Sudski veštak iz Haga: Prostor bivše Jugoslavije suočava se s vrstom "kolektivnog takmičenja u masovnim zločinima"

"Nisu to Olimpijske igre, nema zlatne medalje za genocid. Tu postoje neke apsurdnosti na osnovu nekih primera koje su vadili iz istorije, da će večno imati neki poseban status zbog statusa žrtve genocida", kazao je Nilsen novinarima u Beogradu, kao gost Fonda za humanitarno pravo.

On ističe da bol majke koja je izgubila dete nije veća samo zato što je njeno dete ubijeno u nečemu što je definisano kao genocid.

"Imamo apsurdne situacije i pitanja - zašto je žrtva iz Prijedora, iz Vukovara, sa Kosova, manje važna nego žrtva iz Srebrenice? Problem je i to što imamo neke nacionaliste u Hrvatskoj i Srbiji koji kažu: 'Pobili smo 50.000 ljudi, ali se to ne definiše kao genocid. Onda super, onda valjda nismo neki počinioci zločina", naveo je Nilsen.

Sa druge strane, on kao problematično vidi i to što pojedini političari misle da priznavanjem genocida kao kazna stiže gubitak nekih prava, pa čak i suvereniteta. Kao primer, naveo je Milorada Dodika.

"On je više puta izjavljao da bi Republika Srpska priznanjem genocida rizikovala pravo na to da Republika Srpska postoji. Izmišljotina, nema logike u toj tvrdnji. Imamo države, pre svega imamo Nemačku, koja dan danas priznaje da je počinila genocid nad Jevrejima tokom Drugog svetskog rata. Niko na svetu ne zahteva da ta Nemačka ne postoji", istakao je Nilsen.

On smatra da je Nemačka jača kao društvo zbog svog suočavanja sa prošlošću.

"Ja mislim da bi sve zemlje bile jače kada bi imale takvo suočavanje sa prošlošću", poručio je Nilsen.