Privođenje zbog tablete: „Sudar“ struke i zakona – šta građani treba da znaju

Vesti 05. avg 202208:03 > 08:11174 komentara
Shutterstock

Nedavno privođenje mlade glumice zbog posedovanja tablete bromazepama za koju kod sebe nije imala recept pokrenulo je pitanje u društvu - šta ako nosite lekove za smirenje kao redovnu terapiju, a nemate recept sa sobom?

Digitalizacija je ušla u sve sfere društva, a papirni recepti su, makar oni koji se realizuju preko RFZO, otišli u zaborav. Sve se radi elektronski, tako što lekar prepiše lek, pacijent samo sa zdravstvenom knjižicom dolazi u apoteku, a recept je „vidljiv“ samo u apoteci, i to samo dok lek nije podignut.

Kako kažu farmaceuti s kojima smo razgovarali, nakon toga ga ne mogu videti ni oni – u formi recepta, već samo mogu da vide listu izdatih lekova. Privatni recepti se, pak, još prepisuju na papirnom obrascu i na njima se evidentira datum izdavanja i količina izdatog leka, uz pečat apoteke, tako da njih građani mogu nositi sa sobom.

Pročitajte još

Šta ako ne ponesu? Šta ako kod sebe imate lek, koji je doktor prepisao, uredno i legalno kupljen, a nemate recept? Može li policija da vas privede?

Farmaceuti kažu da im takvi slučajevi, do privođenja glumice, nisu bili poznati, jer lekovi za smirenje, tvrde oni, ne mogu biti tretirani kao „opojne droge“.

U Registru lekova se navodi da su derivati benzodiazepina, u koje između ostalog spadaju i diazepam, oksazepam, lorazepam, bromazepam – anksiolitici. Dakle, lekovi koji se prepisuju za lečenje, između ostalog, hipertenzije, vrtoglavice, nesanice, nemira, razdražljivosti…

Međutim, advokatica Danijela Vitković kaže za portal N1 da nošenje takvih lekova bez recepta predstavlja krivično delo po Krivičnom zakoniku član 246A.

U ovom članu navodi se da „ko neovlašćeno drži u manjoj količini za sopstvenu upotrebu supstance ili preparate koji su proglašeni za opojne droge, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine, a može se osloboditi od kazne“.

Prema njenim rečima, u koliziji su praksa i teorija.

„Postoji lista lekova koji se smatraju psihoaktivnim supstancama i čija je upotreba, korišćenje, nošenje, nedozvoljena bez odgovarajućeg recepta, ili lekarskog nalaza. Tu grupu lekova propisuje Pravilnik o psihoaktivnim supstancama, a to su, na primer, lorazepam, diazepam… Moguća je i zloupotreba, iz tog razloga su stavljeni u tu grupu“, kaže ona.

Ona dodaje da, ako uz sebe imate recept, to nije krivično delo, ali i ističe da su danas recepti uglavnom elektronski i da građani ne mogu da ih nose sa sobom.

„Postoji mogućnost po Krivičnom zakoniku da se u određenom roku, nakon izvršene kontrole, donese dokaz o zakonitom posedovanju – recept ili lekarski izveštaj, onda neće doći do krivičnog gonjenja“, kaže.

Iako kaže da po zakonu policija ima pravo na to, ne slaže se sa praksom privođenja i smatra da ne bi trebalo određivati nikakvo policijsko zadržavanje.

„Legitimiše se lice, uzmu se podaci, šta je pronađeno i odredi se rok za dostavljanje recepta ili lekarskog nalaza, a onda organi odlučuju da li ima osnova za pokretanje postupka“, navodi Vitković.

Na pitanje portala N1 po kom zakonu se tretira postupanje policijskih službenika kada građanin kod sebe ima lek za smirenje, šta treba da pokaže i da li se predviđaju neke kazne, MUP od 18. jula do objavljivanja ovog teksta nije odgovorio.

Ističe da „nepoznavanje zakona ne oslobađa“, ali da bi pacijenti trebalo da budu upozoreni da sa sobom moraju imati lekarski nalaz ili da im možda bude dozvoljeno da ga fotografišu, da bi bili oslobođeni sumnje da vrše krivično delo.

Ona napominje da su oprečna mišljenja da li ti lekovi treba da spadaju u tu grupu koja treba da bude zabranjena.

Na pitanje ima li razlike u zavisnosti od količine tableta koju imate sa sobom, kaže da „postoje kvalifikovani oblici krivičnog dela, da ih neka okolnost kvalifikuje da budu teža nego što jesu“.

„Ako neko sa sobom ima 50 tableta i evidentno se služi i preprodajom, drugačije je nego kad neko ima jednu ili dve tablete, ili jednu tablu. Postoje kvalifikovani oblici koji delo čine težim u pogledu količine“, objašnjava ona.

Postoji, dodaje, i sudska praksa i veštačenje, kojima se može utvrditi koja je količina za ličnu upotrebu, a koja je namera za dalju prodaju.

Komentari

Vaš komentar