme neka od susednih država. Onda, kažu, ne bi više bili "južnjaci koji motaju kablove", već možda, za neke zapad sa dostojanstvenim zaradama. Popis je pokazao da najveći odliv stanovništva pogađa baš taj deo Srbije i to je trend koji se pogoršava.

Na ulazu u selo tabla sa natpisom „Ponor“ kakvom bi, po utisku mnogih sa jugoistoka, mogao da se omeđi prostor od, na primer, Aleksinačkih rudnika na severu, Kuršumlije na jugozapadu, do Trgovišta, Pirota i Knjaževca na istoku.

Ponor u knjaževačkoj opštini, kao istina jednog regiona, da odlazi putem nestanka. Ne migracija iz sela u gradove, već odasvuda u Beograd i vani, u bolje sutra.

Meštanin Nedžad Milivojević za N1 kaže da ih nadležni iz opšrine obilaze „vrlo retko“, a kada opštinari ne dolaze čak ni uoči izbora, selo je – zna se – umrlo.

nedžad milivojević
N1

Opravdanje, kao i uvek kod proračunatih, u brojkama: za malo ili tek neki glas – u naselje se ne isplati da trošite gorivo, a ko će pešice… Iako priroda i čist vazduh bukvalno dozivaju.

„Glasamo u susednom selu Žlne. I to je ukinuto za sada. Znači, glasa se u susednom selu. To je redak slučaj da smo se žena i ja vratili ovde u poslednjih nekoliko godina, da živimo u selu i bavimo se poljorpivredom. Dolaze ljudi ali vrlo retko“, priča Milivojević.

Pitanje – zašto, kada je ovaj naš Ponor na manje od 15 kilometara od Knjaževca. Asfaltnim putem. Doduše nekoliko kilometara u dolini. Maltene na samoj magistrali Niš-Knjaževac, kada se iza Svrljiga popnete na Tresibabu.

Ako za ovaj kraj odakle volite da jedete sir niste čuli, trebalo bi da je neprijatno i vama, a vlastima tek. Jer kako naš sagovornik kaže, da smo „normalna“ zemlja – davali bismo subvencije da neko ovde dođe, uhvati se plodne zemlje, napravi voćnjak, etno-selo, ili samo uredi okućnicu s malo bašte i živi mirno u neprekidnim panoramama.

Ponor jeste slika i prilika na desetine, ako ne i stotine sela na jugoistoku Srbije – to je i popis pokazao. Na pitanje veruje li da ćemo nastaviti ka ponoru, Milivojević odgovara: „Ne znam… Mnogo nas je malo.“

Objekat škole u koju je nekad išao, danas propada. „Užasno se osećam. Nema ko to ni da sredi. Zapušteno je… Selo je ostalo bez stanovnika. Svi se iseljavaju masovno. Dece je sve manje i manje, maltene nema dece ovde“, dodaje naš sagovrnik.

I niko prstom da mrdne. Prebrojali smo se u 2022. Statistika preliminarno pokazala da je protekle decenije zemlja ostala bez skoro pola miliona stanovnika. U ponoru je najviše baš ovaj, zaboravljeni jugoistok.

„Ja sam 1968. godište, znači, negde 75/76 sam tu išao u školu. Onda nas je bilo dosta. Dva učitelja. Ovo je glavni ulaz bio. Tamo je bila velika učionica. Škola je bila perfektna. Voda, struja unutra, sva oprema… Ranije, kod mog starijeg brata, učitelji su stanovali ovde u školi, bili su stanovi za njih“, priseća se Milivojević i dodaje da se danas školi može prići samo kroz „šiblje i trnje“.

Uspeli smo nekako da se probijemo, ali unutra nismo zatekli ništa bolju sliku.

ponor škola
N1

„Ovo su te klupice jadne koje još imaju tu zelenu boju… Ja sam sedeo u ovim klupama. Po dvoje u klupici, lepota“, kaže Milosavljević.

Njegova deca su u Knjaževcu. „Kad ovde nema škole… Kako“, pita se on.

Na to „kako“, odgovor nalazimo metar dalje – u jednoj od napuštenih učionica. Stoje novine – isti naslovi kao danas, isti problemi, priče o nekakvom napretku…

Listamo list Komunist iz 1989. godine – čini se da se ništa nije promenilo do danas. Osim što više nema ko da pohađa ovu školu i što smo, otkako smo došli u selo, susreli samo dvojicu meštana.

Na jugoistoku ponor vreba i najveće gradove. Beleže drastični pad stanovništva: Pirot skoro 8.000, Vranje blizu 10.000, Prokuplje – 7.000. Leskovac je siromašniji za čak više od 18.000 ljudi, a slično je i u najvećem Nišu. Sela pusta, ako stanovnika i ima, kao kod Vlasotinca u Dadincu, dežuraju na barikadama, dajući poslednje penzionerske dane da odbrane rečice koje bi moćnici koji su otišli sada da rabe.

gadžin han
N1

Gadžin Han je opština označena kao najveći gubitnik, iako se u svakom smislu oslanja na Niš:

„pština Gadžin Han po poslednjem popisu ima nešto ispod od 6.000 stanovnika. Na popisu iz 2011. imala je oko 8.500. To znači pad od oko 2500 stanovnika, što je poražavajuće“, rekao je za N1 Slaviša Ivković, zamenik predsednika Skupštine opštine Gadžin Han.

Poraz, pre svega, za državu jer na ovim obroncima Suve planine – može se svašta.

„Mi smo oko 2000. godine imali oko 2.000 radnika u privredi, sada ih imamo oko 200. Mladi ljudi odlaze zbog posla. Budžet nam je vrlo mali. U privredi sada radi 200 ljudi, mi uglavnom zavisimo od budžeta Republike Srbije. Od transfera Republike koji se od 2014. godine nisu menjali. Bar za ovako ruralne i nerazvijene delove to bi moralo da bude drugačije, da bismo mogli da ostanemo. Jer, gubitkom stanovništva, gubi se i teritorija“, upozorio je Ivković.

Naivno bi bilo nagađati šta bi Švajcarska s ovim krajem učinila. Srbija je naznačila da je odavde čuveni pesnik Branko Miljković i da ne treba da se baca smeće. Za sada ništa drugo, što možda i nije loše, jer rudnici prljave tehnologije baš ovakvim krajevima sve češće kod nas, umesto turista, kucaju na vrata.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare