Saobraćajni kolaps na obilaznici oko Soluna: Pripremite se na dugotrajne zastoje

Stara izreka "Do Soluna sto somuna" mogla bi danas biti dopunjena rečenicom "a u Solunu saobraćajni kolaps", javio je reporter FoNeta, koji je posle devetočasovne vožnje od Beograda stigao u Hanioti na Halkidikiju.
Na delu obilaznice oko Soluna u toku su obimni infrastrukturni radovi, rekonstrukcije i proširenja koji će trajati do sredine 2026. godine. Tada će obilaznica dobiti po tri saobraćajne trake u oba smera, što će uz nove mostove, vijadukte, tunele i petlje ubrzati transfer vozila sa ključne solunske saobraćajnice na auto-puteve prema Atini, Kavali, Halkidikiju, Skoplju i Sofiji.
Do tada će vozači koji voze prema turističkim destinacijama morati da računaju na dugotrajne zastoje i povremene kolapse u saobraćajnim špicevima.
Da bi se izbeglo dugo čekanje i zastoji na obilaznici, najbolje je planirati da se ta deonica prođe noću. Od Soluna turiste iz Srbije deli 50 do 100 kilometara do prvih omiljenih destinacija u Olimpijskoj regiji ili na Halkidikiju.
Putarina od Beograda do Preševa je 1.890 dinara (16,5 evra), kroz Makedoniju oko šest evra, a kroz Grčku 2,4 evra, što ukupno za oba pravca iznosi oko 50 evra.
Cena benzina od 1,3 evra u Severnoj Makedoniji je niža nego u Srbiji (1,55 evra) i Grčkoj (1,90 evra), pa mnogi vozači natankuju rezervoar do vrha na nekoj od pumpi kod Kumanova, potom ga dopune kod Đevđelije i ako "ne krstare" previše mogu proći bez točenja benzina u Grčkoj.
U povratku već u Đevđeliji ponovo rezervoare napune do vrha, dopune ih u Kumanovu i tako uštede desetak evra. I pored toga, izdvajanje za gorivo do Halkidikija i nazad je oko 100 evra.
Na zadržavanje na graničnim prelazima, koje u letnjim špicevima može trajati i po nekoliko sati, ne može se uticati, osim ako građani ne voze noću, jer tada nema zadržavanja.
Međutim, uređaj za elektronsko plaćanje putarine može da pomogne da se izbegnu gužve i zadržavanje na naplatnim rampama, pogotovu u Severnoj Makedoniji.
Uređaj se može kupiti za oko 2.000 dinara, lako se aktivira i za sada se može koristiti u Srbiji, Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji, a od 1. jula najverovatnije i u Grčkoj.
Od ličnih dokumenata za Grčku su potrebni pasoš i vozačka dozvola, a za automobil polisa osiguranja, saobraćajna dozvola i zelena karta.
Putno osiguranje nije obavezno, ali se preporučuje s obzirom na visoke cene zdravstvenih usluga u Grčkoj.
Podrazumeva se da vozači poštuju saobraćajne propise i na auto-putu, posebno ograničenja brzine.
Brzina na auto-putu kroz Srbiju ograničena je na 130 kilometara na sat, a u Severnoj Makedonijini i Grčkoj na 120 kilometara na sat.
Kazne za prekoračenje brzine su veoma visoke, kao i za vožnju pod dejstvom alkohola i kreću se od 120 evra pa naviše, u zavisnosti od visine prekoračenja.
Na teritoriji cele Grčke zabranjeno je zaustavljanje i parkiranje na trotoarima, a kazna za taj prekršaj je 40 evra.
U Srbiji, pored patrola Saobraćajne policije, prekoračenje brzine se kontroliše i na preko 12 kontrolnih punktova opremljenih kamerama, tako da se kazna za prebrzu vožnju može "zaraditi" i bez direktnog kontakta sa saobraćajcima.
Posebno treba obratiti pažnju na delove auto-puta na kojima je brzina kretanja ograničena na 100 ili 80 kilometara, kao što je to slučaj u Grdeličkoj klisuri.
U Makedoniji radari se mogu očekivati na izlascima iz tunela, na izlazima sa auto-puta kod Velesa, na delovima pored Demir kapije i na delu novog auto-puta ispred Đevđelije.
U Grčkoj se saobraćajnim znacima vozači upozoravaju na radarsku kontrolu ili na deonice koje se snimaju kamerama.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare