Sve o tuberkulozi: Dr Plavšić o prenošenju, simptomima i lečenju

Zdravlje 29. jan 202308:30 6 komentara
Shutterstock

Verovalo se da će tuberkuloza (TB), zarazna, epidemijska bolest koju izaziva bakterija Mycobacterium tuberculosis, biti iskorenjena u 21. veku. Međutim, ona i dalje odnosi milione života, najviše u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju.

Od tuberkuloze godišnje u svetu oboli 10 miliona ljudi, od toga preko milion dece, a umre oko dva miliona ljudi godišnje.

Srbija spada u zemlju sa niskom stopom obolevanja od tuberkuloze, koja poslednjih godina iznosi oko devet do 10 na 100.000 stanovnika.

„U Beogradu je 2019. godine broj lečenih pacijenata od tuberkuloze bio 164 (stopa 10). Slični su podaci i za druge delove Srbije, a za 2020. godinu, podaci još uvek nisu statistički obrađeni“, navodi za portal N1 prim. dr Slavica Plavšić, specijalista za plućne bolesti.

Tuberkuloza u Novom Pazaru 

U Novom Pazaru je i prethodnih godina broj obolelih od tuberkuloze bio veći nego u ostalim krajevima Srbije.

Povezane vesti

„To se može pripisati kulturološkim osobenostima ovog područja gde ima višečlanih porodica iz kojih se neka obolela osoba ne leči, možda se porođaji češće obavljaju u kućnim uslovima, pa ta deca ne prime BCG vakcinu (Bacilus Calmett-Guerin) po rođenju“, smatra doktorka.

Ona dodaje da u ovom području, godišnje od tuberkuloze oboli oko 50 osoba. Tokom prošle godine potvrđeno je oko 30 obolelih. Vest da je u Novom Pazaru devetoro dece obolelo od tuberkuloze iznenadila je javnost, ali ne i lekare koji su upućeni u ovu problematiku.

„Uverenje koje vlada – da je ova bolest iskorenjena – nije tačno. Broj obolelih od tuberkuloze je u stalnom padu, epidemijska situacija se dobro drži pod kontrolom, a o samoj bolesti se jako malo govori zbog predrasuda koje vladaju u našoj zemlji“, kaže dr Plavšić.

Ona dalje objašnjava da se tu radi o porodičnoj epidemiji, gde je po troje dece dece iz dve porodice zaraženo u kontaktu sa nekim od obolelih članova svoje porodice koji nije lečen, pa se dalje bolest prenela na još troje njihovih vršnjaka koji su bili sa njima u kontaktu.

Doktorka smatra da pojava tuberkuloze kod devetoro dece jeste zabrinjavajuća i nije smelo da se dozvoli da dođe do toga. Međutim, kada se radi o javnom zdravlju, ovaj podatak ne bi trebalo da bude alarmantan, jer se slična lokalna epidemija dogodila i 2013, 2014. i 2016. kada je 16 srednjoškolaca zaraženo.

„Tuberkuloza nije mogla da se razvije za nekoliko dana, nego su deca u Novom Pazaru, najverovatnije u porodici, bila izložena prisustvu nekog ko je zaražen najmanje mesec dana“, objašnjava sagovornica portala N1.

Zaraza se najpre širi u porodici

Tuberkuloza nije nasledna, kako navodi doktorka, ali se zaraza najpre širi među članovima porodice, jer su izloženi velikoj količini bacila u dugom vremenskom periodu.

Kako dr Plavšić objašnjava, „odraslima se radi snimak pluća, a deci najpre takozvana Mantoux proba ili PPD test“.

„Ukoliko je reakcija burna, onda se tim osobama daje preventivno jedan lek iz grupe tuberkulostatika, koji treba da piju šest meseci. To je takozvana imunoprofilaksa“, objašnjava ona.

Bolest je uglavnom lokalizovana u plućima, ali može da zahvatiti i druge organe i tada je reč o vanplućnoj tuberkulozi koja najčešće zahvata: plućnu maramicu, limfne žlezde, kožu, mozak, moždane opne, kosti i oči.

N1

Faktori rizika

„Faktori rizika za nastanak tuberkuloze su: dugotrajan i ponavljan kontakt sa obolelom osobom, bilo koja imunokompromitujuća stanja, neuhranjenost, konzumiranje cigareta, alkohola i/ili narkotika, kao i HIV infekcija“, kaže doktorka.

Povezane vesti

Takođe, od tuberkuloze najčešće obolevaju socijalno ugrožene kategorije stanovništva, zatvorenici i osobe koje žive u zajednici sa tuberkuloznim bolesnikom.

Bolest se prenosi kapljičnim putem, kada obolela osoba kašljem, kijanjem, čak i smehom ili govorom izbacuje bacile tuberkuloze koji se zatim šire dalje.

„Posebno težak oblik bolesti je milijarna tuberkuloza. Tada se bakterije šire krvotokom iz pluća i zahvataju i druge organe. Ovaj oblik bolesti je jedan od najtežih, a smrtnost iznosi oko 30 odsto čak i kada se leči. Smrtonosni oblik koji se posebno javlja kod nevakcinisane dece je i tuberkulozni meningitis. Nije iskorenjena ni koštano-zglobna tuberkuloza“ ističe doktorka.

Zaraza ne znači i bolest

Neće se kod svake zaražene osobe razviti bolest, objašnjava dr Plavšić, i dodaje – samo kod 10 odsto onih koji se inficiraju, razvija se aktivna tuberkuloza.

„Da li će do zaražavanja i obolevanja doći, zavisi, s jedne strane, od samog uzročnika (njegove zaraznosti), a s druge strane, od otpornosti organizma koji dolazi u kontakt sa bacilom“, kaže doktorka.

Simptomi

Najčešći simptomi tuberkuloze su sasvim nespecifični i mogu dugo da budu minimalno izraženi, pa se pacijenti i ne javljaju lekaru.

Doktorka kaže da je zbog toga ovo vrlo podmukla bolest. Najčešći simptomi su: malaksalost, gubitak apetita i mršavljenje, pojačano noćno znojenje, povišena temperatura, uz kašalj koji je najčešće suv i uporan, a ređe praćen iskašljavanjem sluzi, gnoja i krvi.

Dijagnozu tuberkuloze postavlja isključivo pulmolog na osnovu anamnestičkih podataka, pregleda i obavezne radiografije grudnog koša koja je neophodna i najvažnija dijagnostička metoda. Ukoliko postoji sumnja na neku drugu bolest, potrebno je uraditi i skener grudnog koša.

Lečenje tuberkoloze

Nakon potvrde dijagnoze, započinje se lečenje, koje se danas sprovodi po takozvanom direktnom kratkotrajnom režimu i ne traje više godinu ili dve, kao što je to bilo ranije, nego šest meseci, pod uslovom da se radi o prvom razboljevanju, odnosno osam meseci ukoliko se bolest javila drugi ili treći put.

Povezane vesti

„Novooboleli se leče kombinacijom četiri leka, koji se zovu antituberkulotici I reda. To su lekovi koji deluju baktericidno i bakteriostatski na bacile TB“, objašnjava doktorka.

Ona dodaje da se lečenje novoobolelog pacijenta započinje inicijalnom fazom u trajanju od dva meseca sa četiri primarna antituberkulotika (HREZ). Nastavlja se produženom fazom u trajanju od četiri meseca, sa primenom dva leka (HR).

„Kada je u pitanju bolničko lečenje, oboleli od tuberkuloze se leče oko dva meseca dok traje terapija sa četiri leka i u tom periodu se očekuje da dođe do prestanka njihove zaraznosti. Zatim se nastavlja ambulantno lečenje sa dva leka još četiri meseca, pod kontrolom nadležnog dispanzera za plućne bolesti“, dodaje dr Plavšić.

Tuberkulozni bolesnici tokom celog perioda lečenja treba da se pridržavaju odgovarajućeg higijensko-dijetetskog režima života, da izbegavaju teže fizičke napore, da se ne izlažu suncu, a u najvećem procentu slučajeva treba da su na bolovanju ili u izolaciji, znači da ne idu u školu za vreme lečenja.

Samo ukoliko lekar koji leči obolelog proceni da je bolesnik sposoban za rad (ako se radi o minimalnoj bolesti i ako oboleli ne radi u zdravstvu, prosveti ili sa prehrambenim namirnicama), on se može vratiti na posao ili u školu, uz redovno uzimanje terapije, i pre završetka lečenja.

„Ako su promene u plućima male, a lečenje redovno i pravilno, postiže se potpuno izlečenje bez posledica“, ističe doktorka.

Ona dalje objašnjava da ukoliko se ne leči redovno, bolest napreduje, lečenje postaje neuspešno i vodi do stvaranja rezistencije.

„To znači da pacijenti postaju zaraženi rezistentnim bacilima koji ne reaguju na terapiju osnovnim lekovima. To ima za posledicu da ostaju zarazni jako dugo, nekada i doživotno, jer se infekcija sve više širi i na kraju dovodi do smrtnog ishoda“, ističe sagovornica portala N1.

Svi pacijenti sa tuberkulozom u Srbiji imaju pristup sistemu DOTS – direktno opservirani tretman.To je svetski priznat sistem kao najbolji za lečenje tuberkuloze i rezistentne tuberkuloze. To znači da se svaka doza lekova uzima pod nadzorom medicinske sestre, o čemu ona vodi evidenciju.

„Pacijent oboleo od TB pre početka lečenja mora da bude upoznat sa tim da je terapija duga, i da mora svakodnevno i redovno da koristi više lekova da bi došlo do izlečenja. Neophodne su i redovne kontrole, redovno praćenje laboratorijskih analiza krvi, kontrolni rendgen pluća, pregled sputuma“, navodi doktorka.

Lečenje dece

Referentna ustanova u regionu za lečenje tuberkuloze kod dece je Odeljenje za dečju tuberkulozu pri bolnici za dečije plućne bolesti KBC „Dr Dragiša Mišović“. Tamo se sada leči i nekoliko dece sa tuberkulozom iz Novog Pazara.

Simptomi bolesti kod dece su isti kao kod odraslih, kaže doktorka i ističe da se radiološka slika razlikuje.

„Glavna teškoća u dijagnozi tuberkuloze kod dece je vezana za dokazivanje bacila tuberkuloze u sputumu ili kulturi, s obzirom da najveći broj dece sa aktivnom tuberkulozom slabije izbacuju bacile u spoljašnju sredinu (nemaju bacilarnu bolest) i retko su zarazna“, dodaje doktorka.

Tuberkulinska proba (PPD proba; Mantoux proba) je kožni test koji, uz dostupne metode, može da pomogne u postavljanju dijagnoze.

„Poslednjih godina razvijeni su testovi za dokazivanje tuberkuloze iz uzorka krvi, ali još uvek ne postoji dovoljno iskustva sa njihovom primenom, pa ih savremene smernice za dijagnozu TB ne preporučuju za rutinsku primenu kod male dece“, kaže dr Plavšić.

Bolničko lečenje dece traje dugo, od tri do šest meseci, pa je zbog toga ovoj deci obezbeđeno i redovno praćenje nastave.

„Obolela deca su najčešće školskog uzrasta, i oni ništa ne propuštaju od gradiva zahvaljujući nastavnicima iz Specijalne škole „Dragan Hercog“ koji dolaze u bolnicu i drže im časove. Lečenje tuberkuloze kod dece je slično kao kod odraslih, samo se doza lekova prilagođava njihovoj težini. Dakle, standardizovano, što znači da se prva dva meseca daju četiri tuberkulostatika prvog reda, a narednih šest meseci se nastavlja lečenje sa dva osnovna leka“, objašnjava doktorka.

Ona dodaje da su „svi lekovi za tuberkulozu su kod nas dostupni, dobijaju se u bolnici, a tokom ambulantnog lečenja besplatno, na recept u određenim apotekama“.

S obzirom na to da je tuberkuloza zarazna bolest, lečenje ovih pacijenata je obavezno po zakonu i besplatno i za one pacijente koji nemaju zdravstveno osiguranje.

„Zbog relativno malog broja pacijenata koji boluju od tuberkuloze, naročito od kad je počela kovid epidemija, praktikuje se da se dijagnostika obavi u matičnoj ustanovi, a zatim se pacijenti šalju u specijalizovane bolnice za lečenje tuberkuloze, a to su bolnica na Ozrenu kod Soko Banje i u Beloj Crkvi gde se leče pacijenti iz Vojvodine“, kaže dr Plavšić.

Za lečenje tuberkuloze posebnih kategorija, postoje određene specifičnosti regulisane strogim protokolima.

„U posebne kategorije, pored dece spadaju: trudnice, imunodeficijentne osobe, osobe koje imaju HIV i multirezistentnu tuberkulozu. To su pacijenti koji ne reaguju na jedan ili više tuberkolostatika prvog reda“ navodi doktorka.

Lečenje multirezistentne tuberkuloze je, prema rečima dr Plavšić, izuzetno skupo i zahteva znatno duže vreme lečenja, najčešće oko dve godine. Lečenje ekstenzivne rezistentne tuberkuloze zahteva posebne uslove i sprovodi se pod kontrolom konzilijuma lekara, koji je zadužen da propisuje terapijske režime i prati njihovo sprovođenje.

Prevencija tuberkuloze

Preventivne mere su rano otkrivanje obolele osobe, izolacija i lečenje obolelog kao izvora zaraze. U preventivne mere spada i RTG pluća u sklopu sistematskih pregleda jednom godišnje kod pušača, na dve godine kod nepušača. Svaki kašalj koji traje duže od tri nedelje zahteva snimanje pluća.

„U Srbiji je obavezna vakcinacija BCG vakcinom po rođenju, a najkasnije do navršene prve godine života. Ovo je najčešće korišćena vakcina u svetu sa više od 90 odsto vakcinisane dece“, kaže dr Plavšić i dodaje da „vakcina pruža efikasnu zaštitu od svih oblika bolesti, posebno od potencijalno smrtonosnih u detinjstvu: milijarne tuberkuloze i tuberkuloznog meningitisa“.

Imunitet koji ona daje, kako navodi doktorka, slabi nakon desetak godina.

Doktorka takođe dodaje da je u nekim razvijenim zapadnim zemljama, gde se tuberkuloza retko javlja, obavezna vakcinacija BCG vakcinom ukinuta.

Kontraindikacije

Doktorka kaže da su kontraindikacije za primanje ove vakcine akutne bolesti deteta, teške hronične bolesti praćene imunodeficijencijom, ali i alergije.

„Vakcina je izuzetno bezbedna i vrlo retko se javljaju nus pojave u vidu takozvanih besežitisa. To je lokalno zapaljenje na mestu uboda i retko može da zahvati okolne limfne žlezde pazuha, podvilične jame i supraklavikularne žlezde. Obično se povlači samo posle izvesnog vremena, a ako potraje duže, onda se leči po utvrđenim procedurama“, objašnjava dr Plavšić.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare