Istraživanje: Mikrobi u crevima mogu da dovedu do gojaznosti

Shutterstock

Medicinski istraživači otkrili su molekul koji povezuje sitne supstance koja naša creva nazivaju domom sa nivoima masti u našim telima.

„Sada imamo molekularni mehanizam koji pruža početnu tačku za razumevanje našeg mikrobioma kao veze između naše ishrane i sastava našeg tela“, objasnio je biohemičar sa Univerziteta Emori Din Džons.

Povezane vesti

Nagoveštaji ove veze rastu već neko vreme dok učimo koliko mikrobiom naseljen bakterijama, i drugim mikrobima može da ima jak uticaj na naše zdravlje, životni vek, ali i na oblikovanje našeg tela, prenosi Science alert.

Nedavne studije su ukazale na to da vitke osobe, kao i osobe sa viškom kilograma mogu da budu zaražene, kroz širenje različitih mikroba.

Porast epidemije gojaznosti u moderno doba poklopio se sa ogromnim promenama u mikrobiomima naših creva. Ali gojaznost, sa povezanim zdravstvenim problemima, uključujući bolesti srca i dijabetes, je komplikovano stanje koje uključuje interakciju između naših gena, životne sredine i ishrane, kao i sastava našeg mikrobioma.

Studije su otkrile da se 10 odsto cirkulišućih metaboličkih molekula kod miševa može pratiti do njihovog mikrobioma, pa su molekularni biolog Ken Liu i njegove kolege odlučili da pažljivije to ispitaju.

Otkrili su molekul delta-valerobetaina kod miševa izloženih mikrobima, ali ne i kod miševa bez mikrobioma koji su uzgajani i držani u sterilnim uslovima kao kontrolna grupa. Koristeći ćelijske kulture, tim je pokazao da delta-valerobetain smanjuje nivoe karnitina.

Jedna od uloga karnitina u našem telu je da transportuje dugačke molekule masti u mitohondrije, pogon naših ćelija, gde se razlaže da bi se koristio za energiju.

Povezane vesti

Dakle, kada su miševi sa delta-valerobetainom hranjeni masnijom zapadnjačkom ishranom, nisu bili u stanju da ga efikasno koriste bez dovoljno karnitina. Miševi su se ugojili i nakupili više masti u jetri, a miševi na normalnoj, kontrolnoj ishrani zadržali su istu težinu.

Iako istraživači nisu mogli direktno da pokažu ovaj mehanizam kod ljudi, korelacije između nivoa delta-valerobetaina, karnitina i nivoa telesne masti su se poklopile.

Kod 214 ljudi otkrili su da je prosečni nivo delta-valerobetaina u krvi bio 40 procenata veći za ljude sa indeksom telesne mase (Body mass index-BMI) većim od 30 u poređenju sa onima sa nižim BMI.

Patolog sa Univerziteta Emori Endrju Niš objasnio je da neke vrste bakterija verovatno proizvode više delta-valerobetaina od drugih.

Ovo bi objasnilo kako faktori koji utiču na sastav našeg mikrobioma, od ishrane do toga sa kim živimo i koje lekove uzimamo, takođe menjaju način na koji naš mikrobiom utiče na našu težinu.

U pratećem pregledu studije, nutrigenomičar sa Univerziteta Vanderbilt, Džejn Ferguson, ističe da je delta-valerobetain takođe prisutan u uobičajenoj hrani, uključujući meso i mleko, i utvrđeno je da ima ulogu u smanjenju održivosti ćelija karcinoma.

„Dakle, delta-valerobetain može da  imati i pozitivne i negativne efekte na zdravlje domaćina“, napisala je ona.

Liu sumnja da je osetljivost tela sisara na delta-valerobetain možda evoluirala kao način da se podstiče skladištenje masti za vreme kada je hrana bila oskudna.

„Ova vrsta informacija bi potencijalno mogla da pomogne da se razvije personalizovana strategija za gubitak težine“, rekao je Liu.

Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Nature Metabolism.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!