Divljine Beograda: Upoznajte neotkrivene avalske staze pogodne i za iskusne planinare

Lifestyle 28. apr 202409:47 3 komentara
Nemanja Jovanović

Pretpostavljam da ne postoji žitelj glavnog grada, koji bi se nazvao Beograđaninom, a da nije čuo i posetio malenu planinu nadomak Beograda, Avalu, tek nešto višu od brda. Uprkos, ne tako oskudnoj informisanosti na temu Avale, uvek ima nečeg novog što bi se o njoj zabeležilo, a posebno da bi se dao predlog za alternativni hajking.

Piše: Nemanja Jovanović

Avala je niska i po površini mala planina, koja sa svojih 511 metara nadmorske visine, tek za 11 metara prelazi visinu definisanu za brda. Nalazi se na oko 17 kilometara južno od Beograda, i prostire se u pravcu severo-zapad / jugo-istok. Oko porekla postanka Avale, kolale su dezinformacije čak i u časopisu „Nacionalna geografija“.

Nemanja Jovanović

Ona je zapravo lakolit, reljefni oblik koji se formirao tako što je lava, koja je tekla ispod površine zemlje, pokušala da eruptira, pa je neuspelom erupcijom stvorila uzvišenje koje prelazi 500 metara u visinu i tako je stvorena planina. Na ovaj način stvorenih planina, u Srbiji imamo čak tri.

Nemanja Jovanović

Pored Avale, lakoliti su u zapadnom delu naše zemlje planine Cer i Boranja. Poznato je da se na Avali nalaze rudnici srebra i žive, a razlog tome i jeste magma koja je putovala ovim brdima.

Inače, na turskom jeziku Avala (havala), znači uzvišenje sa pogledom, pa tako usvojeno ime, odlično objašnjava izgled, ali i vojno stratešku poziciju, obzirom da ona dominira brdima Ripnja na zapadu i jugu, Zuca na jugu i istoku, kao i brdima Boleča i Zaklopače na krajnjem istoku.

Povezane vesti

Zbog svoje dominantne strateške pozicije, kroz istoriju, Avala je bila korišćena u vojne svrhe. Isprva su je koristili Rimljani za svoja utvrđenja, a od srednjeg veka, Srbi prave tvrđavu Žrnov, koja biva oteta od strane Turaka 1442. godine. U tom periodu dobija i nove, ojačane bedeme ali nakon Osmanlija, ponovo je vraćena Srbima.

Korišćena je sve do XVIII veka, nakon čega biva napuštena. Tako je ostalo do 1934. godine, kada je po odluci kralja Aleksandra, a u dogovoru sa tadašnjim poznatim vajarom Ivanom Meštrovićem, počinje miniranje utvrđenja Žrnov, koje je nosilo veliku istorijsku važnost Avale.

Na tom mestu, podignut je spomenik Neznanom junaku, zbog pogibije koja se desila 1915. godine, prilikom povlačenja srpske vojske iz Beograda. Prilikom povlačenja, jedan srpski vojnik, najverovatnije još dečak je poginuo na samom vrhu Avale. Nemci su ga sahranili i na krstu „Ein unbekannter serbischer soldat“ (Nepoznati srpski vojnik).

Nemanja Jovanović

Za identitet Beograda, po ličnom mišljenju, podizanje spomenika je bio čin poništavanja istorije jednog grada, u kontekstu demonstracije sile aktuelne vlasti, ali i odavanje počasti žrtvama rata, kao i simbol Jugoslavije u nastajanju. Sam mauzolej, građen je po uzoru na grobnicu persijskog kralja Kira.

U to vreme, vladao je trend arhitektonske mimikrije ovakvih građevina, sa važnim građevinama iz istorije Persije. U vremenu II svetskog rata, nacisti su zauzeli svoj položaj na Avali, gde im se nalazio i štab. Na samom vrhu, oko spomenika, posadili su raznolike četinare, koje i danas zatičemo gore.

Inače, pre dinastije Obrenovića, vegetacija Avale je bila posečena, a zatim je baš u njihovo vreme vlasti, ceo šumski pojas, kojim se i danas šetamo, bio je obnovljen sadnjom. Interesantno je i to, da se među čempresima, neposredno ispod mauzoleja, nalazi i nekolicina sekvoja, sađenih u vremenu Josipa Broza.

Povezane vesti

Šumskim pojasom dominiraju listopadi, ali nailazi se i na deonice sa četinarima. Divljači, praktično i da nema, osim porodice srndaća, koja je obnovila svoju populaciju pre manje od dve godine i sada im se broj uvećao na oko 7/8 jedinki. Na njih se nailazi na najmanje posećenom delu, o kome će biti više reči u narednim redovima teksta.

Avala je podeljena na tri pojasa. Prvi je od naselja Beli Potok i u tom delu se zatiče najviše četinarskih stabala kroz koje se spušta jedna od pešačkih staza. Drugi je iz pravca Pinosave, odakle vodi popločana, najkomercijalnija staza, koju koristim kišnim danima za trčanje uzbrdo, kako bih izbegao blato. Treći i najinteresantniji pojas je iz pravca naselja Zuce. Do njega se dolazi autobusom broj 403.

Nemanja Jovanović

Od stanice se ide posle par stotina metara udesno, kroz borov šumarak sa par stambenih, montažnih objekata, razbacanih u podnožju. Odatle počinje veći broj staza, koje se ukrštaju u svim smerovima, po čitavoj Avali. Baš zbog toga, potrebna je koncentracija i dobar orjentiring, da biste zapamtili ovu stazu koju ću opisati. Odlična je za dobijanje kondicije, sa tri strma uspona i spusta u kružnoj stazi. Dužina treka je oko 8km, sa preko 500m visinske razlike.

Dakle, od navedenih kuća, kreće se prvom stazom pravo, iz pravca juga ka severu. Nekih kilometar i par stotina metara se ide, praktično po ravnom, sa tek blagim nagibom. Nakon što se staza spusti, na krivini udesno, odlazi se na prvi uspon. On traje nekih 500 metara. Držite se samo pravca koji vodi ka vrhu, bez skretanja. Kada se izađe do pešačke staze koja je seče, krećete se udesno, do info table sa tri rotirajuće kocke koje objašnjavaju životinjski svet u šumi.

Nemanja Jovanović

Odatle lagano uzbrdo odlazite udesno, sve dok put ne počne da vas vodi strmo nizbrdo, do planinarskog doma Čarapićev Brest. Zatim, kada pređete potok, idete strmom stazom ulevo, oko 700 metara, sve dok ne izađete na asfalt. Tu nedvosmisleno imate betonsku stazu do spomenika. Nakon toga, spuštate se popločanom stazom do podnožja, i izvora.

Na par desetina metara spustom od izvora, uočićete stazu ulevo. Njome sada idite strmo uzbrdo sve do spomenika palim avijatičarima. Dalje vas put opet vodi nizbrdo ka jugu, i kroz „parkovski“ deo šume, u pravcu Zuca, put vas vijugavo vodi do početne tačke. Baš na tom delu, poslednjeg uspona, ako imate sreće, zatećićete srndaće.

Ovo je kondiciono zahtevnija staza za početnike, ali i odlična rutina za iskusne planinare, da tokom zimskih meseci ostanu u formi za ozbiljnije poduhvate. Uživajte ovog leta u novim stazama na Avali iz komšiluka.

Nemanja Jovanović

O autoru:

Nemanja Jovanović je pasionirani ljubitelj prirode, dugogodišnji aktivan planinar, ekološki aktivista i vrsni poznavalac mnogobrojnih brda u krugu od oko 40km, na kojima leži srpska prestonica.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare