Veljanovski: Miroslav Aleksić očigledno imao podršku centara moći u zemlji

Vesti 19. jan 202110:17 > 10:30 28 komentara

Profesor Fakulteta političkih nauka Rade Veljanovski o slučaju seksualnog zlostavljanja glumice Milene Radulović i još nekoliko devojaka koje su pohađale školu glume Miroslava Aleksića kaže da "moramo biti svesni da to nije žensko pitanje, već pitanje svih nas i apsolutno im dajem podršku". O nekim komentarima zašto su toliko dugo čekale da prijave šta im se dogodilo, on navodi da to razume i da je u ovom slučaju očigledno da je Aleksić imao podršku centara moći i da je zato mogao da se oseća zaštićenim. Dodaje i da ga čudi ponašanje roditelja koji su pristali da budu isključeni iz svega, čime su ga "ohrabrili i dali mu za pravo da se ponaša kako hoće".

„Milena (Radulović) je pokazala oblik društvene svesti u ovom društvu, koja kao mejnstrim traje već 30 i više godina, u kome je ovako nešto moguće. Svaka čast Mileni i ostalima koje su se usudile da progovore o ovome. Mi moramo biti svesni da to nije žensko pitanje, već pitanje svih nas i apsolutno dajem podršku njima i izražavam razumevanje što su toliko dugo čekale. Neka svako zamisli sebe u toj situaciji… Ne razumem one koji njima postavljaju pitanje ‘šta ste čekale'“, rekao je Veljanovski u Novom danu na TV N1.

Povezane vesti

On je istakao da „celo društvo mora da izrazi solidarnost prema njima“ i da nemamo pravo njih da pitamo zašto su ćutale, već „imamo pravo da pitamo one koji su mogli da imaju izvesna saznanja i indicije, i nisu reagovali“.

Podseća da je Aleksić najpre radio u Radio Beogradu, gde je dobio mogućnost da institucionalno deluje, a posle je osnovao privatnu školu, i dodaje da je „prosto nemoguće“ da niko od onih koji su mu pružili tu mogućnost nije ništa primetio.

„Očigledno je ne samo u ovom slučaju, već u raznim drugim slučajevima, da svako ko se oseća da pripada tom političkom mejnstrimu može da se oseća zaštićenim“, dodaje on.

Navodi da smo u ovom slučaju „saznali da je Mika Aleksić bio blizak Arkanu, išao na ratište u Hrvatskoj, svaki čas (u svojoj školi) počinjao nekom vrstom veronauke – to su sve detalji koji u našem kvazi-patriotskom društvu imaju podršku. Nema sumnje da su mnogi to i ranije znali i da nisu reagovali, pa se takav čovek bavi pedagoškim radom“, ukazuje Veljanovski.

On podseća da se Aleksićeva škola nalazila u strogom centru Beograda, u Knez Mihailovoj ulici, blizu Kalemegdana.

„Nije mogao svako da ima prostor u Knez Mihailovoj, blizu Kalemegdana. To je mogao da ima samo neko ko je imao podršku centara moći u ovoj zemlji“, naglašava profesor.

Dodaje da ga u ovom slučaju čudi i ponašanje roditelja, koji su, prema svedočenju Radulović, bili u potpunosti isključeni iz Aleksićeve škole.

Na konstataciju da je Aleksić važio za autoritet i čovek čvrste ruke, koji u svom pedagoškom radu uopšte nije bio suptilan, a ipak je bio popularan i imao veliki broj polaznika, Veljanovski ocenjuje da  je „nažalost, to deo naše, u velikoj meri, patrijarhalne kulture“.

„Ovo nije bio pedagoški rad, već više dril, koji se primenjuje u vojsci, i teško je poverovati da nijedan roditelj nije mogao da oseti šta se dešavalo njihovoj deci“, kaže profesor i dodaje da mu se čini da su „očekivanja roditelja da jednog dana unovče svoju decu dovela njihovu decu u ovakvu situaciju“.

Veljanovski se pita zašto su roditelji dopustili da svaki Aleksićev čas počinje sa „Oče naš“ i dodaje da je jasno da je on „u svakom slučaju nametao svoje viđenje sveta, kulture, vaspitanja, pa kad su na to pristajali (roditelji), što im je u početku izgledalo benigno, oni su ga na taj način ohrabrili i dali mu za pravo da se ponaša kako hoće“.

Predlog o paralelnom uređivanju javnih servisa – apsurdan

O predstojećem dijalogu vlasti i opozicije i zajedničkom predlogu Stranke slobode i pravde, Demokratske stranke i Pokretu slobodnih građana o paralelnom uređivanju informativnih emisija javnih servisa (RTS i RTV) tako što će se smenjivati urednici javnih servisa i nezavisni urednici, on kaže da je to za njega „veliko razočaranje“.

„Za mene je veliko razočaranje da je jedan deo opozicije, posle tolikih razmišljanja, posle tolikih poziva na dijalog, dao ovakav predlog. Time je pokazana potpuna nekompetencija, laičko, površno mišljenje, i kad ga Evropa bude dobila mi ćemo se kao zemlja brukati, jer Evropa apsolutno ne može to da prihvati, to nema nikakve veze sa njenom medijskom politikom, njenim regulativnim okvirom, jer ako bilo ko van javnog servisa treba da utiče na uređivanje bilo koje emisije na javnom servisu, time se u suštini poništava javni servis“, ocenjuje Veljanovski.

„Dakle, sada imamo situaciju da vlast nelegitimno, nezakonito utiče na programske sadržaje javnog servisa, pre svega informativnog programa, i mi sada hoćemo da to legitimišemo tako što hoćemo kao opozicija da to isto radimo. To je potpuno apsurdno, potpuno besmisleno“, dodaje on.

Ističe da sa takvim predlogom nikada ne bi mogao da se saglasi i ukazuje da „mi moramo da se zalažemo za to da javni servis bude na jednak, uravnotežen način otvoren prema svima, i to ne samo prema političkim partijama, nego i prema kritički mislećim intelektualcima i građanima, civilnom sektoru itd“.

„Ovo je vrlo loše i nepromišljeno rešenje. Pokušajte da zamislite tu konfuziju: jednoga dana ovi koji su sada u RTS i koji su pod velikim uticajem vlasti uređuju dnevnik, a sutradan neko iz opozicije. Koji su to nezavisni novinari?! Ko bi ih izabrao?! Da meni neko kaže ‘odaberi te ljude’, ja bih znao koga bih odabrao, ali to se ne radi na taj način“, kaže profesor.

Ukazuje da „moramo da se izborimo da javni servis bude stvarno javni servis“.

„Bilo bi dobro da se pokaju i povuku taj predlog, jer će u suprotnom to Evropi biti signal da oni misle da to tako treba da bude, pa kada bi jednog dana došli na vlast, oni bi nastavili da se ponašaju prema javnom servisu na isti način, a to bi bilo jako loše“, ukazuje Veljanovski.

Ne misli da je dobar ni predlog opozicije da se oformi ministarstvo za izbore.

„Poslednjih tridesetak godina naslušali smo se kako su svojevremeno socijalisti kad neće da reše neki problem osnivali nove resore, nove komisije. Vidimo da sada i opozicija ima ideju da napravimo ministarstvo ili poverenika pa će on sve to da reši. Od koga oni to traže?! To se traži od ove vlast, jer ako ona to neće, onda ih niko ne moće naterati, ni Evropa, koja to sigurno neće ni da radi. A čak i da uradi, znamo kako je naša vlast manipulativna“, navodi Veljanovski.

„Mi moramo sistemski da mislimo, mora sistemski da se sve promeni“, ističe.

Dodaje i da je trenutno teško zamisliti ko će biti predstavnik opozicije u dijalogu sa vlašću, „ali ako bilo ko hoće to da svede na dva predstavnika, onda on ne zna gde živi i ne zna našu situaciju“.

„Dakle, ne postoje dva predstavnika koja bi mogla da predstavljaju celu opoziciju. Naša opozicija je, toga moramo da budemo svesni, naravno, to je jako loše, jako je razjedinjena, i ne može na veštački način da se ujedini. Mislim da je prvo potreban jedan dijalog u samoj opoziciji, a onda dijalog opozicija-vlast, ali sa tim dijalog nam ne ide. Mi nismo ljudi dijaloga, kod nas je odnos prema razgovoru sa drugim takav da ako neko misli drugačije od mene moram da ga poništim, moram da apsolutno istisnem mogućnost da on iznese drugačije mišljenje, i treba da ostanem samo ja na političkoj sceni, tako da će to biti dug proces i neće se ove godine završiti, nemam nikakvih iluzija“, smatra profesor.

Dodaje i da je problem što trenutno ne postoji alternativa vlasti, iako ima nekoliko političkih organizacija koje se na promišljen način bave sadašnjošću i budućnošću i pokušaavaju da se probiju na svetlo dana.

Ističe i da je važno da se pred predstojeće izbore celokupna opozicija dogovori o jednoj stvari – „da svi imamo predstavnike u izbornim komisijama, i ako je moguće da se opredeli za jednog predsedničkog kandidata“.

„Ovo da se dve-tri stranke udruže i predstave sebe kao celokupnu opoziciju nije dobro i to razdvodnjava situaciju“, smatra on.

Duda Ivković i Vučić se poklonili jedan drugom

O izjavi košarkaškog trenera Dušana Dude Ivkovića, kojem je juče uručena plaketa za životno delo povodom 100 godina od osnivanja Sportskog društva Radnički, a u kojoj je naveo da bez zalaganja predsednika Srbije Aleksandra Vučića ne bi mogao da bude napravljen novi klupski objekat, kaže da je sa „velikim neraspoloženjem“ pratio ceo događaj i da su se Ivković i Vučić „jedan drugom poklonili“.

Povezane vesti

„Ja neću o jednoj takvoj ličnosti, koja ima veliki ugled i uspehe, da govorim da se prodao, ali je činjenica da ono što je juče rekao zvuči kao da je stvarno želeo da se umili predsedniku kad ga je tako snažno pohvalio da bez njega ne bi mogao da bude napravljen taj objekat Radničkog. Tačno je da bez Vučića ne može da se dogodi ništa, ali ja ne bih zbog toga nikome davao hvalospeve“, navodi Veljanovski.

Dodaje i da je „na neki način tačno i da se Vučić poklonio Dudi, isto kao što se poklonio žičari na Zlatiboru. Vučić koristi svaku priliku za sopstvenu promociju, i tamo gde ne može da izbriše činjenicu da je i neko drugi uspešan on mora tu da bude i radi to na jedan manipulativan način“.

„Čini mi se da je i Duda na to pristao“, kaže Veljanovski.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare