Koje lične podatke nikad ne bi trebalo da dajemo – savet stručnjaka

Vesti 29. mar 202317:47 35 komentara

Izvršna direktorka organizacije Partneri Srbija Ana Toskić Cvetinović savetovala je građane, gostujući u Danu uživo, koje lične podatke nikad ne bi trebalo da ostavljaju, kao i da uvek pitaju zbog čega im neko traži određene lične podatke.

Građani Beograda do skoro su između ostalog i na društvenoj mreži Tviter preko naloga Prijavi problem mogli da prijave komunalne probleme koje primećuju u gradu. I dalje to mogu da učine, ali – uz obaveznu registraciju, gde je neohodno da ostave svoje lične podatke.

Prema rečima Toskić Cvetinović, već nekoliko godina unazad je funkcionisao taj nalog.

„Čini mi se da je to bila jedna od retkih prilika da su građani imali direktnu vezu sa nosiocima funkcija u gradu, bilo je verovatno i lažnih i zlonamernih prijava, a sad se menja taj način komunikacije“, kaže.

Ističe da, sa aspekta zaštite podataka o ličnosti, to može biti problematično.

„Možemo analizirati da li je to u skladu sa zakonom. To pokazuje i celokupni odnos našeg društva, a posebno vlasti, prema podacima o ličnosti“, kaže ona.

Kako je podsetila, prvo je najavljeno da je sad neophodno da se nalog, odnosno korisnik, registruje na servis Prijavi problem i pošalje svoje podatke.

„Sada je rečeno da su to ime, prezime i broj telefona, ali pre nego što je konkretno rečeno, građani su ostavljali i druge podatke. Ko zna koliko je nekih nepotrebnih ppodataka već skupljeno, jer neko nije rekao koji su podaci neophodni, a pitanje je da li su uopšte neophodni da bi se ostvarila svrha, a svrha je da se reši neki problem“, kaže.

Verifikacija, kaže ona, podrazumeva da neko proverava vaš profil i podatke koje ste vi ostavili.

„Ne znamo ni ko ima pristup podacima, kako se vrši verifikacija, da li će se svako zvati telefonom, to je malo beskorisno trošenje resursa, za nešto što bi trebalo da ima potpuno drugu svrhu. Uskraćene su informacije kako se ti podaci čuvaju“, kaže ona.

Misli da je najveći problem postavljanje granice u komunikaciji između nosilaca vlasti i građana.

„Ono što je do sada bilo iskustvo tog servisa je da je on bio način da se izvrši dodatni pritisak na komunalne službe. I ja sam imala situacije da sam imala probleme zvanjem telefona raznih službi, i tek kad se na javnom mestu ukaže da problem postoji, onda se i reši“, kaže ona.

Toskić Cvetinović je govorila i o tome koje podatke nikad ne bi trebalo da dajemo.

„JMBG nikako. To nije neophodno, ali nisu ni ovi podaci neophodni. Ja bih sačekala da nama gradske službe objasne zašto su ti podaci neophodni. Ukoliko prijavljujete, koristite broj telefona ili da ostanete neregistrovani korisnik“, kaže.

Ističe da je onaj ko obrađuje vaše lične podatke dužan da vam kaže po kom osnovu i zašto su mu potrebni, kao i da li su neophodni da bi se svrha ostvarila.

„Treba biti obazriv, baš zbog curenja podataka, sve i da rizici ne postoje, onaj ko obrađuje podatke je dužan da nam pruži razloge zašto, u koje svrhe, i po kom pravnom osnovu. Zavisi od situacije, imate slučajeve kad neko ima pravni osnov, pre svega zakon, poslodavci, zdravstvene službe, ali i u tim situacijama treba da pitamo da li su neophodni“, kaže ona.

Dodaje da često olako dajemo i saglasnost da se naši podaci obrađuju.

„Nekad vidimo dobit i tu treba razmišljati o posledicama. Ljudima su uzimani lični dokumenti, otvarane lažne firme, matični broj na stotine puta zloupotrebljavan, dostavljani podaci tabloidima, objavljivali bez osnova, uvek treba da se zapitamo da li kad neko traži pdoatke od nas, ti podaci mu jesu neophodni ili kada govorimo osaglasnosti, da li smo spremni da ih se odreknemo“, kaže.

Ističe da „mi imamo prava po zakonu“.

„Treba se obraćati povereniku i organizacijama, i treba da se zapitamo da li je to deo naše ličnosti koje smo spremni da se u određenom momentu i zbog određene dobiti odreknemo“, kaže Toskić Cvetinović.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare