Prva godišnjica oslobođenja Beograda bez "mosta Miladina Zarića"

Danas je prva godišnjica od Oslobođenja Beograda 1944. od kada savske obale ne spaja "Stari savski", "Tramvajski", a za neke i “Most Miladin Zarić”.

Učitelj Miladin je u zoru 20. oktobra 1944. godine po povlačenju glavnih nemačkih trupa iz Beograda izašao iz skloništa i pronašao grupu vojnika Crvene armije. S njima se uputio ka mostu, međutim, pošto je samo on znao položaj detonatora i žica, sam se popeo na most. Uzeo je ašov koji je ležao pored mrtvog nemačkog vojnika i njime prekinuo detonatorsku žicu, koja je već bila zapaljena.

Kada su Nemci shvatili da njihov plan za rušenje mosta nije uspeo, pokušali su da unište most artiljerijskom paljbom, ali su za to vreme jedinice Crvene armije već bile spremne i zaštite most.

Tokom "Beogradske operacije" poginulo je 2.953 borca Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) i 976 pripadnika Crvene armije. Ranjeno je 3.379 pripadnika NVOJ.

Jedan od simbola Beograda danas se nalazi na suvom...

Njegov nestanak bio je planiran za jesen 1944. godine kako bi okupatorske nemačke snage odsekle svoju odstupnicu pred Jugoslovenskom i Crvenom armijom. Most dužine 400 metara je zahvaljujući herojstvu Miladina Zarića poživeo još 81 godinu, sve do ove, kada su vlasti odlučile da, pre svega zbog potreba naselja "Beograd na vodi" na njegovo mesto dođe "veći i lepši".

Nije jedini most koji je spasio

To nije bio jedini most koji je spasao Miladin Zarić. Šta više, to ranije iskustvo mu je pomoglo da preseče pravu žicu ašovom. Kako je pisala Politika 2009. godine, učitelj Zarić učestvovao je kao rezervni oficir u Balkanskim ratovima 1912–1913. godine i tada je deminirao most na reci Šemnici kod Bitolja. Bio je Zarić i učesnik Prvog svetskog rata i jedan od onih koju su prepešačili Albaniju u zimu 1915. godine.

Umesto popa, učitelj

Heroj Miladin rođen je 1889. godine, u selu pored Kosjerića. Posle završenog osnovnog školovanja, napušta Zlatibor i upisuje Bogoslovski fakultet u dalekom Prizrenu. Studije bogoslovije nije završio zbog neslaganja za profesorima.

Kao učitelj radio je u Kovilju i Užicu, a zatim je bio upravnik škole u Kosjeriću. Drugi svetski rat ga je zatekao u Beogradu, gde je radio kao učitelj u Osnovnoj školi "Janko Veselinović". Savremenici su govorili da je bio moralan i plemenit čovek, koji je ove ideje prenosio i svojim učenicima, pružajući im nadu i utehu čak i u teškim ratnim vremenima.

Kako je svedočio Zarić, duže od od mesec dana posmatrao je kako Nemci postavljaju mine i proučavao kad god je mogao kuda idu kablovi i kako su mine spojene sa detonatorom.

"Dan i noć sam mislio kako da se osvetim hitlerovcima za 100 streljanih mojih Kosjeraca, među kojima su bili moji đaci, vojnici i susedi. i dođe taj željen dan, baš 20. oktobar 1944. godine", govorio je svojevremeno Zarić.

Na predlog vrhovnog komandanta Narodnooslobodilačke vojske Josipa Broza Tita, Zarić je odlikovan 18. decembra 1944. godine Ordenom za hrabrost. Dobio je i sovjetski orden Lenjina, kao i bugarsko odlikovanje za hrabrost.

Po završetku rata, postavljen je za predsednika Trećeg rejona grada Beograda, ali se protivio nacionalizaciji i u znak protesta napustio funkciju. Živeo je u Beogradu, u Savamali, u blizini mosta kojeg je spasao. Preminuo je 1976. godine, u 87. godini. Dve godine nakon Zarićeve smrti, 1978, njegov podvig je jedini put ekranizovan. Bilo je to u epizodi kultne jugoslovenske serije "Povratak otpisanih”.

Prva inicijativa pre 40 godina

Kada je 1984. godine postao i tramvajski most, prvi put je pokrenuta inicijativa da most ponese ime Miladina Zarića. Nije prihvaćen, a isto se desilo kada je predloženo da se novi Most preko Ade nazove njegovim imenom.

Poslednja inicijativa za preimenovanje Starog savskog mosta u Most Miladina Zarića bila je pokrenuta 2014. godine. Odbijena je posle tri godine ignorisanja.

Članovi komisije su kao argumente protiv predloga naveli da je "Zarić spasao most koji nema nikakvu arhitektonsku i estetsku vrednost", da "postoji 200 ljudi koji pre Miladina Zarića zaslužuju da most ponese njihovo ime".

Mišljenja su bili i da je "predlog inicijative pretenciozan", pri čemu je predsednica komisije navela da bi, pošto je Miladin Zarić bio učitelj i spasavanjem mosta samo vršio svoju učiteljsku dužnost, bilo adekvatno da njegovo ime ponese neka beogradska osnovna škola.

Pošto je Zarić voleo pčele, njemu u čast, neposredno nakon smrti, jedno kosjerićko Društvo pčelara ponelo je njegovo ime. Udruženje potomka ratnika 1804-1920. “Ljubomir Marić” iz Kosjerića, objavilo je 2015. godine monografiju o podvigu učitelja Zarića "Učitelj brani most", koju je napisao književnik Milijan Despotović.

Ime Miladin Zarić nosi ulica u beogradskom naselju Borča, daleko od Savamale i mesta gde je stajao most.

U znak zahvalnosti i sećanja 2014. godine postavljene su table sa Zarićevim likom i kratkom biografijom ispod Starog savskog mosta, kao i spomen ploča na kući u kojoj je Zarić živeo u Kosjeriću. Spomen ploča postoji i u Karađorđevoj ulici u Beogradu, na kući u kojoj je Zarić živeo tokom Drugog svetskog rata.

Decembra 2014. gradonačelnik Siniša Mali naložio je opštini Savski venac da ukloni spomen-ploču postavljenu u Karađorđevoj, na adresi gde je Zarić živeo 1944. godine, a postavljena je bila na 70 godina od hrabrog podviga. Spomen tabla je posle nekog vremena ipak vraćena.

Spomen-ploča, koja je bila postavljena ispod mosta, uklonjena je prilikom izgradnje promenade u okviru izgradnje naselja "Beograd na vodi", a nestao je i mural koji se nalazio na stubovima mosta.