Priča stara 100 godina otkriva da se isto toliko dugo Srbija bori sa zagađenjem

Zeleni kutak 14. feb 202319:53 9 komentara
Protest u Boru
Slika iz knjige "Borski proleterijat u borbi: Bor 1903  - 1953" autora Slobodana Bosiljčića

Najveći zagađivači vazduha u Srbiji su oksidi sumpora i azota te prateće PM 2,5 i PM 10 čestice. Brojna su mesta u Srbiji, poput Smedereva, Bora, Valjeva u svojoj sredini imaju i velike koncentracije teških metala poput olova, bakra, arsena, kadijuma, koji svaki na svoj način loše utiču na zdravlje i životnu sredinu. Ovi problemi postoje u Srbiji već čitav vek, a matrica se po pravilu ponavlja.

Kada je još u prošlom veku podignut veliki dimnjak na topionici u Boru, uništavajuće dejstvo sumpornog dima proširilo se na još veće poljoprivredno područje. Komisije za procenu štete iz Niša i Beograda samo su defilovale bez ikakvih rezultata. Poslednja procena odštete bila je smešno niska. Od sedam do 20 dinara po hektaru godišnje. Prilikom prvih probnih isplata ove „odštete“ buknuo je, kao plamen, revolt seljaka od kojih je veliki broj radio u preduzeću.

Na jednom od mnogih sastanaka ogorčenih seljaka u borskoj zemljoradničkoj zadruzi, pala je odluka: onemogućiti rad topionice.

Bor 20. vek
Slika iz knjige „Borski proleterijat u borbi: Bor 1903  – 1953“ autora Slobodana Bosiljčića

Sedmog maja oko 4.000 ljudi koji su došli iz okolnih sela naoružani štapovima krenuli su zajedno sa radnicima pred opštinsku zgradu i ispostavu. Starešina ispostave komandovao je žandarmima da pucaju na ljude, ali su se uplašeni žandarmi kolebali i tražili pismeno naređenje. Impozantna je bila slika povorke natmurenih ljudi koji su ljutito stezali pesnice i prekrili sve ulice Bora. Gnev okupljene mase stalno je rastao, a Dragutin Novaković , videvši raspoloženje, uzviknuo je: “Šta ćemo mi ovde? Ura, na fabriku!“ I masa je nagrnula ka topionici. Grupa žandarma pokušala je da zaštiti postrojenje, ali bez uspeha. Sa svih strana nadirali su ogorčeni ljudi, rasturali vatru u visokim pećima, žene sa decom u naručju stavljale su mališane na industrijske pruge i zaustavljale sav saobraćaj. Gasio se večiti plamen topionice. Na zboru je sastavljena i rezolucija – zahtev preduzeću za plaćanje odštete, da se povedu i direktni pregovori i zatim odstrane štetni sastojci iz dima pomoću najmodernijih tehnoloških sredstava. Ljudi se nisu razilazili pet dana….

Bor 20. vek
Slika iz knjige „Borski proleterijat u borbi: Bor 1903  – 1953“ autora Slobodana Bosiljčića

Ovo je priča iz tridesetih godina prošlog veka u Boru, iz knjige „Borski proleterijat u borbi: Bor 1903  – 1953“, autora Slobodana Bosiljčića. U Boru i posle 100 godina imaju iste probleme, enormno zagađenje vazduha, odsustvo sprovođenja strategije za ublažavanje problema, inertnost državnih organa. Dok se, kako stvari stoje, decenijama čeka, da se potrebno posloži, još jednom podsećamo na efekte koje ostavljaju jedinjenja koja najviše zagađuju vazduh i ističemo gradove koje najviše stradaju. U pitanju oksidi sumpora i azota kao i PM čestice.

Osnovna podela

Osnovna podela je na primarne, koji se emituju direktno u atmosferu iz izvora zagađenja, na primer, dimnjaka ili auspuha i sekundarne koje se formiraju u atmosferi kroz reakcije primarnih zagađivača. U primarne spadaju primarne suspendovane čestice, sumpor dioksid, azotni oksidi, amonijak, lako isparljiva organska jedinjenja i metan. U sekundarne se ubrajaju sekundarne suspendovane čestice PM i ozon.

Sumpor dioksid – šest puta veća emisija

SO2 ili sumpor dioksid je bezbojan otrovan gas koji ima miris ugašene šibice. Nastaje pre svega sagorevanjem fosilnih goriva i u procesu prerade rude u različitim industrijskim postrojenjima. SO2 je toksičan za sve – i živa bića i biljke. Pored iritacije disajnih puteva ima ulogu i u stvaranju kiselih kiša. Kisele kiše su toksične za drveće, biljke, životinje, insekte i samu sredinu jer efekti takve kiše ne mogu da se neutrališu.  Samim tim, ona može da dovede do oštećenja biljaka, smanjivanja prinosa, uginuća insekata, riba… Zemljište koje je izloženo kiselim kišama gubi svoja svojstva jer mikroorganizmi koji žive u njemu ne mogu da se izbore sa kiselošću i umiru.

SO2 se najčešće unosi udisanjem preko usta ili nosa. Vrlo često je kombinovan sa drugim česticama prašine. Prisustvo SO2 može da dovede do sledećih tegoba: otežano disanje i kašalj, osećaj gušenja, metalast osećaj u ustima i žarenje u grlu, suzenje očiju i curenje iz nosa, ubrzani rad srca, bol u grudima, skok pritiska…

U Srbiji je prosečno šest puta veća emisija sumpor dioksida od dozvoljene.

Azotni oksidi: automobili, čeličane, cementare

Ovu grupu čini šest gasova, od kojih se azot dioksid (NO2) najčešće sreće u vazduhu. Azot dioksid nastaje tako što azot oksid, produkt sagorevanja ugljovodonika, pre svega nafte i gasa, reaguje sa kiseonikom u vazduhu. Najveći emiteri su motori sa unutrašnjim sagorevanjem u vozilima, brodovima, građevinskim mašinama, zatim elektrane, i industrija – čeličane cementare, rafinerije nafte, staklare. Azotni oksidi su odgovorni za pojavu finih suspendovanih čestica PM2.5, kao i lošeg ozona. Azotni oksidi imaju izraženo iritativno delovanje na sluzokožu disajnih puteva zbog čega izazivaju bolesti disajnih puteva, ali i rak, i to ne samo pluća. Jedan su od uzroka kiselih kiša, koje ugrožavaju zdravlje ljudi, uništavaju šume i oštećuju zgrade.

Olovo, arsen, kadijum

Olovo se u prirodi ne degradira, odnosno raspada. Toksično je za životnu sredinu i zdravlje ljudi. Olovo je potencijalni humani karcinogen, što znači da postoji dovoljno dokaza da je kancerogen za ljude. Ne postoji bezbedna doza olova za ljudsko telo, čak i mala doza može uticati na neurološki i bihejvioralni razvoj deteta. Specifični znaci izlaganja olovu su metalni ukus u ustima, anemija, poremećena funkcija jetre, znaci neurotoksičnosti kao posledica oštećenja centralnog nervnog sistema. Deca su od odraslih ranjivija prilikom izloženosti olovu. Olovo kod dece može prouzrokovati pad inteligencije i pažnje, poremećaj učenja, čitanja i sluha, kao i hiperaktivnost. Kad je o deci reč, ne postoji dovoljno bezbedan nivo olova; čak i nizak nivo olova u krvi može značajno uticati na dečje kongitivne sposobnosti.

Povezane vesti

Arsen je klasifikovan kao metaloid, što ukazuje da istovremeno poseduje hemijske i fizičke karakteristike metala i nemetala. Postoje tri vrste arsena: neorganski, organski i arsenski gas. Izvori neorganskog arsena su rude bakra i olova i rad topionica. U skladu sa Međunarodnom agencijom za istraživanje raka, neorganski arsen je dokazani  karcinogen.

Kadmijum nije predmet rudarskih iskopavanja, već je nusproizvod topljenja drugih metala, poput cinka, olova i bakra. Oni koji žive u blizini bilo koje vrste ovih pogona mogu biti izloženi kadmijumu. U blizini industrijskih područja ili mesta za odlaganje opasnog otpada izloženost je intenzivnija, što omogućava prisustvo većih koncentracija kadmijuma u zemljištu. Kod populacije koja živi u blizini takvih kontaminiranih lokaliteta, do izlaganja kadmijumu može doći konzumiranjem namirnica koje se uzgajaju u kontaminiranom zemljištu, ili sekundarno kontaminiranom atmosferskom precipitacijom. Dugotrajna izloženost kadmijumu može prouzrokovati teške zdravstvene probleme. Kadmijum je toksičan za ljude, životinje, mikroorganizme i biljke. Čak i u slučaju unosa malih količina kadmijuma, on će u organizmu biti deponovan u kostima i jetri, dok će u slučaju hronične izloženosti, bubrezi biti najpogođeniji organ.

PM 2,5 i PM 10

Ove čestice su jedan od najčešćih uzročnika zagađenja vazduha, naročito PM 2,5, koje nastaju kao sekundarni proizvod sumpornih i azotnihoksida. Uticaj čestica na zdravlje ljudi zavisi od veličine same čestice. Dok se vreme zadržavanja krupnijih čestica u atmosferi meri danima, fine čestice mogu ostati u vazduhu mnogo duže i s obzirom da su lake, mogu se preneti na velike udaljenosti. Čestice veće od 10 se zadržavaju u gornjim disajnim putevima – nosu, grlu i ždrelu, gde usled nadražaja koji izazivaju, dolazi do pojačanog lučenja sluzi. Delovanjem bronhija čestice se relativno potiskuju ka nosu i ustima. Zbog navedenog, čestice krupnijeg dijametra ne predstavljaju toliko značajnu opasnost po zdravlje, naravno ukoliko koncentracija nije često veća od dozvoljene.

S druge strane, manje, fine čestice prodiru do najsitnijih dušničkih cevčica, gde se zadržavaju u sluzokoži. Ukoliko je koncentracija suspendovanih čestica tokom niza godina, može doći do pojave različitih plućnih bolesti. Ove čestice ulaze u krvotok, ulaze u krvne sudove, talože se u krvnim sudovima kod dugogodišnje, višedecenijske izloženosti, izazivaju kardiovaskularne bolesti ili šlog. Posebno rizičnu grupu predstavljaju radnici izloženi finoj prašini u rudnicima, kamenolomima, pri proizvodnji stakla i keramike, sagorevanju iz visokih peći, cementarama.

Zdravstvena studija sprovedena u SAD pokazala je da povećanje koncentracije PM10 za 10 μg/m3 prouzrokuje povećanje dnevne stope smrtnosti za približno jedan odsto. Druga studija, takođe sprovedena u SAD pokazuje sličan rezultat za PM2.5. Povećanje koncentracije PM2.5 za 10 μg/m3 vodi ka povećanju dnevne stope smrtnosti za približno jedan i po odsto.

Na udaru najviše hronični bolesnici i deca

Prisustvom ovih elemenata i jedinjenja posebno su ugroženi astmatičari, osobe obolele od hroničnog bronhitisa i drugih hroničnih bolesti, ljudi koji se bave težom fizičkom aktivnošću. Deca su pod posebnom opasnošću, niska su, spora i time izloženija većoj koncentracije gasa koji se spušta pri zemlji.

Ne izlazite nikuda

Kako bi se umanjili negativni efekti predlaže se zatvaranje prozora, bez izlaska napolje, a posebno je važno ne izvoditi decu. Sportske aktivnosti na otvorenom su takođe opasne. Međutim, u slučajevima kada je zagađenje stalno, tokom veće dela godine, ovakve mere opreza su neizvodljive, pogotovo za one koji rade u preduzećima koji su emiteri otrovnih supstanci.

Većina građana Srbije izložena je zagađenju vazduha više nego što je bezbedno po zdravlje, a najviše su ugroženi građani Bora, Smedereva, Valjeva, Lazarevca…Neki od njih poput Borana već čitavo stoleće vode borbu za manje zagađen vazduh,

Bor između sumpor dioksida i arsena

Tako građani Bora tokom jednog meseca mogu i po 18 dana da udišu po tri puta veće koncentracije sumpor dioksida, a ponekad i do 10 puta.

Kako se navodi u Kako živeti na kontaminiranom području koji je objavila lokalna Asocijacije za razvoj grada u Boru je na svih pet mernih mesta zabeleženo prekoračnje koncentracije arsena i to od dva pa sve do 90 puta više. Osim arsena zabeležene su prekomerne količine olova i kadijuma.

U Valjevu vazduh treće kategorije

Prema podacima do kojih su došli aktivisti iz organizacije Lokalni odgovor Valjevo je u 2022. godini imalo 144 dana sa prekomernim zagađenjem, a ove godine broj sa prekoračenjem dnevnih koncentracija suspednovanih PM čestica dostigao je 23 dana, zbog čega Valjevo ima vazduh najgore, treće kategorije. Po procenama Svetske zdravstvene organizacije godišnje čak 224 građana Valjeva prerano završi svoj život usled posledica zagađenog vazduha.

Povezane vesti

Najveći udeo u zagađenju vazduha čine emisije prašine iz individualnih ložišta koja po nekim procenama učestvuju i do 70 odsto u ukupnom zagađenju vazduha.

„Uprkos tome nadležni ne planiraju ozbiljne mere i akcije. Gradska uprava još uvek nije usvojila Plan kvaliteta vazduha koji bi predvideo mere za smanjenje zagađenja vazduha. Više od godinu dana se kasni sa ovim suštinskim dokumentom u borbi protiv aerozagađenja! Na pritužbu RERI-ja i Lokalnog odgovora Zaštitnik građana je utvrdio dugogodišnje propuste Grada Valjeva i naložio lokalnim vlastima hitno preduzimanje mera“, kaže za Portal N1 Đorđe Petković iz organizacije Lokalni odgovor.

Smederevo: Galopirajući malignitet

Kako za portal N1 navodi Nikola Krstić iz pokreta Tvrđava, zagađenje vazduha u Smederevu je uzrokovano kao i u drugim gradovima ložištima, kotlarnicama i saobraćajem, što je čest slučaj i u drugm gradovima Srbije. Ono što Smederevo odvaja od drugih gradova, je kako navodi industrijsko zagađenje koje dolazi od železare HBIS.

O tome kakav uticaj na život i zdravlje ljudi ima zagađenje govore zvanični podaci prema kojima je više od tri puta uvećan broj obolelih od maligniteta, sa 1.738 2011. godine na 6.866 2019.

Prema merenju teških metala u mulju reke Ralje, na lokaciji koja se nalazi 20 metara ispod glavnog ispusta otpadnih voda smederevske železare, znatno su povišene koncentracije teških metala poput kadijuma, bakra, nikla olova.

„Mi smo podneli krivičnu prijavu protiv HBISa zbog krivičnog dela Zagađenje životne sredine, za koje je zaprećena zatvorska kazna od šest meseci do pet godina zatvora. Tužilaštvo i dalje prikuplja informacije i postupak je u istražnoj fazi“.

Dobar primer – odsumporavanje u Kostolcu

Bila je sredina jula 2017. godine kada je predsednica Vlade Srbije Ana Brnabić izjavila je u Kostolcu da je „u saradnji sa Kinom završen projekat izgradnje postrojenja za oslobađanje od sumpora dimnih gasova u blokovima B1 i B2 u Termoelektrani „Kostolac B“. Mediji su tada podsetili da je vrednost ovog poduhvata bila 130,5 miliona dolara, a da su radovi na izgradnji sistema odsumporavanja počeli u maju 2014. godine. Ipak se do početka rada čekalo nešto više tri godine od izjave premijerke. Rezultati su prema rečima Marka Cimbaljevića, vodećeg inženjera za odsumporavanje u Termoelektrani „Kostolac B“, takvi, da je emisija sumpor dioksida u maju 2022. godine smanjena za 25-30 puta.

Primer iz Kostolca pokazuje da je moguće značajnije smanjiti negativan uticaj. Za to su pored novčanih sredstava, potrebno sprovođenje zacrtanih strategija, kapaciteti, svest ali i politička volja

Prema Programu zaštite vazduha u Srbiji do 2030. godine sa Akcionim planom do 2030. godine treba da smanji emisije sumpor dioksida (SO2) za 92 odsto, azotnih oksida (NOx) za 60,6 odsto, PM10 čestica za 50,9, a PM 2.5 za 58,3 odsto, lakoisparljiva organska jedinjenja (VOC) za 28,3 odsto i amonijaka (NH3) za 20,5 odsto.

Da bi se to desilo neophodno je uvesti integrisane dozvole za sve velike zagađivače čime bi pirmer Kostolca trebalo da postone praksa svuda. Efekti se lako mogu zamisliti jer za 90 odsto zagađenja sumpor dioksidom odgovorne su termoelektrane, ugljenokopi…Oni su odgovorni i za oko polovinu zagađenja azotnim oksidima.

Kako do zdravijeg vazduha

Da bi se ovo promenilo neophodno je da veliki zagađivači u Srbiji imaju integrisane dozvole kojima se obezbeđuje njihov rad, ali i sveobuhvatna zaštita vazduha, vode i zemljišta od zagađivanja, kao i prevenciju i primenu najboljih i po životnu sredinu najprihvatljivijih tehničkih rešenja.

Međutim, od 220 evidentiranih velikih zagađivača samo mali broj njih ima dozovle. U pitanju je dugačak proces za koje Ministarstvo za zaštitu životne sredine nema dovoljne kapacitete.

Kada su u pitanju PM čestice koje nastaju u najvećoj meri u toplanama male snage i kao posledica individualnog grejanja neophodno je sprovesti zamenu ovih ložišta manje štetnim. Prema stručnim procenama postoji preko miliona ovakvih ložišta a sa ovakvim tempom zamene biće neophodno 20ak godina.

Kada bi se uradile navedene stvari Srbija bi se rešila tri najveća uzročnika zagađenja. To bi sasvim izvesno donelo kvalitetniji i zdraviji život, produžilo životni i radni vek, smanjilo oboljenja i broj dana na bolovanju bilo da da se radi o zaposlenima ili učenicima, a deca bi rasla zdravija. Za to je potrebno ojačati kapacitete, primenjivati zakone i izdvojiti više sredstava koja je moguće obezbediti. Dovoljno je bilo preskočiti neku od tura deljenja novca, pa da vazduh u Srbiji bude zdraviji. Sve od navedenog nije preterano teško izvodjivo pogotovo ako se uzme u obzir ogromna korist.

U suprotnom, posledice nečinjena ili kašnjenja su kanceri, plućne bolesti, kraći životni vek, česte druge vrste bolesti.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare