"Kao da su se otimali ko će pre da nas udari": Valjevo pamti brutalnost policije
Prošle godine, 13. avgusta, u centru Valjeva maskirani napadači demolirali su kafić, čiji je vlasnik podržao studente. Kao reakcija na to, dan posle organizovan je veliki protest koji će ostati upamćen, ne po brojnosti, već po nezapamćenoj brutalnosti policije. Iako je ministar Ivica Dačić iste noći odbacio navode o policijskoj brutalnosti, snimci govore drugačije. Kroz dokumentarni film "Presedan" to u svom svedočenju potvrđuju i žrtve policijskog prebijanja.
Od kog snimka krenuti da bismo vam ispričali zašto građani Valjeva i šest meseci kasnije ne mogu i neće da zaborave šta se dogodilo tog 14. avgusta 2025. Možda od onoga kada 15 policajaca krvnički prebija 15-godišnjeg dečaka.
"Njih sigurno preko 15 ga je krvnički tuklo, šutiralo, tuku ga, pa se malo odmaknu, pa se vrate, pa ga još koji put šutnu, pa ga opet udaraju, udaraju, pa opet šutiraju... Bilo je jezivo. Moj život nije isti i mislim da nikad neće biti isti", kaže Jelena Vilotić, majka dečaka pretučenog u Valjevu 14. avgusta 2025.
Policija je te noći u Valjevu mnogima promenila, ako ne život, a ono pojam o tome čemu policija zapravo služi. Jer su se pod njihovim pendrecima našli i slučajni prolaznici. Dvadesetogodišnji Luka Subotić sedeo je te noći u kafiću sa društvom kada je policija iznenada upala unutra, izvukla ih i krenula da ih bije.
"Nisu gledali gde udaraju, tukli su nas u glavu u leđa, stomak... Kao s namerom da nekog ubiju", kaže Luka Subotić (20), prebijeni mladić iz Valjeva.
Ili su, naprotiv, baš gledali gde tuku, ali ne kog i zašto. Na jednom od snimaka se vidi 26-godišnji Milana Ilića kog je policija izvukla iz taksija, vidite i policajca koji bira gde udara.
"Krenuli su da nas biju kao da su se otimali ko će pre da nas udari. Udarili su me 10-15 puta pendrekom i počeli su da me šutiraju po celom telu, u predelu genitalija. Kada me je jedan inspektor podigao, jedan policajac je držao kamen kod sebe i tim kamenom me 4-5 puta udario u glavu. To je bilo strašno te večeri, da nam je neko pričao, ne bi verovali da je to moglo da se desi", priča Milan Ilić (26), prebijeni mladić iz Valjeva.
"Šutiran sam u glavu i po celoj levoj strani tela, brutalno, varvarski, tiranski, životinjski", navodi Dušan Radović (25).
Sva ova svedočanstva nalaze se u dokumentarnom filmu "Presedan" rediteljke Tamare Aćimović. Želela je, kaže, da od zaborava sačuva razmere policijskog zločina koji dotad nisu videli ni Srbija, ni Valjevo.
"Čim sam videla snimke koji su se još tu noć pojavili na mrežama kada je policija izvršila taj užasan zločin nisam mogla da ostanem mirna i da ćutim pred svim tim. Ja sam Valjevka, ovo je moj grad, vezana sam za njega i htela sam na neki način da dam podršku svim žrtvama koje su doživele to stravično nasilje", kaže Tamara Aćimović, rediteljka i autorka filma "Presedan".
Tih je dana i naša kamera beležila svedočanstva prebijene dece i njihovih roditelja.
"Bio sam ispred pekare sinoć sa drugarima, čekao picu, a onda su se pojavile tri marice. Izleteli su, bacili nas na pod, uzeli suzavac, prsnuli u oči i onda su krenuli tu da nas šutiraju i biju pendrecima. Onda su nas posle u maricu ubacili i tu su nas najviše tukli, tu su nas tukli do SUP-a dok nismo došli, pendrecima po leđima, po rukama", pričao je pretučeni maloletnik iz Valjeva.
"Kada sam došao u policijsku stanicu bilo je dosta dece tamo, između ostalog i moj sin. Sa krvavom glavom i velikim podlivima po glavi, krv na sve strane, skinuo mi je majcu pokazao mi je leđa, leđa su bila izubijana pendrecima, ja sam bio u šoku - dete ste mi izubijali. Šta se desilo?", upitao je tad Aleksandar Kojić, otac pretučenog maloletnika.
"Svaki čovek je večeras mogao da vidi ko izaziva nerede i da nije bilo reči ni o kakvoj brutalnosti policije, ovde je večeras brutalno napadnuta policija koja je tu da štiti javni red i mir", tvrdio je Ivica Dačić, ministar policije.
"Evo kako prođete ako date podršku studentima, moja majka je samohrana i živi sama, a batinaši su joj svratili juče da je posete i zastraše... Dobro oni znaju da je moja majka jedino što ja imam u životu. I to je možda i najveći udarac, ovi njihovi udarci pendrecima bole, ali će proći, ali porodica...", kaže Vladimir Đorđević (26) iz Valjeva.
Ali porodicu, a pre svega decu - Valjevci ne mogu da oproste.
"Ne mogu da oprostim što su mi dete tukli i svu onu decu što sam video, to neću nikad moći da zaboravim", kaže Jovica Jeremić, otac pretučene studentkinje.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare