"Imamo u Srbiji spiralu i eskalaciju nasilja u Srbiji, to me ne iznenađuje i samo je bilo pitanje trenutka kada će se to desiti", rekao je za N1 sociolog Ivan Živkov.
„Mi imamo 10 godina verbalnog nasilja iz samog vrha države, koje se prenosi na političke institucije, a onda kroz medije do građana. To verbalno nasilje u jednom trenutku mora kod određenog broja ljudi da izazove fizičko nasilje, koje onda primetimo. I tada imamo taj drugi efekat, spiralu, jer izveštavanje o nasilju rađa nove nasilnike. I sve me to ne čudi. Mi imamo pogodno tlo za nasilje, poslednjih stotinak godina kroz istoriju imamo puno nasilja, od atentata, preko obračuna sa političkim neistomišljenicima, do otimanja imovine. I to je ovo društvo legitimizovalo, nije nam to radio neko sa strane, već mi i to je slalo poruku pojedincima da je zakon jačeg legitiman i da još važi“, rekao je u emisiji Newsnight sociolog Živkov.
Živkov ističe da u situaciji kakva je u Srbiji, ali i da je bilo gde u svetu, svako društvo može da kaže „ovo nije dobro, treba da menjamo situaciju ili može da podstiče nasilje i da ga reprodukuje“.
„Mi reprodukujemo takav obrazac ponašanja i šaljemo takav primer. Institucije ne štite građane, čak i kada im se građani obrate, kao u slučajevima porodičnog nasilja, osoba ne bude zaštićena. Istu poruku država šalje i presudom za ubistvo Ćuruvije, država je poslala poruku da se to može raditi i da niko nije osuđen. U Srbiji predsednik kaže za svoje političke suparnike – da su pobegli kao zečevi. On ne kritikuje njihov rad. Ta vrsta obraćanja koja ponižava protivnika, vređa novinare, pa i sopstvene, nižerangirane saradnike, pa to je poruka svakom pojedincu. A uvek imate ljude koji vide i oni shvate da se nasiljem može postići neki cilj bez sankcija. Setimo se nasilja na šabačkom mostu, mi danas ne znamo kada dete donese motku u školu da li je nasilnik ili želi da se zaštiti“, objasnio je sociolog.
Živkov je rekao da u društvima u kojima se radi na smanjivanju nasilja važi poslovica „um caruje, snaga klade valja“, dok je kod nas popularna druga, „batina je iz raja izašla“.
„Važno je afirmisati dobre vrednosti. Pa pogledjate, kada se dele resori u vladi svi hoće resore sile – policiju, vojsku, a školstvo ide malom koalicionom partneru. To je pogrešna poruka koja se šalje javnosti. Isto tako, u Srbiji je više plaćen srednjošolski obrazovan policajac ili vojnik nego nastavnik ili profesor matematike. Znači, poruka je – bolje je držati pendrek u ruci nego digitron. Mi moramo menjati te poruke, pa će onda i građani to prihvatiti. Ali ako 10 godina sejemo mržnju sa vrha onda ćemo mržnju i da žanjemo“, zaključio je sociolog Ivan Živkov.
„U Srbiji eksplozija nasilja“
Cela atmosfera nekažnjivosti nasilja u Srbiji jednih, dovodi do toga da neki drugi ljudi umisle da mogu i oni da budu nasilni bez kazne i tako dolazi do eksplozije nasilja, uglavnom besmislenog, smatra novinar Miloš Ž. Lazić.
„Ovo je jedan pretis lonac koji kuva i sada izbija. Mi kao novinari, na primer, moramo da prenesemo izjave ministra policije, premijerke i predsednika, a one su veoma često nasilne. Mi svaki dan imamo vesti o ljudima koji su sankcionisani i isključeni iz saobraćaja zbog prekršaja, a sa druge strane imamo predsednikovog kuma Nikolu Petrovića, koji je pijan i pozitivan na kokain izazvao saobraćajnu nesreću i povredio dve osobe, a nema sankcije. Imamo i Petra Panića, isto Vučićevog kuma, koji nosi oružje iako je osuđen za teška krivična dela sa elementima nasilja, i nikom ništa. I onda ljudi to vide. Prvo institucije treba da porade na tome“, rekao je Lazić.
On je istakao i da je veliki problem kako tabloidni mediji izveštavaju o nasilju.
„Pogledajte samo koliko ima ‘atentata’ po medijima, pa ljudi polude od toga. Ne ubija oružje već ljudi. Ako im oduzmemo oružje, opet će se ubijati kamenjem. Problem je u atmosferi. Pogledajte šta se dešava, uglavnom se bodu noževima, kolju se pred kamerama, svedocima. Šta se dešava u glavama tih ljudi, potpuno je nenormalna atmosfera u društvu. Potrebno je raditi na prevenciji i edukaciji. Policija samo reaguje po događaju, hajde da počnemo da sprečavamo takve događaje. Ne postoji nacionalna strategija protiv nasilja. Sa jedne strane osuđujemo nasilje, a sa druge ne radimo ništa“, zaključio je Lazić.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare