MHE na Studenici: Da li će opet biti jači privatni od javnog interesa i prirode
Izgradnja mini hidroelektrane na reci Studenici bi, prema rečima lokalnog stanovništva, bila smrtna presuda za reku Studenicu koja je, kako navode, "krvotok" Parka prirode Golija i Rezervata biosfere Golija-Studenica.
Kako nešto dimenzija 30x100 metara nazvati "mini" - nije poznato, ali to je veličina planirane brane za mini hidroelektranu (MHE) na reci Studenici koja se nalazi u blizini sela Ušće nedaleko od istoimenog manastira.
Građani okupljeni u organizaciji “Polekol Srbija” kažu da, zbog privatne koristi investitora, država Srbija uništava "svoju prirodu od međunarodnog značaja", zbog čega su podneli žalbu Bernskoj konvenciji zbog planirane izgradnje.
Oni u saopštenju ističu da je Studenica "krvotok" Parka prirode Golija i Rezervata biosfere Golija-Studenica i od 2001. godine uživa zaštitu Uneska, a kandidat je i za Emerald područje Golija, što dovoljno govori o njenim prirodim vrednostima i potrebi za očuvanjem.
Investitor Hidro-Min iz Čačka planira da izgradi protočnu hidroelektranu "Studenica S4-Gradina" kapaciteta 2.160 megavata (MW) na donjem toku Studenice, na teritoriji Grada Kraljeva. Ovo preduzeće registrovano za proizvodnju električne energije je, prema godišnjim bilansima iz Agencije za privredne registre (APR) 2023. i 2024. završilo sa gubitkom.
Projekat podrazumeva podizanje brane visoke 30 metara, krune širine od 100 metara između naselja Ušće i manastira Studenica, te stvaranje akumulacionog jezera dužine oko 1,4 kilometara i površine oko 7,5 hektara na istočnoj granici zaštićenog područja.
Brana "smrtna presuda" za Studenicu?
Ukoliko dođe do realizacije ovog projekta, upozoravaju iz "Polekola", pojedine zaštićene vrste i staništa nemaju gotovo nikakve šanse da opstanu, a biće bitno narušen i intergritet Parka prirode Golija.
"Kad se jednom stavi brana, vrste koje su vezane za planinske reke apsolutno nestaju. Ribe koje naseljavaju brzotekuće reke zahtevaju velike količine kiseonika, koji se formiranjem akumulacije smanjuje, i to predstavlja kraj njihovih života. U Studenici od zaštićenih vrsta između ostalog žive potočna pastrmka, potočna mrena, peš, mali vretenar“, kaže biološkinja Andrijana Mićanović, stručna saradnica "Polekola" u sastavljanju žalbe.
Sve je, kako kaže, Strahinja Macić, iz Poleklola počelo 2021. kada je investitor probio zemljani put do reke kako bi postavio cevi i vršio geološka istraživanja. Prošle godine su stanovnici podneli dosta primedbi na urbanistički plan, ali trenutno, sudeći prema zaključcima Agencije za prostorno planiranje i urbanizam vidi se "da su saglasni" iako još ništa formalno nije sve završeno.
"Za dozvolu za izgradnju nedostaju neki detalji", kaže Strahinja Macić za N1.
Kao problem ističe i da procena uticaja na životnu sredinu nije obavezna prema zakonu, već opciona. Navodi i da "ocena prihvatljivosti", prema Zakonu o zaštiti prirode, nema obavezu da se radi na početku procesa, već može i na kraju, kada su svi radovi završeni - što više odgovara investitorima.
"Izrazito protiv je 97 odsto stanovnika Ušća, kao i veliki broj građana Kraljeva. Podršku su dobili i od Lokalnog fronta i udruženja "Starosedeoci". Osim ove, u okolini postoje 52 lokacije za MHE, a na 10 lokacija su izgrađene MHE", kaže Macić i dodaje da ih je podržao i Darko Rundek, ali ne i manastir Studenica, koji je u neposrednoj blizni.
U slučaju izgradnje planirane hidroelektrane na Studenici, direktno bi bili ugroženi potočni rak i krestati mrmoljak koji je zaštićen na nacionalnom i evropskom nivou i spada u vodozemce koji su najugroženija kategorija na planeti. Područje kroz koje protiče Studenica nastanjuju i retke vrste leptira, medved, vuk, vidra…
Mićanović ističe i značaj vegetacije koja naseljava isključivo obale planinskih reka – poput vrba, hrastova, jasenova – kojima je Srbija bogata, a u Evropskoj uniji ih gotovo nema.
"To stanište će potpuno nestati ukoliko dođe do izgradnje MHE jer ne trpi duboku vodu. To bi bio veliki udar na biodiverzitet, jer je zaštićeno stanište dom za mnoge vrste koje onda nestaju s njim", kaže Mićanović.
Ona naglašava da na biodiverzitet ne bi negativno uticala samo brana, već i ono što dolazi pre nje – krčenje šume, izgradnja pristupnih puteva, dalekovoda, obimni građevinski radovi - izgradnja optočnog tunela kroz liticu klisure, brane i mašinske zgrade.
"Uticaj MHE nije lokalizovan samo na mestu gde se ona pravi. U prirodi je sve povezano. Rekom cirkulišu hranljive materije, ribe se kreću da bi se mrestile, cirkuliše genetski materijal – brane sve to zaustavljaju. Reke su kao krvni sudovi čoveka i zamislite šta se desi kad se oni začepe trombovima – organizam dolazi u stanje kolapsa", objašnjava Mićanović.
Studenica među najvrednijim rekama Evrope
Studenica je jedan od ključnih atributa i vrednosti Parka prirode Golija i Rezervata biosfere Golija-Studenica, koji je pod zaštitom Uneska i kandidat je za Emerald područje Golija, što automatski ukazuje da je to područje izuzetno vredno i da takvo treba da ostane. Uništavanjem reke, upozorava, bio bi ugrožen integritet celog zaštićenog dobra.
"Studenica je vruća tačka biodiverziteta. Balkan ima staništa koja više nigde ne postoje. Naše reke su dom i sklonište za vrste koje u Evropskoj uniji odavno ne postoje. U Srbiji, Bosni i Crnoj Gori ostale su najočuvanije, najiskonskije reke. Imamo odgovornost da čuvamo biodiverzitet ne samo za nas, već za čovečanstvo", podvlači Mićanović.
Srbija nema luksuz da se igra sa sudbinom svojih zaštićenih područja. Treba da teži ostvarivanju ciljeva koje je sama sebi zadala i onima na koje se obavezala međunarodnim sporazumima. To znači da bi sa sadašnjih oko 9 odsto, područja pod zaštitom trebalo da proširi na 30 odsto. Umesto toga, površine pod zaštitom smanjuje tako što ih devastira, poručuju iz Polekola.
Potrebna hitna reakcija Komiteta Bernske konvencije
Polekol je u slučaju MHE Gradina, zajedno sa brojnim građanima i udruženjima, nadležnim institucijama u Srbiji podneo brojne primedbe tokom procesa urbanističkog planiranja. Oni su zajedno sa inicijativama "Spasimo Studenicu" i "Sačuvajmo planinske reke Kraljeva" Gradskoj upravi Kraljeva predali inicijativu za moratorijum na izgradnju mini hidroelektrana na teritoriji grada i to u dva navrata 2021. i 2023. godine. Nadležni ove inicijative ignorišu. Republička reviziona komisija je na korak da da saglasnost na urbanistički projekat za ovu malu hidroelektranu, što praktično znači zeleno svetlo za investitora.
Pošto su u Srbiji praktično iscrpljena sva raspoloživa institucionalna sredstva za zaštitu Parka prirode Golija i Studenice, Polekol je podneo žalbu Stalnom komitetu Bernske konvencije, koji bi trebalo hitno da reaguje.
"Tražimo od organa Bernske konvencije, IUCN-a i UNESCO-a da zatraže od Vlade Srbije da zaustavi projekat hidroelektrane na Studenici, osigura zaštitu ugroženih vrsta i staništa, te uključivanje celokupnog toka reke Studenice u Emerald mrežu. Polekol, takođe, traži terensku posetu nezavisnih stručnjaka koji bi ocenili situaciju i otvorili slučaj", kaže Strahinja Macić iz Polekola.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare