U Đinđića se i dalje "puca", a podrška zločincima nikome ne smeta - pa ni Šapiću

Dok Evropska komisija kritikuje vlast u Srbiji zbog podrške ratnim zločincima, Dragan Vasiljković se pojavljuje u medijima, a njegova Fondacija prikuplja potpise za pomilovanje ubice Zorana Đinđića. Murali na kojima su zločinci, čini se, nikome ne smetaju, dok se oni sa Đinđićevim likom uništavaju. Autor murala poručuje da ako i postoji neki bes, ovo nije način da se on ispolji, a aktivisti misle da građani o zločincima mnogo i ne znaju.
Iako ga već 18 godina nema, u njega se i dalje puca. Sada rečima i bojom. I pošto nije prvi put, autor murala očekivao je da će opet biti uništen. Poruke sa zida kod Filozofskog fakulteta vidi kao simptomatične, posebno ovu koja Zorana Đinđića optužuje da je uništio radničku klasu.
"Mislim da u paleti političara koji su učestvovali u devedesetim i zaista eksploatisali radničku klasu, odveli je u ratište, prvi upropastili naše velike firme, velika udruženja radnika, zloupotrebili imovinu radnika, oni se nigde ne pominju", kaže Vladimir Pajić iz Pokreta slobodnih građana.
N1: Mislite na Slobodana Miloševića….?
Pajić: Mislim na Miloševića, na Vojislava Šešelja, mislim na Aleksandra Vučiča, na Ratka Mladića...
Ovog poslednjeg u nizu kao krvnika niko nije označio. Ne ovako eksplicitno. Onom koji u centru svakodnevno pozdravlja Beograđane ruka u jednom trenutku jeste bila ofarbana u crveno, dok je onaj novobeogradski zimus bio skoro u celini prekrečen.
"To se desilo jednom ili dva puta sa muralom Ratka Mladića, koji je iste sekunde popravljen. Tom brzinom murali Zorana Đinđića ne stižu da se poprave", kaže Sofija Todorović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Niti drugog osuđenog ratnog zločinca (Dragana Vasiljkovića) iko sprečava da prikuplja potpise za pomilovanje ubice Zorana Đinđića. Da li bi zabrana veličanja ratnih, ili bilo kakvih zločinaca, bila rešenje? Ova aktivistkinja kaže - ne.
"Mislim da se time samo stavlja brana na reku i bujicu koja nadolazi, a nisam sigurna koliko ta brana u jednom ovako sluđenom društvu može da bude čvrsta, da jako brzo ne pukne i onda dovede do još neželjenih efekata", ističe Todorović.
Misli da nam je potrebna državna politika koja će reći da veličanje zločinaca nije u redu. Za sada, od predstavnika te politike, a ujedno i bivšeg Đinđićevog partijskog kolege, stiže osuda uništavanja murala.
"Da, osuđujem. Svaki normalan čovek će takve stvari osuditi i nemam sa tim problem", odgovara Aleksandar Šapić.
Dodaje da ne podržava Vasiljkovića u nameri da se izbori za slobodu Zvezdana Jovanovića. Ali, njegovu borbu za srpski narod, kaže,razume.
N1: Podržavate deo koji se odnosi na ratne zločine?
Šapić: A kako vi znate da je on izvršio bilo koji ratni zločin, tako što je sud u Splitu to presudio.
N1: Vi ne verujete Sudu, šta hoćete da kažete?
Šapić: Pa ja mu ne verujem. Imam pravo da ne verujem, kao što ne verujem preterano ni Haškom tribunalu.
Ne veruje ni Vladimir Pajić da su ljudi koji traže pomilovanje za Đinđićevog ubicu isti oni koji premijera, preko murala napadaju. Ove reči vidi kao reakciju i kaže da ako su to uradili neki besni, mladi ljudi, svoj aktivizam bi trebalo drugačije da kanališu.
"Mislim da prava adresa nije Zoran Đinđić. Ne treba ga obožavati, treba o njegovoj politici razmišljati, ponovo i ponovo, jer je on to isto radio sa prethodnom politikom, ali ovako nešto svakako ne zaslužuje", naglašava Pajić.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare