Veritas: Od ubistva tri civila u Ogulinu prošlo 33 godine, osuđeni brzo pomilovani

Dokumentaciono informacioni centar "Veritas" saopštio je da se danas navršava 33 godine od ubistva tri srpska civila i sedam pripadnika Teritorijalne odbrane Dabar, u sastavu krajiške vojske na teritoriji opštine Ogulin u Hrvatskoj, dok su osuđeni za ta ubistva pomilovani nedugo po odlasku u zatvor.
"Veritas" je u saopštenju naveo da su 19. novembra 1991. godine 22 civila srpske nacionalnosti privedena na informativni razgovor u restoran Policijske stanice u Ogulinu, ali da je pre razgovora sa privedenima, u prostorije ušao tada aktivni vojnik Hrvatske vojske Mladen Puškarić Stipica i "bez ikakvog povoda ispalio rafal iz automatske puške po civilima".
Na licu mesta ubijeni su Dušan Plećaš (1947) iz Ogulina i Božo Mandić iz Josipdola, dok je Nikola Papić (1936) iz Donje Dubrave zadobio teške telesne povrede, od kojih je preminuo 23. novembra 1991. u KBC Rijeka.
Puškarić je, kako se dodaje, presudom Vojnog suda u Karlovcu 1992. godine proglašen krivim i osuđen na devet godina zatvora, ali je nekoliko meseci kasnije pomilovan od strane tadašnjeg predsednika Hrvatske Franje Tuđmana.
"Dan ranije u istom gradu, u komandu odbrane grada, naoružan argentinskom jurišnom puškom, upao je Ivan Mihalić Meho, takođe pripadnik Hrvatske vojske, gde je, iz osvete za četiri dana ranije na frontu poginulog rođaka Puškarić Tomu (1963), ubio sedam pripadnika Teritorijalne odbrane Dabar u ;sastavu krajiške vojske, svi srpske nacionalnosti, zarobljenih dva dana ranije u Glibodolu kod Otočca", dodaje se u saopštenju.
Tada su ubijeni Nikola Kliska (1962), Milan Kliska (1962), Ilija Kliska (1968), Mile Vlaisavljević (1952), Đuro Vlaisavljević (1964), Duško Vlaisavljević (1972) i Bude Cvjetičanin (1964).
Posmrtni ostaci ubijenih civila vraćeni su njihovim porodicama, koji su ih i sahranili u porodičnim grobnicama, dok su posmrtni ostaci pobijenih teritorijalaca kremirani u Zagrebu, a njihove urne su srpskoj strani predate 3. aprila 1992. godine na ček pointu UNPROFOR-a u Markovcu.
"Samo je porodica Bude Cvijetićanina preuzela urnu, dok su druge urne ostale u seoskoj crkvi u selu Zalužnica, jer porodice nisu htele ili mogle da ih preuzmu", dodaje se u saopštenju.
"Veritas" navodi da Mihalić nije hapšen sve dok dva meseca kasnije, nakon svađe na privatnom slavlju međunarodnog priznanja Hrvatske, nije ubio dvojicu sunarodnika, nakon čega ga je 1992. godine Vojni sud osudio na 14 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
"Tuđman je i njega pomilovao u tri navrata: u maju 1994, kada mu je kazna umanjena za pet godina, četiri meseca kasnije kada mu je skraćena za još četiri godine, te u februaru 1997. kada je pušten na slobodu. Za Mihalićevo pomilovanje lično se založio tadašnji kardinal Franjo Kuharić, koji je u proleće ;1995. poslao pismo Hrvoju Šariniću, tadašnjem šefu Tuđmanovog kabineta", dodaje se.
Srpski Demokratski Forum (SDF) za ubijene civile i nekoliko porodica ubijenih krajiških teritorijalaca početkom 2000-ih Tužilaštvu haškog tribunala podneo je krivične prijave za pomenuta ubistva u Ogulinu od 18. i 19. novembra 1991. godine, ali, osim obaveštenja podnosicima da su zaprimili krivične prijave, nije bilo nikakve krivičnopravne reakcije.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare