Studentima dugujemo zahvalnost što su nas oslobodili straha i otklonili kult ličnosti kod nas, kaže reditelj Ivan Vanja Alač, ističući da ono što ti mladi ljudi rade nije revolucija, jer revolucija, kako navodi, ima tu tendenciju da jede svoju decu, već evolucija.
Gostujući u emisiji Newsnight Alač je rekao da nam studenti pokazuju jedan eklatantan primer meritokratije naspram opšte uspostavljene kakistokratije.
„U prevodu to znači da se svi oni bave svojim reonima za koje su najsposobniji i za koje su obrazovani i što u tome zapravo sarađuju jedni sa drugima, tako da su oni zaista, što je neko rekao, uspostavili svoju državu i što su nas oslobodili straha, jer naravno da strah uvek postoji, ali su nam pokazali da se protiv njega treba boriti, da je hrabrost ne kad se ne plašite, nego kada se plašite, a ipak idete kontra tog straha“, kaže Alač.
Dodaje i da su studenti otklonili kult ličnosti kod nas.
„Mi svi govorimo ovde već koliko dugo, s jedne strane, da je problem što jedan čovek odlučuje o svemu, a s druge strane da nam fali lider u opoziciji. Oni su rekli ‘ne, on nije nadležan, nas on ne zanima, čak može i da ostane nama ne smeta on, samo da institucije profunkcionišu’, jer onda on gubi svoju moć, a sa druge strane ne trebaju nam nikakvi lideri, niti manje grupe, jer što je grupa ljudi manja, to je njome lakše manipulisati, lakše je zastrašiti ili potplatiti ili nekako absorbovati. Umesto predstavničke demokratije sprovode jednu direktnu demokratiju kroz plenume“, objašnjava on.
Navodi i da sada vidimo da i ostale grupacije kreću istim putem što ocenjuje kao zamajac daljim dešavanjima.
„Naravno logično oni koji su prvi tu, to su profesori, nastavnici i to je definitivno taj zamajac koji će samo rasti, pogotovo zato što su već ove blokade savladale najkobnijeg neprijatelja svih prethodnih pokušaja protesta i pobuna, a to su praznici. Oni su pretekli i osvrnuo bih se još na jednu stvar, a to je da je ovo uspeh i svih tih profesora i svih tih roditelja koji su odgajali ovu generaciju, Oni su učestvovali u protestima i 97. i ostali ovde i odlučili da podižu porodice ovde uprkos svemu i kontra svemu, i ja danas razmišljam kakve će generacije iznedriti i odgajati ova generacija studenata, kakva će to deca biti“, kaže Alač.
Ovo što studenti rade je, prema njegovom mišljenju, evolucija a ne revolucija, jer revolucija, navodi, ima tu tendenciju da jede svoju decu.
„I zato mislim da će i ostati ova energija sigurno dalje i da će se učiti iz nekih prethodnih grešaka. Ja razumem većinsko razočaranje ljudi koji su devedesetih godina bili na ulici i onda dočekali taj famozni peti oktobar, a onda do šestog i do tih lustracija nikada nije došlo. Razumem da isto iskustva koliko god da nas uče, toliko nam nekada sužavaju vidike. Deo tih generacija ima tu neku bojazan, što je prirodno, da će se opet tako završiti. Ali ne možemo kroz život ići sa strahom. Ove generacije ne mogu da odustanu i da se ne bore zato što se neko ranije razočarao. One se bore za svoju budućnost i izvlače pouke iz tih grešaka“, kaže reditelj.
Govoreći o podršci studentima i o ulozi opozicije, kaže da je opozicija defakto neutralisana, ali da studentima oni ni ne trebaju, kao ni podrške nekih sportista, glumaca…
„Da li su oni sami za to krivi, da li je kriva vlast… Studenti ne samo da njima kažu – ne trebate nam, oni i nekim sportistima, glumcima, kad su ih podržali neki od njih konačno, pa smo se i mi bavili da li je to totalna podrška ili diplomatija, oni uopšte nisu to registrovali. Njima nije potrebno. Stalno u našem mentalitetu je da tražimo nekog da nam reši probleme. Ovi studenti su shvatili da koliko god bilo nepravedno sve što im se svalilo na leđa, jedini koji će rešiti to i jedini koji mogu da uzmu sudbinu u svoje ruke su oni sami“, kaže Alač.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare