Kakav je potencijal Srbije za zelenu tranziciju i šta bi nam ona mogla doneti

Ekonomija 01. nov 202207:55 35 komentara
Ilustracija/Shutterstock

Opšta bezbednost, sigurnost snabdevanja i problem klimatskih promena su glavni izazovi sprovođenja zelene tranzicije. Sva tri izazova dodatno su povećana izbijanjem rata u Ukrajini, sankcijama Rusiji i posledičnim geostrateškim dešavanjima. S druge strane to je bio i povod za nikada izraženiju poltičku volju zapadnih zemalja za zelenom tranzicijom. Ovih meseci nameće se pitanje koliko će politička volja biti stimulans za sprovođenje zelene agende, a koliko sputavajući faktor. Odgovore na to pokušali smo da dobijemo od više sagovornika. Kada je naša zemlja u pitanju svi oni smatraju da postoje dobre predispozicije za kvalitetnu zelenu tranziciju koja bi mogla doneti poboljšanje produktivnosti i razvoj.

Stručnjak za energetiku Aleksandar Kovačević smatra da se diskusija o uspešnom sprovođenje zelene tranzicije svodi na investicije u energetiku, infrastrukturu i energetsku efikasnost.

“Smanjenje poslovnih i političkih rizika, vladavina prava, poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza i dobro postavljen sistem imovinskih prava su preduslovi za investicije. S druge strane, investicije omogućavaju sigurnost snabdevanja, ekonomski razvoj i zaposlenost”, smatra on.

Kovačević ističe da danas imamo problem sa sigurnošću snabdevanja, a on daleko prevazilazi pitanja dopremanje gasa, nafte i uglja iz Ruske Federacije.

On navodi da je zbog suše prošlog leta hidro energija sa Balkana izostala sa evropskog tržišta, što takođe prouzrokuje strukturne probleme u sigurnosti snabdevanja. Tu su i resursi nafte i gasa u Rumuniji koji su ostali nedovoljno razvijeni.

“Razvoj proizvodnje gasa u Ukrajini je odložen više od 10 godina zbog raznih razloga, a sada je praktično nemoguć. Izvoznici gasa se ustežu od investicija u nove kapacitete jer se ne može odrediti koliko dugo će ovaj nivo tražnje trajati u kontekstu suočavanja sa rizicima klimatskih promena. Sva energetska infrastruktura se gradi sa perspektivom od 25, 40 ili 50 godina. Na drugoj strani, postoji napor da se emisije ugljen dioksida iz energetike svedu na nulu u narednih 25 godina. Ovo je veliki izazov za energetsku politiku”, ističe Kovačević.

Prema rečima Matea Kolanđelija, direktora kancelarije Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za Srbiju i Zapadni Balkan, ova situacija se vidi kao prilika za ubrzanje ulaganja u obnovljive izvore energije i poboljšanje nacionalnih elektroenergetskih mreža i prekograničnih interkonekcija.

“Kreatori politike treba da se usredsrede na stvaranje povoljnog okruženja za efikasno korišćenje značajnog privatnog kapitala koji je dostupan za ubrzanje tranzicije zelene energije. Ovo će stvoriti visokokvalitetna radna mesta, otvoriti nova tržišta i izgraditi čistije i održivije ekonomije”, navodi Kolanđeli za portal N1.

Rekordne investicije u obnovljive izvore

U prilog tome ide i trend stalnog povećavanja ulaganja u obnovljive izvore energije. Kao primer može da posluži energija sunca. Zahvaljujući njoj, ove godine proizvedeno je 12,2 odsto ukupne struje u Evropskoj uniji, što je najviše do sada.

Rekorde kada je u pitanju proizvodnja solarne energije oborilo je 18 od 27 zemalja EU. Najviše u Poljskoj koja je u poslednje četiri godine povećala proizvodnju za čak 26 puta. Najveći udeo solarne energije u ukupnom zbiru imaju Holandija (23 odsto), Nemačka (19) i Španija (17). Ovakve brojke ohrabruju kada e u vidu ima ispunjjenje plana do 2030. godine, a to je da se 45 odsto energije dobija iz obnovljivih izvora.

Povezane vesti

Majkl Sarić (Michael Sarich), viši potpredsednik kompanije Ristad enerdži (Rystad Energy), koja je od skoro angažovana kao savetnik Vlade Republike Srbije za energetiku, izjavio je da će kapitalna ulaganja u obnovljive izvore energije premašiti investicije u naftu i gas po prvi put ove godine, jer se zemlje bore da obezbede sigurne i pristupačne izvore energije.

Rezultati istraživanja ove kompanije, pokazuju da će kapitalna ulaganja u obnovljive izvore energije iznositi 494 milijarde dolara u 2022. godini i nadmašiti ulaganja u naftu i gas, koja bi trebalo da budu 446 milijardi dolara.

Rekordne subvencije za fosilna goriva

Ipak shodno globalnoj situaciju svedoci smo makar na prvi pogled kontradiktornih dešavanja.

Subvencije za fosilna goriva na svetskom nivou doživele su rekord u 2021. godini, a novi rekordi očekuju se i ove, dok su brojne evropske zemlje preduzele su mere koje su u suprotnosti sa proklamovanom zelenom agendom.

Nemačka je odlučila da otvori neke ranije zatvorene rudnike uglja i produži rad nekih od poslednjih nuklearnih elektrana. Belgija je produžila rad svojih nuklearnih elektrana za još 10 godina iako je planirano da budu zatvorene 2025. godine. Češka je planirana da u 2023. godinu uđe bez rudnika uglja ali je taj period odložen za godinu dana. Grčka je poput Češke produžila rok za zatvaranje rudnika do 2025. godine sa mogućnošću produženja.

Poljska je jedna od najzavisnijih evropskih zemlja kada je u pitanju ugalj i planira da prestane korišćenje uglja 2049. godine. Ove godine Poljska je obezbedila pomoć od 630 miliona evra za stanovnike koji se greju na ugalj kako bi se ublažili efekti rasta cene energenata. Finska i Švedska objavile su plan o milijardama evra subvencija za kompanije. Subvencije Poljske su gotovo simbolične ako se porede sa Nemačkom koja je odlučila da izdvoji ove zime 200 miljardi evra i Velikom Britanijom (200 milijardi funti).

Frančesko La Kamera, čelnik Međunarodne agencije za obnovljive resurse (IRENA) smatra da je ovaj trend kratkoročan.

“Upotreba fosilnih goriva mogla bi da poraste u kratkom roku kako bi se obezbedilo stabilno snabdevanje, ali rizici po stabilnost snabdevanja energijom naglašeni ruskom invazijom na Ukrajinu bi podržali globalni pomak od zagađujućih goriva”, rekao je generalni direktor Frančesko la Kamera u intervjuu za Rojters.

Prenaglašena uloga retkih ruda
Jedna od neuralgičnih tačaka zelene tranzicije je i ekstracija retkih ruda/mineral. Nalazišta nema dovoljno, tehnologija rudarenja ruda poput kobalta ili litujuma enromno zagađuje vodu i zemlju, dok je reciklaža na niskom nivou. Kovačević kaže za portal N1 da je značaj ovih materijala u ovom kontekstu preuveličan I da se za tranziciju mogu koristiti oni klasični.

“Materijali kao što su čelik, bakar, aluminijum i dalje igraju veliku ulogu u energetici i lako se može desiti da ti materijali zadrže ili povećaju značaj. Tih materijala ima dovoljno u objektima koji se zatvaraju i recikliraju. Moderne tehnologije imaju manju materijalnu intenzivonost od klasičnih rešenja”, smatra on.

“Ali srednjoročno i dugoročno gledano, ukrajinska kriza će doneti ubrzanje energetske tranzicije, jer Vlade konačno shvataju da korišćenje obnovljivih izvora nije samo dobro za životnu sredinu, radna mesta, BDP, već i za obezbeđivanje veće energetske nezavisnosti. Obnovljivi izvori energije su danas najkonkurentniji način proizvodnje električne energije“, dodao je La Kamera.

Aleksandar Kovačević ogromne subvencije za fosilna goriva objašnjava visokom cenom energije i relativno nižim cenama opreme, čelika, bakra i aluminijuma, što svakako pogoduje takvim investicijama.

Primera radi, zapadne zemlje su ove godine i pored sankcija uvezli iz Rusije značajno više aluminijuma nego u 2021. godini. Trenutno su aktuelni pozivi da se prekine s uvozom, ali se to ne dešava zbog straha od negativnog uticaja na tržište.

“Sigurnost snabdevanja i problem klimatskih promena se ovde javljaju kao kritična pitanja kod izbora investicija. Mislim da su pitanja produktivnosti i konkurentnosti investicija neopravdano prebačena u drugi plan. Produktivnost i uporedna konkurentnost energetskih investicija na kraju određuju privredni razvoj“, kaže Kovačević.

Kovačević ističe da je moguće u nekom periodu moguće subsidirati cene energije na teret javnog budžeta ili uz drastično uvećanje fiskalnih rizika, ali taj proces ne može da traje beskonačno.

“Fiskalni rizici se na kraju ipak materijalizuju uz krupne socijalne i političke posledice. To je rizik koji sada živimo”, ističe on.

Srbija ima značajan potencijal

Nova Vlada Srbije proglasila je energetsku politiku kao svoj priroitet. S tim u vezi planirano je ulaganje od 12 milijardi evra do 2025. godine. Kada se pogleda procentualno, Srbija je u periodu 2012-2021 investrala u proseku 3,8 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP), a sada je planirano sedam.

Među prioritetima su gasni konektor sa Bugarskom, završetak B3 termoelektrane Kostolac, a kada su u pitanju obnovljivi izvori energije, tu su izgradnja hidroelektrane Buk Bijela na Drini zajedno sa Republikom Srpskom tj. Bosnom i Herecegovinom i početak reverzibilne hidroelektrane Đerdap 3.

Iz dosadašnjih iskustava, čak i kada se nađu sredstva i postoji politička volja, neretko problem ume da bude sprovođenje planova. Poput prozjumera, odnosno proizvođača i korisnika električne energije putem solarnih panela.

Ova nedvosmisleno dobra ideja se dosta traljavo sprovodi, a razlog je neusaglašavanje ministarstva rudarstva i energetike sa ministarstvom finansija zbog čega je za pola smanjena najavljena ušteda prozjumera. Bolji primer su vetroparkovi, koji su pomogli da se ublaži negativna enertska situacija ove godine.

U svakom slučaju, svi sagovornici portala N1 se slažu da Srbija ima značajan potencijal kada je u pitanju zelena tranzicija odnosno razvoj energetike iz obnovljivih izvora.

U odgovoru Beogradske otvorene škole, članice Koalicije 27 koja prati pristupne pregovore sa EU u oblasti zaštite životne sredine i klimatskih promena, energetska kriza je već ubrzala delovanja brojnih država u pravcu zelene tranzicije. Što se tiče Srbije ističu da je potrebno prvo unaprediti energetsku efikasnost kako bismo smanjili utrošak i gubitak energije, a zatim uvoditi efikasnije i čistije tehnologije.

“Zbog toga Koalicija 27 zagovara korišćenje lokalno dostupnih izvora energije kao dela rešenja u okviru energetske krize, uz široki društveni dijalog i konsenzus oko pravedne energetske tranzicije. Evropske integracije Srbiju već usmeravaju ka bržoj zelenoj tranziciji zbog uspostavljanja sistema fiskalnog opterećenja na emisije štetnih materija, proboja efikasnih tehnologija na tržište, kao i konstantnog pojeftinjenja tehnologija za obnovljive izvore”, navodi se.

S tim u vezi Kovačević ističe da Srbija ima natprosečnu snabdevenost resursima obnovljive energije za evropske prilike. Tu su hidroenergija, biomasa, geotermalna energija.

“Tu su rude bakra ili litijuma. Tu su i velika nalazišta boksita u regionu. Tu su i prosečni resusi energije vetra i sunca. Svi ovi resursu omogućavaju stepen produktivnosti koji je daleko bolji od onoga što se može postići iz domaćih resursa uglja, nafte ili gasa niske produktivnosti. Drugim rečima, prelazak na obnovljivu energiju u Srbiji donosi znatno poboljšanje produktivnosti i priliku za industrijski razvoj”.

Kovačević napominje da to nije slučaj u drugim evropskim zemljama. Te zemlje imaju visoko efikasne industrije uglja, gasa ili nuklearne energije, tako da tamo prelazak na obnovljivu energiju podrazumeva smanjenje produkitvnosti i konkurentnosti, a to komplikuje tranziciju.

Kao najveći problem u Srbiji vidi nedostak volje za razvoj koji traje decenijama. Navodi da je Elektroprivreda Srbije preduzeće koje je po svojoj tradiciji i ljudskom potencijalu sposobno za najviša profesionalna ostvarenja.

“Izgradnja vrhunskih objekata hidroenergije, operativni rezultati s kraja 1980-ih godina i rekonstrukcija posle 1999. pa do 2004. godine to pokazuju. To pokazuje i sposobnost da se očuva integrtitet sistema posle kvarova u decembru prošle godine“, kaže on.

Povezane vesti

Ipak, on ističe da fiskalna ograničenja i industrijska politika ne daju priliku ovom preduzeću da otvori novi proces industrijskog razvoja.

Da Srbija ima veliki potencijal u oblasti obnovljivih izvora energije što bi moglo značajno da doprinese energetskoj bezbednosti, smatra i Mateo Kolanđeli. On u tome vidi priliku za ulaganje privatnog sektora.

“Iako je EPS možda najbolje pozicioniran za vodeće investicije u nadogradnju i proširenje svoje hidroenergetske baze, verujemo da bi privatni sektor trebalo iskoristiti za finansiranje značajnog povećanja proizvodnje energije iz vetra i sunca. Investitori traže zemlje u kojima kreatori politike daju kredibilne dugoročne obaveze u pogledu obnovljivih izvora energije i postavljaju jasna pravila i propise. Ono što smo videli, od zemlje do zemlje, jeste da su aukcije obnovljivih izvora ključni mehanizam za obezbeđivanje investicija koje se mogu replicirati u velikom obimu”, ističe Kolanđeli.

Kolanđeli kaže da s tim u vezi, EBRD u Srbiji pruža tehničku pomoć da omogući pokretanje prve aukcije vetra kako bi se stvorio okvir koji može da se iskoristi za dodelu više kapaciteta u narednim godinama.

“Takođe doprinosimo stvaranju povoljnog okruženja za obnovljive izvore energije kroz niz drugih inicijativa kao što je podrška radu Udruženja za obnovljivu energiju i pomoć javnoj upravi u racionalizaciji i digitalizaciji dozvola za projekte obnovljive energije”.

Drugi važan kratkoročni prioritet bi, po mišljenju EBRD, trebalo da bude veliki talas investicija u energetsku efikasnost kako bi se smanjio otpad i računi za energiju, kao i jačanje konkurentnosti srpske privrede.

“Duboko smo angažovani u ovome na svim nivoima, od finansiranja rekonstrukcije javnih i stambenih zgrada do pomaganja korporacijama i malim i srednjim preduzećima da smanje potrošnju energije, kako kroz direktno finansiranje EBRD-a, tako i kroz partnerstvo sa lokalnim bankama i međunarodnim donatorima”, navodi on.

Ipak, sve navedeno u dobroj meri zavisi od međunarodnog okruženja, koje prema rečima Aleksandra Kovačevića ne ide na ruku Srbiji.

“Izvršenje Pariskog Ugovora o klimatskim promenama nema potrebnu dinamiku. Proces pridruživanja Evropskoj uniji ne daje adekvatne signale u vezi sa vladavinom prava. Reforma Dunavske konvencije stoji. Trgovina u prostoru Crnog mora i Centralne Azije je izložena rizicima ratnog sukoba. Da ponovimo: zanimljiv razvojni potencijal postoji. Taj potencijal je takav da može da bitno poboljša život većine građana Srbije i da stvori potpuno novu međunarodnu poziciju zemlje kako u regionalnim integracijama tako i u odnosu na Evropsku uniju”, smatra on.

Na kraju ne zaboravimo da iako je zelena tranzicija obaveza cele planete nisu svi podjednako odgovorni jer postoji velika razlika između učešća u zagađenju. Prvi zagađivač po glavi stanovnika su Sjedinjene Američke Države, dok je kod zemalja to Kina, a osim nje glavni zagađivači su pretežno zemlje članice grupe najrazvijenijih zemalja G20.

Prilika da se iznesu nove ideje i eventualno postignu neki novi dogovori biće već početkom novembra u Šarm El Šeiku u Egiptu gde će se od šestog do 18. novembra održati Klimatska konferencija Ujedinjenih nacija (COP), najvažniji globalni skup posvećen ovoj temi. Nadajmo se da će to biti prilika da vidimo razumevanje i onih zemalja koje su danas u sukobu, jer bez obzira na političke i vojne sukobe, imperativ koji nameću klimatske promene je veći od svih nas.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare