Profesor sa PMF u Novom Sadu i dopisni član SANU Igor Dolinka kazao je danas u govoru u novosadskom kampusu da se naš narod suočio tokom slavne i tragične istorije sa mnogim teškim izazovima, "pa ipak još smo tu, zbog ravnoteže među zvezdama ili nekog drugog nedokučivog razloga".
Međutim, istakao je da se danas suočavamo sa sasvim drugačijim izazovom, „sa organizmom koji bismo mogli da nazovemo hobotnicom, ali ne sa osam, 88, 888 ili 8.888 pipaka, izgleda da je to zlokobno ponavljanje cifara danas u modi – 15, 155, 1.555“, aludirajući na izjavu premijer Miloša Vučevića.
Nakon toga su usledili povici okupljenih „Ua“ i „Ostavke, pa robija“.
Dodao je da se ta hobotnica sa svojih 8.888 pipaka „zarila u sve pore društva, pa i u univezitet“.
„Danas gotovo ne možete da budete ni direktor vrtića i upravnik jaslica a da niste deo te hobotnice. Sad više nema nazad.
Svedoci smo bitke za sam fizički, biološki opstanak naše nacije. I naši studenti nas ovde predvode u toj borbi“, kazao je.
Dodao je da ta „hobotnica kao da neće da razume da pored krivične odgovornosti, postoji i politička i etička odgovornost“.
„Hoćemo vladavinu zakona, a ne jednog čoveka, i vladavinu čestitosti i poštenja, a ne bahatosti. Hoćemo bolnice, javne službe, sudove slobodne od svih sadašnjih i budućih hobotnica. Ali, pre svega, hoćemo slobodne univerzitete i škole, jer je obrazovanje, da citiram Nelsona Mandelu, najmoćnije oružje koje čovečanstvo ima da promeni svet“, ocenio je.
Citirao je prosvetitelja, pesnika i prvog srpskog ministra prosvete, koji je rekao „Knjige, knjige, braćo moja, a ne zvona i praporce“.
„Samo tkivo svake nacije sastoji se od obrazovanja i kulture, hoćemo da nas vode pametni mladi ljudi, hoćemo prave mlade ljude. Oni su pravi lideri naše budućnosti“, ukazao je.
Ali je naveo i da ne smemo da zaboravimo „naše bisere rasute po celom svetu“, misleći na mnoge mlade ljude koji su napustili zemlju, u potrazi za boljim životom.
Naveo je da su neki od najboljih njegovih studenata danas u Berlinu, Brisel, ima ih u Bonu i Beču, Birmingemu, Bristolu, Budimpešti, Bergenu…
„Sve to počinje da liči na dijaboličnu igru zanimljive geografije, gde nam to prokleto slovo ‘b’ oduzima sve što vredi i do koga nam je stalo.
I pomišljam kako se u srpskoj azbuci to slovo ‘b’ podmuklo smestilo između ‘a’ i ‘v’ u našoj azbuci“, rekao je, što je naišlo na smejanje okupljenih, koji su počeli da uzvikuju „gotov je“ i „robija“.
„To trojstvo slova u svom paklenom trojstvu uništava naše živote“, dodao je i poručio da je „sada vreme da stanemo i kažemo ‘dosta je bilo’.
Završio je citirajući našeg velikog pesnika Branka Miljkovića i njegov stih „hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj“ i da će „poeziju svi pisati“.
„Taj dan kada će poeziju svi pisati neumitno dolazi. ‘A ko ne ume da sluša pesmu, slušaće oluju'“, naveo je.
Kazao je da „ko ne čuje 15 minuta gromoglasne tišine na našim trgovima, čuće grmljavinu strašnu zemlje slobodne“.
„I zato, živeo slobodan univerzitet, živela Srbija koju je pogledao bog pravde, živela Srbija bez straha, u kojoj za hobotnicu prosto nema mesta.
Živela Srbija u koju naši mladi stručnjaci žele da se vrate, i iznad svega, živeli naši studenti i studentkinje kojima se divi čitav pravdoljubivi svet“, zaključio je.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare