Tri decenije od smrti 11 radnika u fabrici „Grmeč“: Pravili raketno gorivo u hali za proizvodnju pločica
Na današnji dan navršava se 30 godina od eksplozije u fabrici „Grmeč“ u Zemunu, kada je poginulo 11 radnika, dok je 10 teško povređeno. U fabričkom krugu danas su se okupile kolege i članovi porodica nastradalih, uz opomenu da ni tri decenije kasnije država nije kaznila odgovorne za smrt radnika koji su poginuli praveći raketno gorivo u fabrici za proizvodnju keramičkih pločica.
Pre 30 godina gust oblak dima obavio je fabriku, a snažna detonacija je izazvala pucanje prozora u okolnim naseljima.
Naknadno je utvrđeno da nisu postojali bezbednosni uslovi za proizvodnju raketnog kompozitnog goriva, da objekat to jest proizvodna hala nije posedovala neophodne specifikacije za ovakvu vrstu proizvodnje, da radnici nisu bili ni obučeni, niti imali adekvatnu opremu za tu priliku.
Kako se kasnije ispostavilo, to je bio bio državni projekat koji je odobrio sam Slobodan Milošević. Na predmet je stavljena oznaka tajnosti, a sudski epilog je bio taj da niko nije osuđen, a da su nastradali radnici proglašeni krivima za sopstvenu smrt.
Bivši radnik „Grmeča“ Milorad Kovačević jedan je od mnogih koji su se danas okupili u fabričkom krugu i ispod table sa imenima nastradalih zapalio sveću.
On kaže da je sticajem okolnosti on svoj deo posla i smenu završio sat vremena pre eksplozije i otišao kući.
„U civilnoj fabrici koja proizvodi podne pločice izvršena je proba verovatno raketnog goriva, za šta ova fabrika nije bila osposobljena, niti su mašine za tu namenu. Svi radnici su poginuli, a da nisu znali od čega. I danas postavljamo pitanje zašto ih nisu zaštitili, zašto nisu radnike izmestili a doveli neka stručna lica da to rade. Lica koja su to spremala su ostala napolju. Kada se desila eksplozija oni su napustili krug i nikada se nisu pojavili“, kazao je Kovačević.
On dodaje da su radnici nastradali pre 30 godina, ali da njihove porodice stradaju već 30 godina.
„I u ovom trenutku njima je najteže. Oni nisu ispoštovani, iznevereni su od društva, od preduzeća, od nas koji im nismo pomogli da pravda dođe. A ona nije došla, svi okrivljeni su jedan po jedan oslobađani da bi na kraju zvanično došlo tumačenje da su radnici sami svojim nemarom izazvali nesreću i poginuli na radnim mestima. E to je tužno“, istakao je bivši radnik „Grmeča“.
Napominje da svoje bivše kolege ne može d avrati, ali da može da se skrene pažnja na njihove porodice.
„Možemo da skrenemo pažnju da nam se ovakve stvari više nikada ne dešavaju, a možda se dešavaju jer niko ne odgovara i za desetine drugih slučajeva ne postoji sudski epilog, pa onda te stvari idu i dalje. Ukazujemo celom društvu da smo ostali dužni tim ljudima koje su mnogi zaboravili. Verovatno mnogi ni ne znaju za to, da svi učinimo što je do nas da se ovakve stvari više nikada ne dese“, poručio je Kovačević.
Ploča na fabrici podseća na ono što se dogodilo 23. juna 1995. godine.
Porodice su se obratile i Evropskom sudu u Strazburu, koji je ustanovio da je Srbija prekršila član 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima jer nije ustanovila pod kojim okolnostima je došlo do eksplozije u fabrici „Grmeč“.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare