Zbog čega žene trpe nasilje i kako se to odražava na decu

Vesti 06. dec 202210:58 17 komentara
žene, nasilje
Shutterstock/ilustracija

Danas se nadležni sve češće susreću sa slučajevima nasilja u porodici, ali istovremeno se dešava da pojedine žene godinama ćute i ne prijavljuju nasilnika. Silvia Alavanja, v.d. direktora Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu, navodi za portal N1 da su razlozi zbog kojih većina žena ostaje u braku sa nasilnikom obično poruke koje nosi iz primarne porodice u vidu saveta tipa „sramota je razvesti se“, nedostatak emocionalne podrške svojih roditelja, ali i ekonomska i stambena zavisnost.

A odgovor na pitanje – zbog čega žene trpe nasilje najčešće glasi: zato što se nadaju da će se on promeniti.

„Naime, one su uverene da će nasilje samo od sebe prestati kada se rodi dete, pa kada on promeni posao (ili se zaposli) ili dobije veću platu. Međutim to se retko dešava, nade je sve manje, a nasilja sve više. Kada žene shvate da nasilje ne prestaje pod uticajem spoljašnjih faktora, one postaju ‘žrtve’ nove zablude – da su one krive za nasilje i počinju da čine sve što bi trebalo da prevenira njegovu agresiju pa postaju beskrajno trpeljive, udovoljavaju svim njegovim željama, ne shvatajući da njegovo nasilje nema nikakve veze sa njom i njenim ponašanjem“, kaže Alavanja.

Deca su žrtve nasilja, čak i onda kada na svojoj koži ne osete „gnev“ roditelja, ali žive u porodici gde ima nasilja.

„Na žalost, često i nakon razvoda sve nerazrešeno u partnerskom odnosu se prenosi na roditeljstvo tako da većina današnjih razvoda podseća na ratnu zonu, što je za decu kobno. Jako je važno da roditelji prepoznaju jedan drugog kao saradnika i da se podržavaju i neguju kao roditelji i da u njihovom fokusu bude potreba i interes njihovog zajedničkog deteta, a ne lične potrebe i interesi“, naglašava naša sagovornica.

Povezane vesti

Ona dodaje da su poremećeni porodični odnosi ili razvod braka izuzetno stresne situacije za čitavu porodicu i svaki član porodice se sa novonastalom situacijom suočava u skladu sa svojim mogućnostima.

„Gradski centar za socijalni rad u Beogradu ima mogućnost i da savetodavno radi sa roditeljima ukoliko su oni motivisani za takvu vrstu rada kako bi se prevazišli problemi, jer je za decu veoma bitno da ne izgube mamu i tatu, jer veliki broj njih ima emotivno iskustvo gubitka jednog roditelja, zbog slabog viđanja i konflikata koji nastaju tokom razvoda“, kaže Alavanja.

Ukoliko se posredstvom stručnjaka organa starateljstva ne prevaziđe problem roditelji imaju mogućnost da iste regulišu sudskim putem, dodaje ona.

„Dete participira u svim postupcima koji se odvijaju u Centru za socijalni rad, a koji su od značaja za njegov život u skladu sa svojim uzrastom i mogućnostima. U situacijama kada su poremećeni odnosi među roditeljima i detetom/decom uloga stručnjaka organa starateljstva je da posreduje i pomogne da prevaziđu i reše u probleme u njihovom odnosu u cilju postizanja najboljeg interesa deteta“, ističe Alavanja.

Potreba deteta jeste da ima kontakte sa oba roditelja, ukoliko je to moguće, i da su emocionalni odnosi stabilni i sigurni, a ukoliko postoji sumnja ili saznanje o nasilju od strane roditelja potrebno je odmah prijaviti policiji i organu starateljstva, savetuje ona.

Centar reaguje na osnovu prijava, bilo anonimnih, potpisanih, elektronskih, ili telefonskih, koje mogu da dostave svi koji posumnjaju na zanemarivanje ili zlostavljanje (institucije i pojedinci), dodaje Alavanja.

„Nakon procene stručnjaka da je dete ugroženo i da je izdvajanje iz porodice u datim okolnostima najbolje za dete, ona se izmeštaju po hitnom postupku (nije potrebna sudska odluka niti saglasnost roditelja). Izdvajanje od nesavesnih roditelja ne može da čeka kada su deca životno ugrožena, a to je osnovni razlog zbog kojeg se deca izmeštaju iz porodičnog okruženja“, navodi ona.

U ostalim situacijama (kada nije životno ugroženo) pravo deteta da živi sa roditeljima, da se viđa i održava kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi, može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta, ukazuje naša sagovornica.

Ukoliko jedan od roditelja primeti da dete nakon kontakta sa drugim roditeljem promeni uobičajeno ponašanje, da je zatvoreno, da ne radi uobičajene stvari iz svoje rutine, da se zatvara u sobu i slično, to znači da to dete ima neku tajnu ili problem i potrebno je obratiti se stručnom licu za pomoć.

„To može biti stručnjak Centra za socijalni rad, psiholog iz razvojnog savetovališta, PP služba u školskoj i predškolskoj ustanovi. Zakonska obaveza svih sistema koji sprovode aktivnosti, koje se odnose na decu u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, je da ukoliko postoji sumnja na zanemarivanje i zlostavljanje da preduzmu mere iz svoje nadležnosti. Na kraju, obaveza svih nas kao građana je da kada posumnjamo ili imamo saznanja o zanemarivanju ili zlostavljanju dece to odmah prijavimo policiji ili Centru za socijalni rad. Dete se za pomoć može obratiti i osobi od poverenja, komšiji, školi, predškolskoj ustanovi, lekaru…“, ističe Alavanja.

Ona naglašava da se Gradski centar za socijalni rad, kao institucija iz sistema socijalne zaštite, svakodnevno suočava i bori protiv svake vrste nasilja, te da institucije iz sistema imaju nultu toleranciju na nasilje.

„Obaveza svih nas, i institucija, ali i celokupne društvene zajednice je nulta tolerancija prema svakoj vrsti nasilja i primena adekvatnih sankcija za počinioce, jer ćemo samo tako razviti mehanizme kojima ćemo nasilnika sprečiti da ponovi delo, a sa druge strane sačuvati i ojačati žrtve nasilja. Mi u centru se trudimo se da žrtvu nasilja psihološki jačamo i da je usmeravamo ka onim područjima gde je ona kompetentna. Trudimo se da joj objasnimo da odgovornost za porodično nasilje nikad ne snosi žena i da ona ne sme da se stidi umesto nasilnika. Naravno, nastojimo da je podsetimo i da joj skrenemo pažnju na činjenicu da na ovom svetu postoji još osoba koje su spremne da joj pruže ljubav, zaštitu i sigurnost“, navodi Alavanja.

Nasilje nije vaša sramota i svaka osoba može biti izložena nasilju! Sistem vam može pomoći ako mu dozvolite.

Žrtvama nasilja Alavanja poručuje da se, pored policije, organa starateljstva, organizacija iz nevladinog sektora, mogu obratiti Savetovalištu za brak i porodicu Gradskog centra za scocijalni rad u Beogradu koje realizuje program prevencije nasilja nad ženama „Osnaživanje žena protiv nasilja“.

„To je grupni program namenjen ženama koje žele da se informišu o partnerskom nasilju, steknu određena znanje za prepoznavanje nasilja, osnaže se u cilju izlaska i reagovanja na nasilje. Obuhvata sistemski, rodno senzitivni pristup porodici usmeren na prepoznavanje nasilja i reakciju na njega, osnažiavnje kapaciteta žrtve za rešavanje problema i izlazak iz nasilja koji se postiže kroz različite aspekte rada sa žrtavama kao što su informativni, edukativni, preventivni i razvojni. Većina žena koje su prošle kroz preventivni program je izrazila želju da ga ponovi, što govori koliku im to podršku predstavlja i da im mnogo znače stečena iskustva i međusobna podrška u grupi“, kaže ona.

Odlukom o pravima i uslugama socijalne zaštite Grada Beograda, Grad je omogućio finansijsku podršku žrtvama porodičnog nasilja kroz stalnu novčanu pomoć za žene žrtve, Sredstva za lične potrebe koja se obezbeđuju korisniku privremenog smeštaja u prihvatilište za žene žrtve nasilja u porodici za vreme dok traje usluga smeštaja. rada sa žrtavama kao što su informativni, edukativni, preventivni i razvojni.

Prema njenim rečima, zaštita dece žrtava nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja je složen proces u kome učestvuju ustanove, organizacije i pojedinci iz različitih sistema, te efikasna intervencija pretpostavlja kontinuiranu saradnju i zahteva koordiniranu akciju svih učesnika u procesu.

„Tokom rada sa detetom i njegovom porodicom procenjuju se potrebe, snage i rizici za svako dete u porodici i samim time planiraju dalje mere. To su mere iz domena socijalne i porodično pravne zaštite ( materijalna podrška, savetodavno terapijske usluge, smeštaj, starateljstvo…). Centar ima mogućnost da, preduzme aktivnosti koje će umanjiti rizike kojima je dete izloženo, ukoliko nije utvrđeno postojanje ozbiljne opasnosti po život i zdravlje deteta, izricanjem jedne ili više mera korektivnog nadzora roditelja. Zanemarivanje ili zlostavljanje dece od strane roditelja koje ima za posledicu ugrožavanje života i zdravlja deteta, rezultira hitnim izdvajanjem deteta iz porodica“, navodi ona.

Alavanja ističe da je prevencija i zaštita žrtava nasilja u porodici jedna od značajnijih oblasti delovanja Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu. Stručnjaci centra posebnu pažnju posvećuju zaštiti dece i žena koje su žrtve porodičnog nasilja, ali i starijim sugrađanima koji se, na žalost i ne tako retko, nađu u toj ulozi, dodaje ona.

Prema odredbama Porodičnog zakona, nasilje u porodici je definisano kao ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice. Odluku o merama zaštite od nasilja u porodici donosi isključivo sud.

„U oblasti zaštite od nasilja u porodici organ starateljstva (Centar za socijalni rad), ima širok dijapazon ovlašćenja, počev od pokretanja sudskog postupka, pomoći sudu u pribavljanju potrebnih dokaza, dostavljanja nalaza i mišljenja o svrsishodnosti tražene mere do preduzimanja mera starateljske zaštite, urgentnog zbrinjavanja i preduzimanja drugih mera porodično-pravne i socijalne zaštite. Sem navedenog, organ starateljstva ima i ovlašćenje da podnosi krivične i prekršajne prijave“, kaže Silvia Alavanja.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare