Dr Ostojić s VMA, nakon jezika, planira rekonstrukciju dojke

Zdravlje 01. jul 201808:40 > 08:42
N1

Prvi put u Srbiji, na Vojnomedicinskoj akademiji, izveden je revolucionarni zahvat. Naime tim lekara, predvođen majorom doktorom Nikolom Ostojićem sa klinike za rekonstruktivnu i plastičnu hirurgiju VMA, uspeo je da od režnja natkolenice, mikrohirurškom tehnikom rekonstruiše jezik i pod usne duplje kod pacijenta obolelog od karcionoma.

Pedesetjednogodišnji pacijent uspešno se oporavlja, a o izazovima tokom samog zahvata, kao i dometima rekonstruktivne hirurgije, i da li je sa pravom zovu čarobni štapić medicine, u Temi jutra govorio je doktor Nikola Ostojić.

Razgovor vodila Milena Lazarević:

„Defekt je bio veličine dve trećine jezika i dve trećine poda usta i bio je izazov za rekonstrukciju. Ova metoda koju smo upotrebili, mikrobiološka metoda rekonstrukcije, je bila idealna i u svetu predstavlja zlatni standard za rekonstrukciju ovakvih defekata“, navodi doktor uz objašnjenje da tehnike do sada korišćene nisu uspele da rekonstruišu na tako dobar način.

Doktor kaže da smatra da pacijenti u Srbiji zaslužuju da budu operisani na način na koji se to radi u svetu. „Mi smo dali sve od sebe da tako nešto i uradimo“.

Doktor je pojasnio da su njegove kolege s maksilofacijalne hirurgije odstranile pacijentu tumor i limfne čvorove u predelu vrata, a nakon toga je tim VMA ušao u rekonstrukciju s novim režnjem, koji je prvi put korišćen kod nas – režnjem sa spoljašnje strane natkolenice.

Kako prenosi, taj režanj je idealan za rekonstrukciju defekata u usnoj duplji. „Idealan je što možete upravljati njegovim dizajnom, veličinom i tkivom koji donosi. On ne ostavlja nikakve posledice na mestu odakle ste ga uzeli“, kaže doktor Ostojić. Ne ostavlja nikakvu posledicu po funkcionisanje ektremiteta, dodaje.

VMA

„Pomoću tog tkiva ostranjenog sa natkolenice se fenomenalno može rekonstruisati defekt u ustima. Ta koža natkolenice nakon par meseci postaje sluznica usta, i praktično, nakon par meseci, neće se primetiti razlika između tkiva noge i tkiva sluznice usne duplje“, dodaje.

Problem je bio jezik, kako navodi, jer je bilo potrebno time i rekonstruisati govor.

„Kada smo ranije rekonstruisali ovakve defekte, sa starijim tipom režnja, imali smo ispad određenih mišića. Ako se uzimalo tkivo za leđa, imali bismo ispad u tom mišiću koji smo uzimali s leđa“, navodi. Kaže da je prednost ovih režnjeva što ne oštećuju deo tela s kojeg se uzimaju.

Prenosi da je pacijent nakon dve nedelje počeo da pije vodu, pa je par dana mogao da jede tečnu hranu, i da je sada već na čvrstoj hrani.

„On je već počeo da priča, sada se privikava na to da nema dve trećine jezika, sada će ići na učenje kod defektrologa, da vežba da izgovara reči i rečenice čisto i tečno… On se sada već apsolutno sporazumeva sa našim tehničarima, a ja se nadam da će, nakon saradnje sa defektolozima, on bez ikakvih problema da priča normalno“, kaže doktor.

Doktor ističe da je za ovako zahtevnu operaciju, koja može trajati deset i više sati, potreban interdisciplinaran timski rad.

Godine nisu problem što se tiče mikrohirurške operacije, već to da li pacijent može da izdrži intervencije koje duže traju, kaže doktor Ostojić ističući tu važnost tima anesteziologa. Zahvalio se celom timu koji je učestvovao u ovom zahvatu.

I ranije su doktori rekonstruktivne hirurgije VMA imali sjajne rezultate, s kojima su se pojavljivali na brojnim svetskim kongresima, ističe sagovornik N1. „Imamo jaku tradiciju u plastičnoj i rekonstruktivnoj hirurgiji“, kaže.

Sa mikrovskularnim režnjem u Srbiji je prvi put operacija urađena ranih devedesetih, dodaje.

Rekonstruktivna hirurgija, generalno, je jako napredovala i ja sam srećan što smo i mi uhvatili taj voz, kaže sagovornik N1.

Prošle godine je doktor Ostojić sa timom lekara i medicinskih radnika sa VMA uspeo da spasi čoveku šaku koja je bila amputirana.

Doktor precizira da se radilo o pacijentu koji je tada imao 28 godina, a kome je bila amputirana leva šaka u predelu zgloba ručja. „Uspeli smo da rekanališemo krvne sudove, bilo je malo komplikovano zato što smo morali da uzimamo draftove sa podlaktice, da radimo više anastomoza, međutim uspeli smo… Pacijent je dobro, imao je još jednu, naknadnu intervenciju, dolazi na kontrolu, krenuo je na fizikalnu terapiju, imaćemo dobre rezultate“, kaže doktor.

Plan – rekonstrukcija dojke

Doktor Ostojić nam otkriva da mu je u planu rekonstrukcija dojke, takođe sa režnjem ovog tipa.

„U suštini uzima se deo masnog tkiva sa stomaka i pomoću njega se rekontruiše dojka. Prednost ovakvih metoda je da se ne koriste implantati, dojka se rekontruiše sa vlastitim tkivom, dakle nema odbacivanja, što može da se formira oblik dojke prirodni, i što ima na dodir mekoću normalne dojke… Prilikom tog zahvata, žena dobija i zategnut stomak, i bilo bi idealno da se ovakve intervencije rade odmah prilikom odstranjivanja, u istoj operaciji… Jako malo žena  u Srbiji se budi sa rekontruisanom dojkom. U svetu se taj procenat veće penje preko polovine – u svetu 47 do 53 odsto rekonstruisanih dojki se uradi u toku prve operacije, kod nas je procenat mnogo manji. Mislim da žene u Srbiji imaju pravo da se nakon tako velike operacije probude sa rekonstruisanom dojkom, to je naš sledeći zadatak“, kaže dr Ostojić.

Doktor kaže da Kinika za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju u Sloveniji ima najveći broj rekonstruisanih dojki u Evropi.

„Mikrohirurgija je izuzetno jako oružje, srećan sam što smo u taj arsenal uvrstili i poslednju generaciju režnjeva koja se koristi… Kad ovladate ovakvom tehnikom, vi možete reći da više ne postoji defekt koji ne može da se rekonstruiše“, naglašava gost N1.

Ističe da su za mikrohirurgiju potrebne godine treninga, manuelne sposobnosti, ali i da imate od koga da učite. Tek kad se spoje sve te stavke, možete za nekih desetak, petnaest godina da imate dobrog mikrohirurga, navodi.

Doktor Ostojić dodaje da je sve više mladih zainteresovano ne samo za estetsku, već i za rekonstruktivnu hirurgiju, pa čak i mikrohirurgiju.