Zašto ćemo i narednih godina udisati zagađen vazduh

Zeleni kutak 24. jan 202310:11 12 komentara
Pixabay

Iako su prema budžetu za 2023. godinu ministarstva za zaštitu životne sredine i rudarstva i energetike dobila znatno više sredstava, to ne znači da će građani Srbije uskoro početi da dišu manje zagađen vazduh. Razlog tome su, osim još uvek nedovoljnih sredstava za ove potrebe, nedostatka kadrova i propisi koji se ili ne primenjuju ili se njihova primena odlaže, a veliki zagađivači i dalje nesmetano truju.

Zbog toga će kako stvari stoje nedavno, sa godinu dana zakašnjenja usvojeni Program zaštite vazduha u Srbiji do 2030. godine sa Akcionim planom ostati mrtvo slovo na papiru pošto ne postoje preduslovi za njegovu primenu.

Podsetimo, prema Programu, Republika Srbija do 2030. godine treba da smanji emisije sumpor dioksida (SO2) za 92 odsto, azotnih oksida (NOx) za 60,6 odsto, PM10 čestica za 50,9, a PM 2.5 za 58,3 odsto, lakoisparljiva organska jedinjenja (VOC) za 28,3 odsto i amonijaka (NH3) za 20,5 odsto.

Produžetak produženog roka

Ubedljivo najveći zagađivači sumpor dioksida i azotnih oksida dolaze iz sektora proizvodnje električne i toplotne energije, odnosno to su termoelektrane, ugljenokopi… Kada je u pitanju sumpor dioksid oni čine 92, odnosno 91 odsto ukupnog zagađenja u 2020. i 2021. godini. Proizvodnja električne i toplotne energije je i najveći uzročnik zagađenjem azot oksida sa 54 odnosno 42 odsto u 2020. i 2021. godini.

Da bi se ovo promenilo neophodno je da veliki zagađivači u Srbiji imaju integrisane dozvole kojima se obezbeđuje njihov rad, ali i sveobuhvatna zaštita vazduha, vode i zemljišta od zagađivanja, kao i prevenciju i primenu najboljih i po životnu sredinu najprihvatljivijih tehničkih rešenja.

Ove dozvole obezbeđuju da svi veliki zagađivači, a njih je prema podacima Ministarstva za zaštitu životne sredine 220, posluju u skladu sa visokim standardima zaštite životne sredine i time ne pričinjavaju štetu zdravlju ljudi i životnoj sredini kao što je to slučaj u Srbiji.

Ipak, rok za izdavanje ovih dozvola je još pre dve godine pomeren za 31.12.2024. godine. I to nije prvi put. Pre toga rok je bio 31.12.2020. godine.

Povezane vesti

Time se u praksi obesmišljava najveći deo projektovanih aktivnosti, jer do sada je, kako navodi Mirko Popović, programski direktor Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) u proteklih 17 godina izdato 46 dozvola.

„Nije jasno na koji način će državni organi za tri godine izdati preostale dozvole koliko je potrebno“, kaže Popović.

Produženja rokova je Vlada u oba slučaja argumentovala na gotovo identičan način, a to je nedovoljno vremena za operatere da dostave kompletnu dokumentaciju, zatim nedovoljno kapaciteta nadležnih organa da tu dokumentaciju provere i na osnovu nje izdaju integrisane dozvole, što bi operatera ekonomski oštetilo. Prilikom poslednjeg produženja Vlada je navela da je veliki problem i nedostatak potrebne dokumentacije koja se predaje uz zahtev za izdavanje integrisane dozvole, poput upotrebne dozvole, projektne dokumentacije, vodne dozvole i uslova drugih nadležnih organa.

„Kako je moguće da Vlada neke države, koja pretenduje da je pravna država, među preprekama za sprovođenje zakona navodi i elementarne obaveze operatera kao što je posedovanje vodne dozvole ili uslova drugih organa i organizacija“, postavljaju pitanje u RERI-ju, organizaciji koja već godinama ukazuje na slične propuste .

Izdavanje dozvola je zahtevan i složen proces koji zahteva dosta ljudskih resursa i vremena koji, kako sada stoje stvari,  ne postoje.

Kako podsećaju u RERI-ju, Republika Srbija navela je u nacrtu Specifičnog plana implementacije Direktive o industrijskim emisijama u okviru Poglavlja 27 za pristupanje Evropskoj uniji kao neophodan uslov da se dozvole izdaju u roku „dodatno zapošljavanje odgovarajućeg broja zaposlenih na svim nivoima na poslovima izdavanja integrisanih dozvola“, kao i da „nedostaju kapaciteti na svim nivoima“.

To se, prema rečima Mirka Popovića, nije desilo, ni u Ministarstvu ni u Pokrajinskom sekretarijatu i da sa postojećim administrativnim kapacitetima nije realno očekivati sprovođenje zakona u propisanom roku.

„Tako, u 2018. godini Ministarstvo je izdalo pet dozvola, 2019. i 2020. po dve, dok je 2021. godine izdato ukupno tri dozvole. Pri tome, treba imati u vidu da se dozvole ne izdaju samo za postojeća već i nova postrojenja“, kaže Popović.

Povezane vesti

Prema Zakonu, rok u kome bi neko novo preduzeće trebalo da dobije dozvolu je najviše 240 dana.

Popović navodi da u informatoru o radu iz nepoznatih razloga ne postoje podaci o tome koliko je izdato integrisanih dozvola.

„Ali uvidom na sajt prema Zakonu o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine postoji obaveza vođenja javnog registra izdatih dozvola – tokom 2022. godine izdate su ukupne četiri integrisane dozvole, a od stupanja na snagu izmena i dopuna zakona kojim se odlaže rok za izdavanje dozvola – ukupno pet“, dodaje.

Srbija tražila izuzeće za zagađivače

Uz Pregovaračku poziciju za Poglavlje 27 koje se tiču životne sredina i klimatskih promena, a koju je Republika Srbija podnela Evropskoj komisiji 2020. godine, naša zemlja je predala i nacrt Specifičnog plana implementacije Direktive o industrijskim emisijama („Plan implementacije“).

„Srbija je tada tražila prelazne periode usaglašavanja sa Direktivom o industrijskim emisijama za 68 postrojenja, uključujući i 19 postrojenja koja nisu u funkciji i koja su pod posebnom upravom iz finansijskih razloga. Na listi se nalaze i neki od najvećih zagađivača – Serbia Zijin Bor Copper, HBIS GROUP Serbia Iron & Steel d.o.o. Beograd, Ogranak Smederevo kao i cementare Lafarge BFC Beocin i CRH (Srbija) d.o.o. Popovac. Takođe tu su i sve sve termoelektrane obuhvaćene NERP-om“, navodi Popović.

Pokušaji da se od Ministarstva za zaštitu životne sredine dobiju zvanične informacije o kapacitetima, broju izdatih dozvola, planovima za naredni period, poteškoćama u sprovođenju plana – nisu bile uspešne.

Spori ritam i manjak sredstava

Osim gore navedenog, da bi građani Srbije disali čist vazduh neophodno je da prisustvo PM čestica u vazduhu bude daleko manje nego što je to sada slučaj. Prema podacima iz Programa za zaštitu vazduha za prekomerne zagađenje PM10 česticama dolazi od toplana male snage do 50 megavata (MW) i individualnog grejanja sa 51 odsto u 2020. godini i 65 odsto u 2021. godini. Za još manje čestice PM 2,5 toplane male snage i individualno grejanje čine 67 odsto odnosno 80 odsto.

Kako bi se prekomerne zagađenje smanjilo neophodno je da individualna ložišta budu ekološki prihvatljivija. Ona su posle termoelektrana i saobraćaja, treći najveći zagađivač. Njih prema rečima bivše ministarake Zorane Mihalović ima 1,2 miliona.

Kako bi se trend zagađenja smanjio Vlada i ministarstvo rudarstva i energetike sprovode kampanju subvencija građanima za zamenu individualnih ložišta.

S tim u vezi Ministarstvo rudarstva i energetike, posredstvom Uprave za finansiranje i podsticanje energetske efikasnosti pokrenulo je Nacionalni program energetske sanacije stambenih zgrada, porodičnih kuća i stanova u 2021. godini, u saradnji sa opštinama i gradovima, kada je realizovan i prvi pilot projekat.

„Jedna od mera energetske sanacije, za koju građani mogu dobiti subvencije jeste i mera zamene individualnih ložišta, odnosno zamena ili ugradnja kotlova energetski efikasnijim, na pelet/biomasu ili gas“, navode u Ministarstvu.

Prema podacima koje je portal N1 dobio od Ministarstva rudarstva i energetike od 2021. godine, kroz tri realizovana javna poziva, obezbeđene su subvencije za oko 20.000 domaćinstava u iznosu do 50 odsto, ostvarena je ušteda energije od oko 235 miliona kilovat časova (kWh), a smanjena je emisija ugljen dioksida za 103,3 hiljade tona.

„Očekujemo da će na ovaj način biti obuhvaćeno preko 50.000 domaćinstava iz 151 opštine u Srbiji. Javni poziv je raspisan i još uvek traje“, navodi se u odgovorima Ministarstva.

Uprava za energetsku efikasnost je u saradnji sa Svetskom bankom i Evropskom bankom za obnovu (EBRD) i razvoj obezbedila oko 70 miliona evra za nastavak realizacije Nacionalnog programa energetske sanacije, odnosno dodelu subvencija građanima u narednom periodu. Planirano je da prvi javni poziv za građane bude raspisan u drugom kvartalu 2023. godine. Kako je najavljeno, Uprava će u narednom periodu razviti modele za veće subvencije za socijalno ugroženo stanovništvo.

Sudeći prema podacima iz budžeta za 2023. godinu za smanjenje zagađenja vazduha u Srbiji iz individualnih izvora, Ministarstvo zaštite životne sredine je izdvojilo 170.000.000 dinara, dok je za nabavku, zamenu, rekonstrukciju i sanaciju kotlarnica za grejanje obezbeđeno 220.000.000 dinara. Primera radi, podsticaji za kupovinu ekološki prihvatljivih vozila iznose 300.000.000.

Dodatna pojašnjenja od Ministarstva nisu dobijena, jer ova institucija makar u slučaju portala N1 po pravilu ne odgovara na novinarska pitanja.

Iako se radi na tome, očigledno je da je ono što nedostaje verovatno i politička volja. Prema rečima bivše ministarke Zorane Mihajlović, u 2021. godini plan je bio da se posao završi 2024. godine. Sudeći prema sadašnjem tempu, to se neće desiti još decenijama, osim ako ne budu investirana značajnija sredstva.

Kao i u slučaju Programa za vazduh, gde planirana sredstva pre svega obezbeđuju kompanije, građani i Evropska unija svojim donacijama, tako je i na ovom primeru i pored interesovanja građana, vidljivo da postoje veći prioriteti od čistog vazduha i zdravlja ljudi.

Da li su to tzv. helikopter pare, projekti poput izgradnje nacionalnog stadiona, rušenje funkcionalnog mosta ili već neki slični koji zahtevaju mnogo sredstava, činjenica je da je i pored povećanja budžeta ministarstava koja se bave i energetskom efikasnošću i zaštitom životne sredine potrebno odvojiti više, ne samo da bi se ostvarili zacrtani ciljevi već da bi naše društvo bilo zdravije, a samim tim i radno sposobnije.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare