Šta je Montgomeri u knjizi pisao o Čoviću i oslobađanju albanskih zatvorenika

Vesti 01. apr 202310:48 11 komentara
N1 info

Bivši američki ambasador u Srbiji Vilijem Montgomeri, koji je na tom mestu bio od 2001. do 2004. godine, u svojoj knjizi "Kad ovacije utihnu - Sećanja poslednjeg američkog ambasadora u Jugoslaviji" (2016) pisao je o Nebojši Čoviću i oslobađanju 150 albanskih zatvorenika iz srpskih pritvora.

On je u toj knjizi, koju danas prenosi Kosovo Online kroz feljton, istakao da je Čović tada predstavljao poseban izazov za međunarodnu zajednicu na Kosovu.

„S jedne strane, brzo je pokazao da može – kada to želi – da ublaži ponašanje ekstremistički nastrojenih kosovskih Srba. Posle teških pregovora i balansiranja na ivici mogućeg s Danijelom Everstom, šefom posmatračke misije OEBS na izborima na Kosovu, i visokim predstavnikom UN Hansom Hekerupom, srpska vlada pristala je da ohrabri kosovske Srbe da glasaju na parlamentarnim izborima zakazanim za novembar 2001. godine“, navodi se u sećanjima Montgomerija.

Dalje dodaje da je visoki predstavnik UN Hekerup iznenada podneo ostavku početkom januara 2002, a da ga je na funkciji zamenio Mihael Štajner.

„S tačke gledišta Srba, imenovanje Štajnera postalo je prava katastrofa. Od samog početka svog mandata, odbijao je da uspostavi bilo kakvu vrstu poslovne saradnje sa Čovićem. Jednostrano je poništio sporazum što su ga postigli Čović i Hekerup, a koji je podstakao srpsku vladu da ohrabri kosovske Srbe da glasaju na izborima 2001“, navodi bivši amabasador.

Pročitajte još:

Beograd je, kako ističe, u zatvorima u užoj Srbiji držao oko 150 kosovskih Albanaca.

„Jedan od ciljeva međunarodne zajedice oduvek je bio ili oslobađanje tih Albanaca ili bar njihovo prebacivanje u zatvore na samom Kosovu. Vođeni su detaljni pregovori o načinu na koji bi to bilo ostvareno Unmik je poslao specijalnu grupu stručnjaka da prouči svaki dosije i podeli ih u tri grupe. Pojedini slučajevi bili su čisto politički ili nisu bili dovoljno ozbiljni i postignut je dogovor da ti zatvorenici budu odmah oslobođeni. Neki su bili jasni, ozbiljni zločini i bilo je predviđeno da ti pojedinci budu prebačeni na zatvore na Kosovu i tamo odsluže kaznu. Treća kategorija zahtevala je nova suđenja. Kada je učinjen takav pregled, Čović je iskoristio svoj uticaj i ubedio srpsku vladu da oslobodi sve zatvorenike i preda ih Unmiku koji će ih prebaciti na Kosovo i sprovesti dalju akciju u skladu s postignutim dogovorom. Zatvorenici su sakupljeni, smešteni u autobuse i poslati na Kosovo pod nadzorom Unmika. Oko pet minuta po dolasku u Prištinu, pred televizijskim kamerama i velikom masom oduševljenih kosovskih Albanaca, Štajner je odmah i bezuslovno oslobodio sve zatvorenike. Jednim korakom, postao je nešto nalik heroju za kosovske Albance i potpuno uništio odnos sa Čovićem i njegovu sposobnost da utiče na Beograd“, ističe se u knjizi.

Podsetimo, posle dogovora u Briselu i Ohridu kao kontrakampanju vlast u Beogradu je počela masovno optuživanje opozicije da su odgovorni za oslobađanje Albanaca pre 20 godina.

U TV obraćanjima predsednik Srbije Aleksandar Vučić optuživao je prethodnu vlast, pre svega Vojislava Koštunicu, čiji je naslednik Miloš Jovanović na čelu DSS, ali i druge aktuelne opozicionare Vuka Jeremića, Borka Stefanovića, Zdravka Ponoša…

Nebojšu Čovića, koji je aktuelni predsednik KK Crvena zvezda i pristalica režima Vučića i koji je, prema tumačenju Montgomerija, aktivno učestvovao u oslobađanju Albanaca, nije nikada pomenuo.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare