Zeleno pranje za crno ekološko stanje

Zeleni kutak 01. feb 202316:37 4 komentara
Foto: Unspash/Brian-Yurasits

Često su humani motivi bili zloupotrebljavani, pa je to slučaj i sa zdravom životnom sredinom. Motivi za zloupotrebu su po pravilu sticanje bogatstva, odnosno lična korist. Takav je slučaj i sa zelenom tranzcijom odnosno prelaskom ka održivom ekonomskom rastu koji nije zasnovan na fosilnim gorivima, prekomernoj potrošnji prirodnih resursa i stvaranju velike količine nerecikliranog otpada. Zloupotreba navedenog se zove zeleno pranje/zataškavanje, na engleskom greenwashing.

Prema definiciji, zeleno pranje predstavlja svesno i ciljano predstavljanje poslovanja pojedinca ili organizacije, najčešće kompanija ekološki održivijim nego što je to u praksi slučaj. Na taj način želi se da se iskoristi rastuća potražnja za ekološki prihvatljivim proizvodima.

Zeleno pranje može da prenese lažni utisak da su kompanija ili njeni proizvodi ekološki svesni ili prijateljski nastrojeni. Termin može uključivati i to da proizvodi izgledaju ekološki prihvatljiviji nego što zapravo to jesu, korišćenjem slika prirode na njihovim etiketama ili uključivanjem nejasnih potvrda poput „prirodnih“ za koje možda ne postoji zakonski standard.

Danas, sve vrste preduzeća i brendova počinju da koriste reč „održivo“ u svom marketingu. Bilo da je u pitanju majica od „etičkog“ pamuka ili „eko“ automobil – kompanije sve više žele da pokažu svoj zeleni stav. Nešto sa čime se svesno ili nesvesno susreo verovatno svaki čovek na planeti.

Kako funkcioniše zeleno pranje

Takođe poznato i kao „zeleni sjaj“, zeleno pranje je pokušaj da se iskoristi rastuća potražnja za ekološki prihvatljivim proizvodima, bilo da to znači da su prirodniji, zdraviji, bez hemikalija, reciklažni ili manje rasipnički prirodni resursi.

Termin je nastao 60-ih godia prošlog veka, kada je hotelska industrija osmislila jedan od najočitijih primera zelenog pranja. Postavili su obaveštenja u hotelskim sobama tražeći od gostiju da ponovo koriste svoje peškire kako bi sačuvali životnu sredinu. Hoteli su uživali u prednostima nižih troškova pranja veša.

Povezane vesti

U skorije vreme, neki od najvećih svetskih emitera ugljenika, kao što su energetske kompanije, pokušali su da se rebrendiraju kao šampioni životne sredine. Proizvodi se „peru“ kroz proces preimenovanja, rebrendiranja ili ponovnog pakovanja. Zeleni proizvodi mogu da prenesu ideju da su prirodniji, korisniji ili bez hemikalija od konkurentskih brendova.

Kompanije su se uključile u zeleno pranje putem saopštenja za štampu i reklama u kojima se ističu napore za čistu energiju ili smanjenje zagađenja. U stvarnosti, kompanija verovatno ne čini značajnu posvećenost zelenim inicijativama. Ukratko, kompanije koje daju neutemeljene tvrdnje da su njihovi proizvodi ekološki bezbedni ili da pružaju neku zelenu korist uključene su u zeleno pranje.

Proizvodi koji su zapravo ekološki prihvatljivi mogu imati koristi od zelenog marketinga, koji naglašava ekološke prednosti proizvoda i kompanije koja ga proizvodi. Međutim, ako se utvrdi da su zelene marketinške aktivnosti kompanije lažne, kompanija može biti optužena za zelenašenje i kaznama, lošim odijumom u javnosti pa i uništenjem reputacije.

Zavese, kese, tepisi, automobili

Primera radi plastično pakovanje koje sadrži novu zavesu za tuširanje je označeno kao „reciklabilno“. Nije jasno da li se paket ili zavesa za tuš mogu reciklirati. U oba slučaja, etiketa je varljiva ako se bilo koji deo pakovanja ili njegov sadržaj, osim manjih komponenti, ne može reciklirati.

Tepih je označen sa „50 odsto više recikliranog sadržaja nego ranije“. U stvari, proizvođač je povećao sadržaj recikliranog materijala sa dva na tri odsto. Iako tehnički istinita, poruka prenosi lažni utisak da tepih sadrži značajnu količinu recikliranih vlakana.

Kesa za smeće je označena kao „reciklabilna“. Kese za smeće se obično ne odvajaju od drugog otpada na deponiji ili spalionici, tako da je malo verovatno da će se ponovo koristiti u bilo koju svrhu. Tvrdnja je varljiva jer tvrdi ekološku korist tamo gde ona ne postoji.

Jedna od najpopularnijih obmana danas su električni automobili. Iako bez dileme manje zagađuju od onih na benzin i dizel, daleko je od istine reći da ne zagađuju. Tako se u reklamama ne navodi ekstremni negativan uticaj npr. kobalta i litijuma neophodnih za dobijanje baterije na životnu sredinu pre svega vodu i zemlju.

Još jedan od uobičajenih oblika zelenog pranja je uključivanje obmanjujućih etiketa ili „zakopavanje“ ekološki neispravnih praksi sitnim slovima. Ovo može uključivati upotrebu terminologije kao što su „eko-prijateljski“ ili „održivi“, koje su nejasne i ne mogu se proveriti. Slike prirode ili divljih životinja takođe mogu značiti ekološku prihvatljivost, čak i kada proizvod nije zelen. Kompanije takođe mogu da biraju podatke iz istraživanja kako bi istakle zelene prakse dok prikrivaju druge koje su štetne. Takve informacije mogu čak doći i iz pristrasnog istraživanja koje kompanija finansira ili sprovodi sama.

Naftne kompanije i Gugl

Naftne kompanije ulažu milione u reklame za zeleno pranje, tvrdi nedavna studija Centra za borbu protiv digitalne mržnje (CCDH), a pomoč u tome im pruža najveći internet pretaživač, Gugl (google).

Gugl pomaže velikim naftnim kompanijama da poboljšaju svoju reputaciju tako što im prodaje reklame povezane sa terminima za pretragu životne sredine, tvrdi ova studija. Prema izveštaju Gugl je prihvatio 24,2 miliona evra za kupovinu oglasa na za pretragu od naftne industrije u poslednje dve godine.

Oko 40 odsto ovog novca potrošeno je na oglase koji su ciljali na korisnike koji su pretraživali ekološke termine kao što su „eko-prijateljski“ i „neto nula“.

„Pretraživač „privlači“ ljude koji žele da nauče o klimatskim promenama, a gugl dozvoljava kompanijama za fosilna goriva da dominiraju informacionim ekosistemom kako bi prodavali svoju obmanu“, navodi se u istraživanju.

Gugl zarađuje novac prodajom oglasnog prostora na vrhu stranice sa rezultatima, a ovi oglasi su označeni malim označavačem „oglas“ – ali izgledaju skoro identično kao i ostali rezultati pretrage. Prema studiji iz 2022. godine, više od dve trećine, 68,2 odsto ljudi ne može da razlikuje oglase od uobičajenih termina za pretragu. Među 32.000 oglasa koje su platili Britiš petroleum, Ekon, Ševron, Šel i Armako oni su pregledani više od 58 miliona puta, tvrde autori izveštaja. Najviše je potrošio Britiš petroleum plativši Guglu 5,34 miliona evra.

Ipak

Nedavno je u Evropskoj uniji donešen nacrt zakona po kome će kompanije uskoro morati da dokažu da zaista preduzimaju klimatske mere. Predlog će ograničiti kompanije koje promovišu svoje proizvode kao „klimatski neutralne“ ili „koji sadrže reciklirane materijale“ ako takve oznake nisu potkrepljene.

„Borbama protiv zelenog pranja, predlog će obezbediti jednake uslove za preduzeća kada reklamiraju svoje zeleno“, navodi se u nacrtu, koji bi još mogao da se promeni pre nego što bude objavljen.

Pokušaj da se iskoreni zeleno pranje dolazi nakon što je procena Evropske komisije o 150 tvrdnji o ekološkim karakteristikama proizvoda u 2020. otkrila da je više od polovine – 53 odsto – pružilo „nejasne, pogrešne ili neosnovane informacije“.

Prema nacrtu, zemlje EU bi morale da osiguraju da su ekološke tvrdnje dokazane u skladu sa naučno zasnovanom metodologijom, kao što je okvir „otiska na životnu sredinu proizvoda“ koji prati uticaje na životnu sredinu u 16 ​​kategorija, uključujući vazduh i klimatske promene. Prema predlogu, kompanije koje tvrde da njihov proizvod ima pozitivan uticaj na životnu sredinu takođe moraju da otkriju da li to izaziva negativan uticaj u nekoj drugoj oblasti.

Da li će biti primenjeno u praksi ostaje da se vidi, ali izvesno je da će se borba nastaviti i verovatno intenzivirati jer sa daljim promenama kada su u pitanju npr. obnovljivi izvori energije koju prati izvesna deregulacija, ali i subvencije, pritisak će biti sve veći jer će sve više novca biti u „igri“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare