Istoričar Milan St. Protić izjavio je u Novom danu da "nije dovoljno ispunjavanje studentskih zahteva". "Njihovi zahtevi su po prirodi stvari neispunjivi ukoliko je ova vlast na mestu gde se nalazi", ističe on.
Prema njegovim rečima, „događaj od 15. marta jeste bio veličanstven, jeste se skupilo naroda više nego ikad ranije, ali nije bilo – pančlajna“.
„Ja sam se nadao i govorim o tome i pišem već dosta dugo, da je jedini pravi zahtev zahtev za ostavku predsednika Srbije, jer je svima jasno da je on odgovoran za sve, da on nosi krivicu i za ono što se događalo i pre nadstrešnice i za nadstrešnicu i za ono što se događalo posle tog tragičnog događaja, uključujući i to što se dogodilo 15. marta. Ovakvim načinom demonstriranja, gde se skupi veliki broj ljudi, dobra, pozitivna energija, a da nema pravog zahteva, pokazuje mi da je ta ogromna moć naroda, građana, studenata ostala nekako nedorečena. I stalno se pitamo – dobro, a kako ćemo mi do tog cilja koji smo sami sebi odredili da stignemo, ako se ne suprotstavimo onome ko je glavni vinovnik sve naše nesreće i svih naših nezadovoljstava“, kaže on.
Govoreći o navodima o upotrebi zvučnog topa, kaže da „ne veruje da će nešto promeniti“.
„Takvu reakciju vlasti smo mogli da očekujemo. Možda nismo mogli da zamislimo zvučni top ili tako neko sredstvo, ali znamo da je režim sklon upotrebi sile, nasilja, videli smo i u ovom sramotnom Pionirskom parku, i ranije su tome pribegavali, tukli studente, njima je represija u prirodi vladanja. Ja bih rekao obratno, to što se dogodilo 15. marta je najmanje od onoga što su oni planirali da urade i što će u nekoj sledećoj prilici uraditi, ako na to budu prisiljeni“, kaže on.
„Vlast u pobunjenim studentima vidi neprijatelje“
Studenti su, smatra on, „suviše mladi i bezazleni da bi razumeli da vlast njih vidi kao neprijatelje“.
„Da li oni vlast vide kao neprijatelje, to je manje važno, očigledno ih ne vide, ali vlast u pobunjenim studentima vidi neprijatelje, to smo čuli juče u Skupštini. Oni uporno govore o obojenoj revoluciji, moje skromno pitanje bi bilo – a kojom bojom je ta revolucija obojena“, kaže on.
Prema njegovim rečima, „među hiljadama okupljenih, svakome je bilo jasno zašto su tu došli i šta traže i zahtevaju“.
„Ovo što se dogodilo je samo potvrda kako se ova vlast ponaša. Da li je zvučni top ili neko drugo sredstvo, to je karakter vlasti, to znamo“, kaže.
Dodaje da se ne radi ovde o tome „kako će iz ovoga Srbija da izađe, nego da li će oni biti naterani da siđu sa vlasti“.
„A to može da se učini samo rezolutnim, odlučnim pritiskom i zahtevom da se prvi čovek ove vlasti, koji očigledno drži svu vlast u svojim rukama skloni. To mora da se uradi iz jednog udarca, to se pokazalo iz iskustva kao najefikasnije sredstvo. Zamislite da je tih 300.000 ljudi u jednom trenutku, pre nego što je pukao taj zvučni top, da se u jednom trenutku celim Beogradom prolomilo – ostavka. Posle toga nema nazad, prvo on bi se našao u defanzivi i da ide okolo i kuka ne dam ostavku, ne dam fotelju, ne dam vlast, a ljudi bi bili dodatno motivisani da nastave pritisak. Da se ne završi 15. marta u 21h, nego da se blokira sve živo, da se tih 300.000 ljudi odjednom pretvori u masu koja sprečava da ova država funkcioniše dok on ne odstupi. Neophodna je bila eskalacija pritiska, a ne do 21h, otpevamo himnu, pa se raziđemo i onda smišljamo šta ćemo sledeće“, kaže on.
Dodaje da „ne očekuje to od studenata“.
„Oni su suviše mladi, bezazleni, neiskusni da bi mogli da vode jednu bitku ovih razmera kakva je započeta u Srbiji. Oni su već uradili više nego što je iko očekivao da će uraditi. Neophodno je da se otvori front prema režimu bez ikakvih zadrški, bez ikakvih pauza, taktiziranja, drukčije ovaj režim neće odstupiti, vreme ide njemu u korist. Šta će sada da bude sledeći korak, posle Beograda i toliko mase, ako hoćemo da dođemo do nekog cilja. Nije dovoljno ispunjavanje studentskih zahteva, njihovi zahtevi su po prirodi stvari neispunjivi ukoliko je ova vlast na mestu gde se nalazi. Iz toga proizilazi moj zaključak da protesti studenata mogu da traju u nedogled“, kaže on.
Upitao je „šta može da bude spektakularnije od Beograda“.
„Beograd je bio momenat kada je prema mom skromnom mišljenju bio momenat da se izvrši odlučan udar na vlast, jer kad ćete vi ponovo skupiti 300.000 ljudi u Beogradu“, naglašava on.
Ističe da je „morao da usledi zahtev da Vučić podnese ostavku sutradan, 16. marta, bez ikakve diskusije“.
„Šta mi ima da dokazujemo sad tu, upotrebio si zvučni top i to dobro znaš. Time si ugrozio bezbednost ljudi, koji su mirno odavali poštu poginulima zbog tebe, dakle dvostruko si kriv, zato moraš da odstupiš, ovog sekunda, blokiraćemo ti celu zemlju da te nateramo da razumeš o čemu se radi. Čoveče, uzmi se u pamet, malo se otrezni, ti se umij ledenom vodom, u kakvu si situaciju ovu zemlju doveo, koliko još ljudi treba da strada, da bi ti ostao predsednik Srbije doživotno. To je poruka, malo to mora da bude hrabrije od svega ovoga, ovo je sve nekako umiveno. Oni tuku iz sveg oružja, a vi im odgovarate maltene zagrljajem“, navodi St. Protić.
Napominje da se „tako ovakva vlast ne može srušiti“.
„Ako nam je to cilj. A da bi se promenila Srbija i da bi se njen sistem promenio, mora vlast da se skloni, kako mislite da menjate sistem, a da ostane ista vlast. Nije u Srbiji toliko problem sistem, koliko je problem zloupotreba sistema“, ističe on.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare