„Poljski scenario“ na srpski način: Mogu li mladi da promene vlast bez pomoći starijih

Nina, Irena i Marko su imali 11 godina kada je Srpska napredna stranka došla na vlast i sve do pre godinu i po dana teško da su znali za nekog drugog političara sem Aleksandra Vučića. Na prethodne izbore nisu izlazili jer pored fakulteta, potrage za poslom i drugih stvari koje zanimaju i brinu mlade, politika nije bila „njihova šolja čaja“. Međutim, na predstojećim izborima to bi moglo da se promeni, zbog čega se postavlja pitanje – da li je u Srbiji moguć „poljski scenario“ iz 2023. godine.
Koliko su ovo troje mladih ranije bili nezainteresovani za politiku, toliko su i političke stranke bile nezainteresovane za njih. Međutim, stvari su se promenile.
Istraživanje Krovne organizacije mladih Srbije (KOMS), sprovedeno ovog leta, pokazalo je da bi skoro 90 odsto mladih sa pravom glasa izašlo na izbore, a da gotovo 85 odsto njih podržava aktivnosti studentskog pokreta.
Srbija se smatra jednom od demografski nastarijih nacija Evrope, a prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosečna starost u 2025. godini iznosila je 44,2 godine. Kada se pogleda biračko telo, udeo mladih iznosi nešto manje od 15 odsto.
Zato se postavlja pitanje, da li je u Srbiji moguć takozvani „poljski scenario“, odnosno da upravo ova demografska grupa, ako u velikom broju izađe na predstojeće izbore, odluči pobednika.
Šta se desilo u Poljskoj?
Naime, na parlamentarnim izborima u Poljskoj održanim 2023. godine, dugogodišnja vladavina konzervativne i desno orijentisane partije Pravo i pravda Jaroslava Kačinjskog okončana je masovnim izlaskom na birališta mladih birača i žena.
„Glasala sam prvi put i iskreno se ne sećam Poljske kojom upravlja opozicija“, kazala je tada za "Gardijan" Aleksandra, studentkinja sociologije iz Varšave, koja je imala samo 10 godina kada je vlast preuzela stranka Pravo i pravda.
Ona je tada objasnila da od nove vlasti očekuje da „depolitizuje javni servis“ i više se obraća ženama i LGBT+ zajednici, ističući da ne glasa samo za progresivne ideje, već i protiv postojećeg stanja i svrgavanja postojeće vlasti.
Izlaznost na izborima 2023. godine u Poljskoj je bila 74,3 odsto, što je najviše od 1989. godine i pada komunizma. Ključ je bio u izuzetnoj mobilizaciji mladih i žena. Podaci su pokazali da je skoro 69 odsto mlađih od 30 godina izašlo na glasanje.
Kakav je potencijal mladih u Srbiji
I pored svog uspeha studentskog pokreta u mobilizaciji građana Srbije, kod delajavnosti postji i određena skepsa u pogledu njegovog dometa, uz podsećanje da nam je istorija u više navrta pokazala da rezultati istraživanja javnog mnenja ne moraju da se poklope sa rezultatima izbora.

Sociolog Ivan Živkov, upitan da li je u Srbiji moguć „poljski scenario“, ukazuje i na jednu značajnu razliku u pogledu društvenih okolnosti i izbornih uslova između Poljske 2023. godine i današnje Srbije.
„U Poljskoj je tada bila narušena, ali još uvek funkcionalna izborna demokratija, od čega je Srbija davno i daleko odstupila“, kazao je Živkov za N1.
On ocenjuje da istraživanje KOMS-a treba uzeti s velikom rezervom jer je rađeno onlajn, što dovodi u pitanje njegovu pouzdanost.
„Ako ostavimo po strani pitanje pouzdanosti dobijenog rezultata i pretpostavimo da se ostvari rekordna izlaznost mladih na izbore, treba imati na umu da oni predstavljaju manje od 15 % biračkog tela, i da ne mogu izdejstvovati političke promene ukoliko za njih ne glasaju i stariji sugrađani“, istakao je Živkov.

Politikolog Dejan Bursać podseća da su studenti uradili dve važne stvari – pokrenuli su mlade, ali i one starije koji nisu bili za SNS, a u postojećim političkim opcijama nisu videli alternativu.
„Od kada se pojavio studentski pokret postalo je kul malo ići u politiku. Odjednom su se mladi aktivirali, shvatili su probleme ove zemlje, počelo je lično da ih pogađa jer ih je targetirala vladajuća stranka i ceo državni aparat. To jeste jedna stana medalje. S druge strane, postoji veliki deo razočaranih glasača koji su protiv SNS, ali nisu imali alternativu. Ali s pojavom studentskog pokreta postoji nada da neko može da izazove i sruši SNS“, objašnjava Bursać.
On dodaje da u takvoj atmosferi glasači žele da izađu na izbore i da je to problem za Srpsku naprednu stranku, jer im se višegodišnji pokušaj urušavanja opozicije vratio kao povratni talas koji je mobilisao mnogo više protivnika SNS nego što imaju podrške.
"Snaga studentskog pokreta da mobiliše nije opala"
Iako su čini da je energija splasla, sagovornici N1 ne sumnjaju u kapacitete studentskog pokreta da ponovo mobiliše građane kada za to dođe vreme. A to vreme će, prema oceni Bursaća, biti kada izbori i zvanično budu raspisani.
„Iako pada energija na ulici, ne pada nezadovoljstvo Sprskom naprednom stankom, niti raste u istraživanjima. Poslednje istraživanje CRTA pokazuje da SNS već godinu dana ne može da probije prag glasova koji bi im bio dovoljan da garantuje pobedu na izborima“, kazao je Bursać.
Dodaje da dodatni problem za SNS nastupa kada se raspušu izbori, „jer će druga strana ponovo da se mobiliše oko neke pozitivne vrednosti, opet će biti neki cilj na vidiku“.
U snagu studentskog pokreta da mobiliše ljude na dan izbora veruje i sociolog Živkov, ali dodaje da to u autoritarnom režimu nije dovoljno.
„Studentski pokret još uvek ima kapacitet da mobiliše veliki broj ljudi na dan izbora, s tim što malo veći broj glasova za jednu antirežimsku listu ne znači i promenu vlasti u autokratijama poput naše. Za promenu totalitarnih nedemokratskih vlasti, koje kontrolišu sve tokove novca i informacija, i sklone su nasilju, osim masovne mobilizacije birača, potrebna je funkcionalna i dobro organizovana politička alternativa, s prepoznatljivim liderom i spremnošću na tešku borbu i žrtve pre, za vreme i nakon glasanja“, kazao je Živkov za N1.
Kampanja pre kampanje – gde su tu mladi
Srpska napredna stranka i predsednik države Aleksandar Vučić uveliko su u kampanji pre nego što je ona zvanično i počela. Na šatorskim okupljanjima i svečanosti po selima i gradovima upadljivo je to da mladih naprednjaka uglavnom – nema.
Bursać kaže da vašari po selima imaju za cilj da učvrste sopstvene SNS birače, a ne da privuku neke nove, koji bi mogli da Srpskoj naprednoj stranci garantuju izbornu pobedu. Dodaje i to da se u svemu tome SNS ne obraća mladima.
„Ne obraćaju se mladima, jedino nekom fragmentu mladih koji su u njihovoj orbiti i kojima su obezbedili neki direktan benefit kroz zapošljavnaje ili neke druge korisiti, ali to je fragment fragmenta. SNS je poslednjih godinu i po dana u ratu sa mladosti ove zemlje jer su shvatili da mladost ove zemlje njih ne želi“, rekao je politikolog i dodao da SNS na mlade ne računa.
Možda SNS ne računa na mlade kao takve, ali računa na niske strasti, a njih ima u svakoj starosnoj grupi, ukazao je sociolog Živkov.
„SNS se obraća niskim strastima ljudi, a takvih strasti ima u svim uzrastima. Pomisao da se može ‚uspeti‘ brzo i lako, bez muke i znoja, bez učenja i škole, da se može kroz život prolaziti bez odgovornosti za učinjeno, uz veliku materijalnu korist i institucionalnu zaštitu, vrlo je zavodljiva, a upravo to vlast nudi svima koji joj priđu. Ostalima nudi neizvesnost, pendrek, otkaz, medijsku harangu ili drugu vrstu kazne“, rekao je socilog.
Opozicija i mladi glasači: Nečiji glas se računa?
Za sagovornike portala N1, nije pitanje da li je opozicija nezainteresovana za mlade birače, već da li ima kapaciteta da se njima bavi.
Živkov kaže da ga opozicija u Srbiji podseća na disidentske grupe i pojedince u totalitarnim režimima.
„Godinama je izložena sistemskom uništavanju, što je dovelo do objektivnog pada njenih kapaciteta i sposobnosti za političku borbu“, kazao je.
Dodaje da je ne bi trebalo "secirati" nezavisno od društva u celini.
„Tek kada se uzme u obzir koliko je u Srbiji uspešno devastiran politički pluralizam i koliko su kompromitovani politika, političari i stranke, postaje jasno zašto opozicija ni uz najbolje namere ne može da se razmahne i ostvari bolji kontakt i razumevanje sa građanima“, objašnjava Živkov.
Bursać napominje da je činjenica da je opoziciji otežano obraćanje mladima, a da u ranijim situacijama nije ni imala kapaciteta da se obrati svim potencijalnim ciljnim grupama, zbog čega je birala da se obrati „potentima“, odnosno onima koje politika i izbori zanimaju. A to nisu bili mladi.
„Da se obraćate mladima koji nisu izlazili često na izbore, možda nije racionalno kada imate ograničena sredstva i vreme za kampanju, a to je grupa koja je bila sklonija apstinencija. Sada kada nisu skloni apstinenciji, posotji neko drugi ko ih mobiliše i zato nisu skloni apstinenciji. Studentska lista će privući ogroman broj glasača, i zato je iracionalno iz pozicije nekih drugih stranaka da pokušavate da uđete u to biračko telo“, ocenjuje Bursać.
A njegovu snagu i ponovne aktivnosti videćemo kada izbori budu raspisani i pred njima bude bio novi knkretan i jasan cilj, zaključio je politikolog.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare