Smrt devojčice u Čačku otvorila pitanje koliko verujemo našem zdravstvenom sistemu

Smrt četvorogodišnje devojčice iz Čačka, koja je preminula nakon operacije trećeg krajnika, koja se smatra rutinskom, ponovo je pokrenula sumnju da je po sredi lekarska greška, piše Danas. I dok roditelji devojčice i građani traže odgovore zbog čega je došlo do smrti, nadležni poručuju da su u toku opsežna ispitivanja toka lečenja. U međuvremenu, v. d. direktor Opšte bolnice u Čačku Dejan Dabić podnosi ostavku. Mnogi smatraju da je ostavka usledila pod pritiskom javnosti ali se postavlja pitanje zašto se odmah sumnja na lekarsku grešku i koliko je zapravo nepoverenje pacijenata u zdravstveni sistem kome se poveravaju životi dece i ljudi.
Slučaj u Čačku, nažalost, nije usamljen, a za neke saznamo tek kada dospeju u medije. Hajrija Mujović, doktor medicinskog prava i naučna savetnica u penziji, kaže za Danas da se kod nas o lekarskim greškama kao nemilim ishodima u praksi zdravstvene zaštite uglavnom govori kad se nešto desi.
„Nema dovoljnog poznavanja propisa kad je u pitanju medicinsko pravo i uopšte prava i dužnosti građana kao pacijenata i prava i dužnosti pripadnika medicinskih profesija na drugoj strani. Sistemska rešenja ili ne postoje ili postoje u jednom delu, a ne primenjuju se na pravi način. To narušava odnose poverenja koji su suštinski za svako lečenje“, navodi Mujović.
Ona ističe da se još uvek praktikuju isključivi stavovi da se svaki nepovoljni ishod u lečenju smatra lekarskom greškom, a sa druge strane se smatra napadom na medicinsku profesiju i negira se ili ublažava mogućnost lekarske greške.
„Potreban je objektivan i na zakonu zasnovan priostup. Kod neočekivanih i smrtnih ishoda pravno je osnovano postaviti pitanje činjeničnog stanja, ali ne i presuđivati unapred. Isto tako, zdravstvena ustanova treba da pokaže spremnost da se slučaj ispita, ne sme o tome da ćuti već da prijavi svaku neregularnost u radu najpre zdravstvenoj inspekciji a potom i nadležnoj komori u zdravstvu, kao što je područna Lekarska komora. To govori o tome da postoji pretpostavka nevinosti, ali i svest o tome da je ta pretpostavka oboriva“, naglašava sagovornica Danasa.
Dalji problem kod lekarskih grešaka je, kako ukazuje Mujović, što je to širok pojam i pod njim se podvode različiti postupci.
“One nisu sve pravno relevantne. Praksa razvijenih zdravstvenih sistema je da se broje sve greške i da se stvara tzv. kultura grešaka, neki zakoni uvode obavezu prijavljivanja grešaka. Mi trenutno nemamo taj pristup i naše statistike u krivičnim predmetima i predmetima sudova časti su netransparentne. Parnični postupci za medicinske štete takođe se ne objavljuju odvojeno, osim u retkim izuzecima. Sudska praksa u medicinskim predmetima je neujednačena, ne postoje specijalizovana veća. Na svim ovim pitanjima treba da se radi”, naglašava ona.
Prema njenim rečima, ono što se takođe nedovoljno razume je da lekarska greška ima svoju medicinsku i pravnu dimenziju.
“Nekada su to samo klasične greške u medicinskim zahvatima i postupcima, a nekada se dešavaju povrede u pravima pacijenata u smislu medicinske dokumentacije, spornog pristanka, neobaveštavanja, pre i postoperativnom tretmanu itd. Sve to treba imati u vidu, puteve tretmana i medicinski odgovornih postupaka. Pravna ocena klasičnih grešaka (contra legem artis) i grešaka u informisanju su isti, može se odgovarati i za jedno i drugo”, dodaje Mujović.
I pitanje dokazivanja je, kako kaže, često sporno, te treba razlikovati grešku od nesrećnog slučaja gde se ne pronađe greška.
„Tu često vidim i nespremnost pravnih instanci i sudova da se nose sa složenijim predmetima, već rešenje prepuštaju veštacima. Svakom od ovih slučajeva treba prići ozbiljno i krajnje profesionalno sa svake strane, pa i preventivno. Tu mislim najpre na zdravstveni sistem od zdravstvenih ustanova, inspekcije Ministarstva zdravlja, mreže savetnika za zaštitu pacijenata, Lekarske komore i službi pravne pomoći, a zatim i na eksternu pravnu kontrolu kakvi su mehanizmi zaštitnika prava, poverenika i više vrsta sudskog procesuiranja“, zaključuje Hajrija Mujović.
Direktor podneo ostavku, u bolnicu upućena inspekcija
Ministarstvo zdravlja je, podseća Danas, u sredu saopštilo da je v. d. direktor Opšte bolnice Čačak Dejan Dabić podneo ostavku, a da je u toku spoljašnji stručni nadzor rada u OB Čačak, kojim će biti proveren kvalitet stručnog rada, odnosno postupanje lekara. Inspekciju je u utorak upućena u OB Čačak kako bi ispitala okolnosti koje su dovele do smrti devojčice. Iz Ministarstva navode da spoljašnji stručni nadzor sprovode eminenti lekari-profesori tercijalnih zdravstvenih ustanova iz oblasti čiji se rad proverava, kao i da će svi rezultati nadzora i inspekcijskog rada u čačanskoj bolnici biti transparentno dostupni kako porodici preminule E.M. tako i široj javnosti.
Četvorogodišnja devojčica E.M. preminula je na Institutu za majku i dete nakon što je iz Opšte bolnice u Čačku transportovana za Beograd usled komplikacija nakon operacije krajnika. Inače, istragu o smrti devojčice vodi Više javno tužilaštvo u Čačku, koje je saopštilo u utorak da je naložena obdukcija tela devojčice i da će tužilaštvo nakon toga odlučiti o daljem toku postupka.
Ako se utvrdi da je lekar odgovoran za smrt pacijenta, zakon predviđa više vrsta odgovornosti. Krivično, lekar može biti procesuiran za nesavesno pružanje lekarske pomoći, sa kaznama zatvora, zavisno od težine propusta i ishoda. Pored toga, Lekarska komora može izreći disciplinske mere, od opomene do privremenog ili trajnog oduzimanja licence.
Anesteziolog: Ne postoji operacija za koju bilo ko može dati stopostotnu garanciju
Anesteziolog u penziji Dragan Cvetić kaže za Danas da je teško komentarisati ono što se dogodilo u Čačku a da pritom i nema praktično nikakve podatke osim da se operacija tragično završila.
„Ne postoji intervencija i ne postoji operacija za koju bilo ko može dati stopostotnu garanciju. Sve je pitanje manjeg ili većeg procenta verovatnoće da će ishod biti povoljan. I u ogromnom, najvećem broju slučajeva tako i biva. I tako mora biti. A neželjeni ishodi se moraju istraživati, analizirati i služiti za nauk da se ne ponove. Naš anesteziološki posao je izuzetno odgovoran i rizičan. U svakoj anesteziji držite pacijenta na ivici života da bi se operacija mogla obaviti. Isključujete svest, isključujete disajnu funkciju, isključujete osetljivost na bol. Upravljate vitalnim funkcijama dok se obavlja operacija da bi pacijenta na kraju ponovo vratili u stvarnost, u normalan život. To je odgovornost sa kojom se svakodnevno susrećemo i koju stalno nosimo. I zbog povremenih, na sreću, retkih nesrećnih ishoda ne prestajete da svoj posao radite“, navodi Cvetić.
On precizira da ne može ništa konkretno da kaže o ovom slučaju, osim da je, naravno, „tuga ogromna“.
„Ne mogu ništa konkretno da kažem o ovom tragičnom događaju. Naravno da je tuga ogromna. Ali čini mi se da se u ovo sada sve umešalo. I opšta situacija, i politika, i nezadovoljstvo svima i svačim što nas okružuje. Živimo u vremenu opšteg nepoverenja. Malo čemu se danas veruje. I lekarska profesija je često na stubu srama. Ne branim lekare, ali oni ne kreiraju sistem, oni ne vode zdravstvenu politiku. Oni se ne pitaju zašto imamo sve manje lekara i zašto svi odoše. Zašto su privatne zdravstvene ustanove pune i zašto pacijenti i ako imaju zdravstveno osiguranje idu tamo. Zašto pojedina područja jednostavno nemaju lekare određenih specijalnosti. Lekare niko ništa ne pita. Njihovo je da rade i nose svu odgovornost. I kada se nešto desi javnost vidi samo njih“, jasan je sagovornik Danasa.
On kaže da tim stavom, ne brani svoje kolege, već je, upravo suprotno, decidan da ovo što se dogodilo „mora da se ispita i ako je u pitanju greška mora da se odgovara“.
„Ali, nemojmo odjednom sve uopštavati, za sve lekare tvrditi da su kupili diplome, da neodgovorno rade svoj posao. Ogromna većina radi pošteno i često u teškim uslovima za šta oni koji vedre i oblače nemaju nikakvog razumevanja“ zaključuje Cvetić.
Nekadašnja direktorka Lekarske komore Srbije (LKS) Tatjana Radosavljević, iako već 10 godina nije na toj funkciji, kaže za Danas da je za njena dva mandata pokrenuto dva procesa zbog lekarske greške.
„Prvi je slučaj Anje Grahovac, devojčice koja je umrla od dečije katarakte. Ja sam, kao direktorka Komore, po službenoj dužnosti pokrenula postupak, odnosno predala sam ga Sudu časti. Drugi je kada smo kolegi oduzeli licencu za rad, po odluci suda koji ga proglasio krivim za teško delo protiv zdravlja ljudi“, navodi Radosavljević i dodaje da ne zna koji je epilog ovih slučajeva.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare