„Kraći fitilj“ današnjih tinejdžera: Pubertet nije lak ni deci ni roditeljima

Zdravlje 16. feb 202309:04 14 komentara
Shutterstock

Granice ulaska u pubertet su dosta snižene nego kod prethodnih generacija. Danas se smatra da pubertet počinje između 8. i 13. godine kod devojčica, a kod dečaka između 9. i 14. godine. Ovaj period stavlja pred izazove i roditelje i decu. Nervoza, promene raspoloženja, pa i povišeni tonovi - sa svim tim se suočavaju roditelji, a pedagog Jelena Holcer za portal N1 ukazuje na to da mora da postoji uzajamno poštovanje i da pubertet nije opravdanje za neprimereno ophođenje.

„Za oba pola je ovo period velikih fizičkih, mentalnih i socijalnih promena. Oba pola sada više nego inače istražuju svet oko sebe na nov način, imaju nestabilne emocije, izražene promene raspoloženja. Ponekad njihove potrebe deluju kontradiktorno, na primer, istovremeno imaju potrebu za ličnom privatnošću, ali i da budu prihvaćeni i što većem okruženju. Takođe, promene na telu i u načinu razmišljanja mogu uticati na samopouzdanje i kod devojčica i kod dečaka“, kaže za portal N1 pedagog Jelena Holcer.

Kako dodaje, devojčice u pubertetu obično počinju intezivnije da razmišljaju o svom fizičkom izgledu, kao i o načinima da svoj fizički izgled učine sebi što prihvatljivijim. Otuda, kaže,  interesovanje za proizvode za negu. Takođe, su im veoma važni odnosi sa vršnjacima.

„Zato što je ženski pol verbalno veštiji i zato što su devojčice od najranijeg uzrasta podržavane da budu otvorene kada se radi o njihovim emocijama, one će biti spremnije nego dečaci da razgovaraju o svojim emocijama. Za razliku od njih, dečaci u pubertetu imaju izraženu potrebu za samostalnošću kao i želju da ih odrasla okolina shvata “ozbiljno”, zapravo, što odraslije“, objasnjava naša sagovornica.

Jelena Holcer navodi da se dečaci o promenama koje im se dešavaju informišu više preko medija, interneta a manje od drugova i članova porodice, dok će devojčice više razgovarati sa onim osobama koje smatraju najbliskijim. Jedno je sigurno – u ovom periodu i dečacima i devojčicama je potrebna podrška.

Izazovi pred roditeljima

Međutim, pubertet i roditelje stavlja pred teškoće i izazove.

Holcer navodi da su roditelji su zaboravili kako je to biti u pubertetu, a dešava se i da pripadaju onim generacijama koje su prošle kroz pubertet bez ikakvog posebnog angažovanja njihovih roditelja.

„To su oni roditelji koji govore :”U moje vreme nisam ni znao/znala da sam u pubertetu”. Drugi razlog zašto je ovaj period težak za roditelje jeste što su današnji tinejdžeri, za razliku od svojih roditelja, drugačiji. Oni imaju „kraći fitilj“, drugačiju vrstu pažnje, pa svaki roditeljski pokušaj da sebe postave u superiorni položaj, odmah nailazi na neuspeh. Autoritet se stiče i zaslužuje, a ne podrazumeva. Tako, ukoliko roditelji tek u pubertetu njihove dece pokušaju da igrade odnose poverenja ili da očekuju dečije poštovanje ili prihvatanje njihovog autoriteta… uveliko su zakasnili“, naglašava pedagoškinja.

Ističe da je pubertet raskrsnica između „sveta detinjstva“ i „sveta odraslih“. To zapravo znači da će dete pokušavati, kada mu to odgovara, da ima prava odraslih, a obaveze deteta, a kada mu odgovara – da minimalizuje svoje obaveze opravdanjima “ja sam još uvek dete”, dodaje.

„Dete istovremeno pokušava da se otrgne od roditeljske zavisnosti i pokaže se kao samostalno za život kao što to čine odrasle osobe dok u realnosti, to često nije tako. Ovo razmimoilaženje dovodi do međusobnih nerazumevanja i sukoba. Ipak, to ne znači da je nemoguće u pubertetu razviti sa detetom odnos poverenja i podrške“, naglašava Holcer.

Uticaj hormona na ponašanje

Sagovornica portala N1 objašnjava da hormonski balans ili disbalans utiču na ponašanje i odraslih ljudi, a da u periodu puberteta lučenje hormona znači da deca još manje uspevaju da kontrolišu svoje emocije nego što su to naučile odrasle osobe.

„Zato su razdražljivi, imaju iznenadne izlive besa ali su izražene i promene različitih emocija u kratkom vremenski periodu, pa se tako smenjuje period plača sa periodom radosti i smeha“, dodaje Holcer.

Takođe, ukazuje na to da hormoni utiču na promenu fizičkog dela tela ali da je još važnije što oni prouzrokuju i promene u ponašanju i načinu razmišljanja. „Tako, kako se telo prilagođava ovim promenama, prilagođava se i mozak“, navodi.

Koji su razlozi nervoze i histerije, promene raspoloženja u pubertetu

Holcer navodi da je pubertet vreme velikih odluka i da roditelji moraju da se naoružaju strpljenjem.

„Omnipotencija je jedna od mogućih osobina tinejdžera i jedan od razloga zašto je teško razumeti ponašanje deteta u pubertetu. Pod ovim pojmom se podrazumeva da deca ne poznaju realno svoje granice. Čini im se da sve mogu, sve znaju, na sve imaju pravo, da im je sve dopušteno. Ovo je posebno rizično ukoliko se pojave neki oblici zavisnosti (cigarete, alkohol, internet, opijati…). Tada, uveravaju ubedljivo i sebe i roditelje da “nije to ništa”, kako “svi to rade”… Zašto su u tome toliko ubedljivi? Zato što u to ubedljivo veruju. Omnipotencija im daje osećaj da imaju kontrolu nad svime što im se dešava, iako je zapravo, nemaju“, navodi Holcer.

Sagovornica portala N1 objasnjava da u doba puberteta ubrzan je razvoj emocionalne inteligencije i da upravo zbog toga, u mnogim porodicama i dolazi do sukoba sa roditeljima, do pojačane nervoze i međusobnih neslaganja.

„Ako vaše dete ima buran pubertet, naoružajte se strpljenjem. Ostanite podrška i uložite napor da ga razumete. Zašto je to toliko važno? Pubertet je, između ostalog, i vreme velikih odluka. S obzirom da je emotivni pogled na svet, kod tinejdžera primarni, i odluke koje se donose su emotivno donesene odluke. Ali, u kombinaciji sa omnipotencijom, rizici da odluke koje tinejdžer donese budu pogrešne se mnogostruko uvećavaju“, kaže.

Pedagog ističe da se obično u ovom periodu uzima prva cigareta, dešavaju prva eksperimentisanja sa drogom, moguće je prvo zaljubljivanje, samim tim i prvo seksualno iskustvo.

Veoma je važno da sve ove odluke budu donete racionalno, a ne emotivno, jer svaka od njih može obeležiti detetov život za dugi vremenski period, dodaje.

„Dete najčešće donosi odluke samostalno, ili u razgovoru sa svojim vršnjacima, tj. opet emotivno. Zato je neophodno da učinite sve da u ovakvim njegovim razmišljanjima i odlučivanjima budete prisutni, i „povezani“ sa detetom, jer vi kao odrasla osoba možete uticati da i racionalno ima značaja u njegovom odlučivanju“, savetuje pedagog.

Povišeni tonovi i uzajamno poštovanje

Na pitanje da li treba reagovati ako dete priča povišenim tonom sa roditeljima, Holcer je jasna – nema razloga da pubertet bude opravdanje za neprimereno ophođenje.

„U periodu puberteta deca su konačno u uzrastu kada ne moramo sve da im opširno objašnjavamo. Većinu manira, poželjnog ponašanja već su savladala. Nema razloga da pubertet bude opravdanje ili razlog za prihvatanje neprimerenog ophođenja tinejdžera. Imate pravo da na određenim postupcima insistirate bez dodatnih objašnjavanja zašto to činite. Negujte uzjamno poštovanje“, savetuje pedagog.

Odnos majka – ćerka u pubertetu

Devojčice će u pubertetu na poseban način posmatrati svoje majke koje tada, ističe naša sagovornica, definitivno postaju ili definitivno otpadaju kao mogući modeli za kopiranje.

„Mame koje su i pre puberteta svojih ćerki posvećene i neguju kvalitetne odnose komunikacije dobro znaju da za njihove ćerke nema boljeg sagovornika o prvim poljupcima, mesečnim ciklusima, hormonskim promenama, o dečacima… Upravo od nje, mame… Upravo zato, mame mogu biti od velikog značaja i u procesu formiranja pravilnog polnog identiteta ćerki“, kaže.

Ipak, kako dodaje, veoma je važno da majke ne zaborave da bez obzira na dobru komunikaciju sa njihovim ćerkama tinejdžerkama i dalje treba da ostanu majke, a ne da se trude da budu drugarice. „Naime, devojčice (kao i dečaci) moraju biti osposobljene da svoje drugarice pronalaze među svojim vršnjacima, dok drugu mamu neće nigde naći. Ako majka, u pokušaju da bude što bliskija sa svojom ćerkom nalik drugaricama, pređe granicu odnosa roditelj-dete, njena ćerka neće moći da razvija svoje socijalne sposobnosti“, naglašava naša sagovornica.

I zaključuje da je važno znati da dobar odnos između majki i ćerki kada je ostvaren u detinjstvu, najčešće ostaje i kada ćerka postane odrasla osoba.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare