Pasivizacija prebivališta
Pisma predsednika penzionerima otkrila nepoznate "stanare": Šta u slučaju kad vam je neko nepoznat prijavljen na adresi?

Pisma koja je Aleksandar Vučić najavio da šalje penzionerima otkrila su neočekivan problem: stižu na adrese ljudi koji tamo nikada nisu živeli. Slučajevi iz Beograda ponovo su pokrenuli pitanje koliko je pouzdan jedinstveni birački spisak pred izbore zakazane za 25. oktobar – i da li iza pošiljki stoje obične administrativne greške ili lažno prijavljivanje birača.
Pero Jovović se neprijatno iznenadilo kada je u svom poštanskom sandučetu našao pismo koje je, kako je sam najavio predsednik Srbije u odlasku Aleksandar Vučić, poslao penzionerima.
Ono što ga je iznenadilo nije toliko sadržaj i pošiljalac, već činjenica da je pismo bilo adresirano na osobu koja živi na njegovoj adresi, u opštini Vračar u Beogradu.
"Na toj adresi sam prijavljen od 2021. godine. Nisam proveravao da li je još neko prijavljen. Za to nije bilo potrebe, jer sve ovo vreme nije bilo ovakvih ili sličnih pošiljki. U takvoj situaciji nije mi palo na pamet da nisam jedini na svojoj adresi", kaže Jovović za N1.
Sličan slučaj zabeležen je u opštini Palilula. Kako za N1 kaže Marko, u zgradu su stigla dva pisma za osobe koje ne žive u zgradi.
"Živimo u zgradi sa malim brojem stanova i svi se dobro poznajemo. Ta dva pisma su naslovljene na osobe koje ne žive, niti su ikad živele u našoj zgradi. To zna i poštar koji je ova pisma ostavio iznad poštanskih sandučića", kaže Marko za N1.
Obojica strahuju da nije u pitanju štamparska ili greška pri unošenju podataka, već da može da se radi o fantomskim biračima koji bi mogli da glasaju na predstojećim parlamentarnim izborima raspisanim za 25. oktobar.
Proletos su, makar zvanično, uvedene mere koje bi trebalo da povećaju transparentnost biračkog spiska, a posebno mogućnosti provere broja birača po adresi, gde bi građani trebalo da vide ko je prijavljen na njihovim adresama.
Prema rečima Vladimira Ercega, iz organizacije CRTA, zbog lošeg kvaliteta podataka o adresi često ne mogu da utvrde da li gledaju administrativnu grešku, zastareo podatak ili stvarnu manipulaciju. Zato je, kako navodi, važno da građani detaljno provere podatke, prijave slučaj Komisiji za reviziju biračkog spiska i eventualno pokrenu postupak u MUP-u za proveru prebivališta ili pasivizaciju po zahtevu vlasnika nekretnine.
Koji su najčešći uzorci grešaka?
Erceg kaže da su se organizaciji CRTA tokom cele ove godine, a posebno od kraja avgusta, obraćali građani koji su proverom biračkog spiska otkrili osobe koje ne poznaju ili za koje tvrde da nikada nisu živele na njihovoj adresi.
Kako ističe, uvidom koji sada postoji kroz Komisiju za reviziju biračkog spiska jasno je da iza neočekivanog broja birača na jednoj adresi mogu stajati veoma različiti uzroci.
"Negde je problem tehnički: zastarele i neusklađene adrese, kućni broj „0“ ili „BB“, više stvarnih adresa objedinjeno pod jednim brojem ili cela zgrada prikazana kao jedna adresa zato što u biračkom spisku nije upisan broj stana. Negde su u pitanju ljudi koji su se odselili i pre mnogo godina, često i u inostranstvo, ali koji nikada nisu odjavili prebivalište. A postoje i slučajevi kada građani prijavljuju različito prebivalište od mesta u kojem stvarno stanuju iz određenih pravnih ili ekonomskih interesa", kaže Erceg.
Komisija je razvila poseban mehanizam kako bi građanima omogućila da direktno prijave uočene greške ili netačne podatke.
U pitanju je formular za primedbe koji možete da vidite OVDE, putem kojeg građani mogu prijaviti sve nepravilnosti na koje naiđu u vezi sa svojim podacima u jedinstvenom biračkom spisku.
On ističe da ono što najviše brine jeste mogućnost organizovanog prijavljivanja prebivališta radi uticanja na izbore. Veza biračkog spiska i prebivališta je neraskidiva, pa se tako manipulacijom prebivališta može uticati i na stanje u biračkom spisku.
"Na žalost, CRTA je poslednjih godina dokumentovala niz i ovakvih slučajeva, posebno povezanih sa izborima 2023, a koji i dalje nisu našli svoje razrešenje u procesima pravosudnih organa koji bi morali to da ispitaju", podseća Erceg.
"Sunovrat poverenja u institucije – za stanje paranoje odgovorna vlast"
Ocenjuje da su sve pomenute greške i nesaglasnosti u evidencijama, kao i pojedinačne zloupotrebe prebivališta, postojale i ranije, ali usled sunovrata poverenja u institucije i integritet biračkog spiska, građani opravdano sada svaku grešku sistema prepoznaju kao potencijalnu izbornu manipulaciju, i to prijavljuju.
“Za takvo stanje, slobodno možemo reći paranoje, nedvosmisleno je odgovorna vlast koja od 2012. godine ignoriše preporuke ODIHR-a da se unapredi i uredi ova oblast. Vlasti su tek pod velikim pritiskom domaćih i stranih aktera, uz stalna oklevanja, otvorile neki prostor za to kroz izmene Zakona o jedinstvenom biračkom spisku i osnivanje Komisije za reviziju biračkog spiska, ali bez prevelike demonstracije volje celog aparata da se i sprovede temeljna i sveobuhvatna revizija”, ističe Erceg.
Koji su izvori problema?
Kao prvo, važno je da građani znaju da kada gledaju stanje adesa u biračkom spisku zapravo gledaju stanje iz evidencije prebivališta, čiji su podaci o adresi najčešće nepotpuno preneti u jedinstveni birački spisak.
Počevši od toga, možemo reći da vidimo najmanje tri velika izvora problema kada je reč o adresama u biračkom spisku, navodi naš sagovornik.
“Prvi su neusaglašene i zastarele adrese. Evidencija prebivališta MUP-a nije automatski usklađena sa zvaničnim Adresnim registrom RGZ, pa promena naziva ulice ili kućnog broja ne mora odmah da se pojavi u evidenciji prebivališta, a zatim, posledično ni u biračkom spisku. Drugi je nedostatak broja stana", navodi Erceg koji kaže da je MUP Komisiji potvrdio da u redovnoj razmeni sa Ministarstvom državne uprave i lokalne samouprave dostavlja kompletne podatke o adresi, ali bez podataka o ulazu i stanu.
U Beogradu je zbog toga izuzetno teško proveriti koliko ima birača prijavljenih na pojedini stan, navodi. Takav sistem ozbiljno ograničava mogućnost građana da sami kontrolišu ko je prijavljen baš u njihovom stanu, dodaje naš sagovornik.
"Treći problem su prebivališta koja ne odgovaraju stvarnom mestu života. Tu mogu biti ljudi koji su se odavno iselili, građani koji žive u inostranstvu ali su zadržali adresu u Srbiji, kao i potencijalno fiktivne prijave. Za integritet izbora upravo je poslednja kategorija najvažnija, jer formalno prebivalište određuje i lokalnu izbornu pripadnost”, navodi Erceg.
On kaže da pored ovih objektivnih problema postoje brojne situacije kada su na pojedinim adresama prijavljene na desetine birača. U pitanju su tzv. “jatačke adrese”, na kojima stranački povezanim licima vlasnik stana ili kuće dozvoljava upis većeg broja stanara, kako bi bili posledično registrovani u birački spisak radi mogućnosti glasanja na lokalnim ili parlamentarnim izborima, posebno ako se radi o našim državljanima koji inače nemaju prebivalište na teritoriji Srbije.
“Za ove svrhe koriste se i adrese javnih objekata i nestambene adrese. Građani sa svim ovim pojavama mogu doći u kontakt i izuzetno je teško, bez podrške institucija, razlučiti šta je greška, šta neusklađenost, a šta su manipulacije”, poručuje Erceg.
Zašto je važna pasivizacija i šta građanin treba da uradi?
Kako ističe Erceg, pasivizacija je glavni zakonski mehanizam kojim se proverava sumnja da neko ima prijavljeno prebivalište na mestu na kojem stvarno ne živi. Posledica brisanja odnosno pasivizacije jeste ta građanin više nema prijavljeno prebivalište, odnosno ne može da izvadi ili obnovi ličnu kartu, glasa na izborima, koristi zdravstveno i socijalno osiguranje ili sklapa pravne poslove koji zahtevaju validnu adresu.
Vlasnik nekretnine može da od MUP-a zatraži proveru koja lica su prijavljena na njegovoj adresi i da traži odjavu svih lica osim onih koje on navede da žive na toj adresi.
Za svaki od ovih postupaka se plaća republička administrativna taksa.
"Takođe, svako lice koje ima određeni pravni interes, može zatražiti od MUP da proveri činjenicu stalnog stanovanja određenog lica i ako utvrdi da osoba tamo ne živi, MUP može doneti rešenje o pasivizaciji adrese prebivališta. MUP navodi da takvu proveru može pokrenuti i po službenoj dužnosti, kao i na zahtev suda ili drugog državnog organa”, kaže Erceg.
Naš sagovornik savetuje građanima da ako vide neuobičajen broj birača u biračkom spisku na svojoj adresi, prvo neka utvrde da li je problem možda posledica toga što se prikazuje cela zgrada bez brojeva stanova i da li ima više ulaza sa istim brojem, ali različitim podbrojem.
"Tada je to najčešće greška u prenosu podataka u birački spisak. Ako postoji podatak o stanu i vide da je na njihovom stanu prijavljeno više ljudi nego što očekuju, mogu prijaviti tu činjenicu Komisiji za reviziju biračkog spiska, bilo kom članu Komisije ili direktno u MUP-u pokrenuti već pomenute procedure koje vode ka pasivizaciji”, zaključuje Erceg.
Pasivizacija i birački spisak
Važno je razlikovati pasivizaciju adrese od brisanja iz biračkog spiska.
Pasivizacija adrese predstavlja evidencijsku oznaku da lice ne živi na prijavljenoj adresi.
Međutim, sama pasivizacija ne znači automatsko brisanje iz biračkog spiska. Lice ostaje upisano u birački spisak na poslednjoj prijavljenoj adresi sve dok Ministarstvo unutrašnjih poslova ne utvrdi novo prebivalište ili dok se ne izvrši promena prebivališta u skladu sa zakonom. Ako MUP utvrdi da ta osoba zaista ne živi na datoj adresi, može joj odjaviti prebivalište.
Za pasivizaciju adrese čeka se minimum 15 dana.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare