Snaga vetra u Srbiji: Potencijal je veći od očekivanog

Zeleni kutak 26. jan 202316:44 8 komentara
Unsplash/Gustavo Quepón

Iako zbog nestabilnosti s razlogom postoje oprečna mišljenja sudeći prema podacima iz dva nova domaća istraživanja, mreža u Srbiji mogla bi da prihvati i balansira višestruko veću instalisanu snagu vetra

Sa jedne strane, od industrijskih postrojenja pa sve do malih kućnih aparata, snabdevanje strujom mora biti stabilno – inače ništa od savremene civilizacije. Sa druge strane, vetar duva u skladu sa neuhvatljivim i misterioznim pravilima lokalne klime, menjajući snagu iz sata u sat, iz dana u dan i kroz godišnja doba.

Ova dva stave su u suprotnosti jedan sa drugim iI teško ih je pomiriti.

Ipak, to je pokušao da uradi Nenad Jovanović, konsultant za energetiku u kompaniji LDK Konsultants (Consultants) iz Beograda i autor jednog od dva pomenuta rada, piše Klima 101.

Prema njegovim rečima celokupan elektroenergetski sistem Srbije možemo zamisliti kao jedno jezero.

„Iz njega otiče bezbroj vrlo promenljivih i nestabilnih reka, rečica i potoka, odnosno svi potrošači u zemlji, a u njega se uliva daleko manji broj pritoka. Najveća među pritokama, i najstabilnija u prinosu je ona koja dolazi iz termoelektrana, dok su nešto manje i nestalnije, možda nalik na veće planinske potoke, one koje u jezero donose energiju iz hidro i vetroelektrana“.

Upravljači ovim našim jezerom – Elektromreže Srbije (EMS) imaju za cilj da u tom kompleksnom ekosistemu održe stabilan nivo vode, tj. da ujednače prilive i odlive električne energije, ali i da frekvenciju rada mreže održe na stabilnih 50 Hz. Elektroenergetski sistem je, drugim rečima, jedna celina, i njene gradivne elemente ima smisla posmatrati jedino kao delove te celine.

Na nivou čitavog sistema, potrošnja ima velike oscilacije u toku dana – primera radi, u toku jednog tipičnog dana ovog januara, ona se kretala između 3500 MW u ranim jutarnjim satima do preko 4500 u toku popodneva – rasla je za gotovo trećinu.

U pitanju je kompleksan posao, upravljanje mrežom – generatori se angažuju u skladu sa potrebama, procenjuju se i upošljavaju rezerve, uvozi se ako dođe do nedostatka, i sve to iz sata u sat. Prema rečima Jovanovića važan alat je procena planirane potrošnje koja se izračunava jedan dan unapred, i to za svakih deset minuta svakog budućeg sata.

„Upravo je to planiranje ključno za razvoj dobijanja energije od snage vetra“.

Kako su u nedavno objavljenom radu pokazali Milica Radovanović (EMS) i dr Željko Đurišić sa Elektrotehničkog fakulteta, vetrovi nas mogu iznenaditi i znatno uticati na dnevna odstupanja u pojedinačnim elektranama, ali je ukupna energija od vetra zapravo relativno, možda i neočekivano predvidiva.

Oni su analizirali odstupanja pet vetroelektrana u Južnom Banatu tokom 2020. godine, i otkrili da srednja nedeljna snaga debalansa, odnosno razlika između planirane i realne proizvodnje nije prelazila 30 megavata (MW), tj. samo oko osam odsto od oko 374 MW ukupne instalisane snage ovih pet vetroelektrana priključenih na prenosnu mrežu.

„To je ohrabrujuć rezultat“, kaže Nenad Jovanović, objašnjavajući faktore koji utiču na smanjenje rizika:

„Vetar može da neočekivano oslabi na jednoj lokaciji, ali to meni nije problem ako se pojača na nekoj drugoj lokaciji, gde takođe imam vetroelektranu. To znači da bi odstupanje proizvodnje trebalo da bude manje što su vetroelektrane rasprostranjenije. Sutra nećemo imati samo Južni Banat, već i ostatak Vojvodine, Golubac, mnogo više lokaliteta“, kaže Jovanović.

S druge strane Jovanovićevo istraživanje imalo je drugačiji pristup: on je modelirao optimizaciju rada sistema za jedan konkretan dan, za koji je već imao sve relevantne podatke. Zatim je u svoj model uključio jedno pitanje – šta bi se dogodilo tog dana da je instalisana snaga vetra bila pet puta veća?

Odgovor modela bio je nedvosmislen: suprotno očekivanjima skeptika, drastično povećana instalisana snaga vetra nije dovela do katastrofe u balansiranju proizvodnje struje. Model je i identifikovao koji postojeće elektrane mogu vršiti funkciju rezerve u takvom sistemu.

„Ovo znači da je postojeći sistem, naravno ukoliko bi EMS pripremio mrežu, već spreman i može da prihvati daleko više energije iz vetra, bez većih problema“, zaključuje Jovanović.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare