U igri sada Francuzi
Od "pet fabrika i milijardi evra" do jednog memoranduma: Saga o otpadnim vodama Beograda, dok Dunav i Sava ispaštaju

Srbija i Francuska potpisale su sredinom januara memorandum o izgradnji kanalizacionog kolektora za sakupljanje otpadnih voda u Beogradu, što znači da višedecenijska saga o prečišćavanju fekalija u glavnom gradu i dalje nije odmakla dalje od neobavezujućeg papira. Uprkos tome što su zvaničnici od 2014. godine obećali pet fabrika, 600 kilometara kanalizacije i ulaganje od milijardu evra, Beograd je i dalje jedini milionski grad u Evropi čije se otpadne vode izlivaju direktno u reke - u Savu i Dunav.
"Do 31. decembra 2025. godine svi privredni subjekti u Srbiji koji imaju otpadne vode iz tehnoloških proizvodnih procesa, moraće da izgrade postrojenja za njihovo prečišćavanje. Vlada Srbije namenila od 4,5 milijardi evra za projekte prečišćavanja otpadnih voda, od čega je jedna milijarda za projekte u Beogradu”, izjavila je u septembru 2023. godine tadašnja predsednica vlade u tehničkom mandatu Ana Brnabić na otvaranju postrojenja kompanije "Smurfit kapa" (Smurfit Kappa) za prečišćavanje otpadnih voda.
Dve nedelje posle isteka pomenutog roka, ništa od obećanog ne postoji. Kompanije nemaju potrojenja za prečišćavanja, niti se na njima insistira. Ekološki akcidenti time prouzrokovani su česti. Samo u nedelji pre objave o ovog teksta desila su se dva ozbiljna zagađenja vode u Srbiji.
Prvo su se izlile otpadne vode sa nesanitarne deponije Duboko, a zatim i izlila se jalovina iz rudnika koja je zagadila reku Jablanicu. O novcu niko ne govori, a Beograd je i dalje jedini milionski glavni grad Evrope koji nema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.
Novost je da je 16. januara sa izjavom o projektu beogradskog metroa, potpisan i Memorandum o razumevanju za izgradnju kanalizacionog kolektora (interceptora) "Veliko Selo - faza 1" za sakupljanje otpadnih voda grada Beograda.
Zajedničku izjavu potpisali su ministar finansija Siniša Mali i ministar za Evropu i spoljne poslove Francuske Žan-Noel Baro. O čemu se radi u Memorandumu i šta čini Fazu 1, javnost nije upoznata. Na sajtu Ministarstva finansija, u sekciji "vesti", nema informacije o ovom događaju.
Do objavljivanja ovog teksta iz ministarstva kojim rukovodi Siniša Mali nije stigao odgovor na pitanja portala N1 o tome šta je predviđeno Fazom 1, kakvi su radovi u pitanju, koliko će da traju, koliki su troškovi i uopšte - koliko bi faza trebalo da ima projekat.
Do sada jedini radovi "na terenu" koji se tiču fabrike za preradu otpadnih voda su bili kopanje velikog kanalizacionog kolektora "Interceptora". Iskopano je nešto više od polovine trase, koja ukupno iznosi nešto manje od 13 kilometara. Prekid bilo kakvih radova poklapa se dolaskom na vlast Srpske napredne stranke 2012. godine.

Grad Beograd, doduše, jeste sredinom prošle godine objavio projekte za tri deonice Interceptora koji će otpadne vode Beograda voditi do planiranog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Velikom Selu.
Na Centralni kanalizacioni sistem, koji pokriva oko 85 odsto površine beogradskog kanalizacionog sistema, priključeno je oko 1,2 miliona stanovnika centralnih gradskih opština, piše u dokumentaciji u okviru objavljenih projekata čije je detalje u maju 2025. preneo Forbes Srbija.
Jovanović: EU je mogla da pokrije do 84 odsto troškova izgradnje

Nikola Jovanović iz Centra za lokalnu samoupravu (CLS) smatra da rešenje za Beograd nije na vidiku, iako su odavno potpisani svi ugovori i obezbeđena sredstva iz kredita.
On podseća da je Skupština Srbije još u februaru 2022. godine potvrdila ugovor o kreditu od 204 miliona evra za izgradnju Interceptora i fabrike za prečišćavanje otpadnih voda.
"Ovde je interesantno to što je Kinezi trebalo da ga rade, a ne Francuzi. U tom ugovoru je kao izvođač radova označena kompanija China machinery engineering corporation, a radovi se odnose pre svega na interceptor”, podseća Jovanović.
On smatra da bi odgovorna vlast ceo ovaj projekat radila po evropskim pravilima, uz korišćenje zelenih fondova Evropske unije koji pokrivaju do 84 odsto troškova izgradnje.
“I on bi odavno bio završen”, zaključuje Jovanović.
"Sve podseća na Zrenjanin"
Iz organizacije za političku ekologiju Polekol ukazuju da je nejasno šta se desilo sa projektom koji je planirala prethodna gradska vlast, a koji je trebalo da finansira EU.
"Sve to nas podseća na istoriju u Zrenjaninu, gde su se tokom dve decenije smenjivale različite kompanije iz različitih zemalja, građani ostali bez rešenja, a u 2026. godinu ulaze i sa skoro 400 odsto skupljom vodom", kažu u Polekolu.
Kako bi se izbegla takva situacija, u Polekolu očekuju da se za svaku fazu projekta održi javna rasprava o proceni uticaja projekta na životnu sredinu u kojoj će se jasno videti "kakvu tehnologiju bismo dobili, i po kojoj ceni".
"Ovaj projekat se, zbog njegovog uticaja na Dunav, ne tiče ne samo građana Beograda i njihovog zdravlja, već i međunarodne javnosti", zaključuju iz Polekola.
Milijarde i kilometri: Šta su sve vlasti obećavale

Nije Ana Brnabić jedina obećavala velike investicije i izgradnju brojnih postrojenja za preradu otpadnih voda. Njih su "gradili” pre svih Siniša Mali, Goran Vesić, Aleksandar Vučić. Obećanja su ostajala a menjale su se sume, broj fabrika, kilometara, ali i davaoci kredita.
Tadašnji gradonačelnik Beograda, a sadašnji ministar finansija Siniša Mali je 2014. godine obećao da će za 10 godina Beograd imati pet ovih fabrika i novih 600 km vodovodne i kanalizacione mreže.
"Prioritet preduzeća “Vodovod i kanalizacija” u narednih nekoliko godina jeste da se izgradi pet fabrika za prečišćavanje vode - u Velikom Selu, Kranjči, Vinči, Barajevu i Ostružnici”, kazao je Mali u junu 2014. godine.
Dve godine kasnije - 2016, Mali je izjavio da će za 10 godina u Beogradu biti izgrađeno 600 kilometara vodovodne i kanalizacione mreže, u šta će biti uloženo 700 miliona evra. Povećao se i planirani broj stanica za prečišćavanje vode na 14.
Vesić: Beograd će do 2020. godine trajno rešiti problem kanalizacije i otpadnih voda

Goran Vesić je 2015. godine, kao gradski menadžer Beograda, u "Večernjim novostima" najavio ponovo pokretanje kapitalnog projekta "Interceptor". Tada je obećao da će "Beograd do 2020. godine trajno rešiti problem kanalizacije i otpadnih voda" i da će za to biti potrebno 500 miliona evra.
Vesić je januara 2023. godine kao ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture najavio da će iste godine početi izgradnja prve fabrike za preradu otpadnih voda "od ukupno pet predviđenih u Beogradu”.
On je rekao da je u okviru projekta “Čista Srbija” (za čiju realizaciju su opredeljena sredstva iz kineskog kredita i bez sprovođenja javnih nabavki) biti obezbeđeno još 500 miliona evra za projekte kanalizacije i postrojenja za preradu otpadnih voda.
Vučić: Milijarda za Veliko Selo
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić se više puta, van svojih nadležnosti, bavio ovim temama i obećao milijardu evra za projekat u Velikom Selu.
"Hoću da kažem ljudima da će sve naše vode i zemljišta da budu sigurni. Da će vode da nam budu čiste, da ulažemo ogroman novac, ne samo u prečistače otpadnih voda. Nas će samo Veliko Selo, Slanci da koštaju skoro pa milijardu računajući sve faze projekta", izjavio je u septembru 2023. godine Vučić.
Vučić nije obećavao kanalizaciju samo Beograđanima. On je u avgustu 2019. godine, u obraćanju građanima najavio izdvajanje tri milijarde evra i obećao da će svako selo i svaki grad u Srbiji imati kanalizaciju i čistu pijaću vodu za četiri ili pet godina. Koliko je to blizu istine - znaju građani Srbije.
Čučković: Postrojenje za 2.000 ljudi
Od brojnih obećanja do sada se konkretno, kako stvari stoje, sa radovima krenulo sredinom decembra na izgradnji postrojenja za prečišćavanje vode u Ratarima kod Obrenovca.
To je na društvenoj mreži objavio gradski menadžer Miroslav Čučković.
"Početak izgradnje prve u nizu fabrika za preradu otpadnih voda duž Save i Dunava u Ratarima stavlja Beograd na mapu zelenih prestonica Evrope", napisao je Čučković.
Ovi radovi se ne sprovode u saradnji sa Francuskom, već s Kinom i pomenutim projektom “Čista Srbija” koji realizuje Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u saradnji sa kineskom kompanijom CRBC.
Ovo postrojenje, planirano za potrebe 2.000 ljudi, trebalo bi da bude pilot projekat za sva postrojenja koja će se u narednom periodu graditi.
Infomacije o navedenim radovima se, međutim, ne nalaze na sajtovima ministarstva građevinarstva i "Čiste Srbije".

Da informisanje sa naloga na društvenim mrežama nije adekvatan način obaveštavanja građana smatraju iz organizacije Polekol.
"Pozdravljamo svaki napor da se taj problem reši, ali smatramo da javnost treba da bude temeljnije informisana i adekvatnije uključena u ovaj proces. O važnim stvarima saznajemo sa društvenih mreža javnih funkcionera. Građani nisu upoznati sa tim kakav memorandum o razumevanju je potpisan, niti kakav ugovor se planira. Želimo više informacija i kao organizacija koja se bavi ovom temom, ali još važnije, kao i svi građani na koje će ovakvi projekti uticati", kažu za portal N1 u Polekolu.
Plivao Dunavom, nije smeo kod Beograda
Podsetimo, leta 2022. godine nemački hemičar Andreas Fat krenuo je na skoro 3.000 kilometara dugačko plivanje Dunavom kako bi niz njegov tok uzimao uzorke vode, koju u pokretnoj laboratoriji na brodu analizira tim naučnika sa Univerziteta u Beču. Fat je plivao sve do Beograda, a onda je tu odustao - zbog fekalija.
Tako da je između 2014. i 2026. godine, zvanična Srbija obećala dovoljno fabrika, kilometara kanalizacije i milijardi evra da se u Beogradu više puta reši problem otpadnih voda.
Umesto toga, davale su se najave, uzimali krediti, potpisivali memorandumi, obećavalo se još više... Dok su fekalije nastavile da se ispuštaju direktno u reke.
Postavlja se "crnohumorno" pitanje: šta će stanovnici Beograda dočekati pre, metro ili fabriku za preradu otpadnih voda? Ili ništa od navedenog?
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare